/20 godina Los Caballerosa: Pamtimo 50.000 raspjevanih Meksikanaca!

20 godina Los Caballerosa: Pamtimo 50.000 raspjevanih Meksikanaca!

Mariachi sastav ‘Los Caballeros’ pravi su fenomen na našim prostorima. Od prvog nastupa u Zagrebu 1998. godine proputovali su cijelu Hrvatsku, Europu i Meksiko, izdali tri albuma i stekli svjetski ugled. Ovaj prvi hrvatski sastav koji izvodi tradicionalnu meksičku glazbu poznat je čak i u Meksiku gdje je nastupao s najuglednijim mariachi sastavima svijeta. U svojoj bogatoj karijeri surađivali su sa svjetski poznatim glazbenicima kao što su Ramón Vargas i Plácido Domingo. Svečanim gala koncertom, koji je održan 11. listopada u velikoj koncertnoj dvorani „Vatroslava Lisinskog“ pod nazivom “MARIACHI – FIESTA 20 GODINA”, obilježili su 20 godina umjetničkog rada.

Franjo Vinković (47) u ansamblu svira trubu i jedan je od glavnih vokala, a u Los Caballerosima je od samog početka. Ovaj rođeni Bjelovarčanin živi i radi u Zagrebu kao profesionalni glazbenik. Uz orkestar Hrvatske vojske, trubu svira i u Jazz ansamblu. Upitali smo ga o počecima Los Caballerosa, glazbenim uzorima, koji su ih glazbenici svjetskog glasa posebno oduševili te o dokumentarnom filmu ‘Los Mariachis Perdidos’ koji o njihovom ansamblu trenutno snima televizijska ekipa iz Meksika.

– Kako i kada su nastali Los Caballerosi? Jeste li se u počecima nadali ovakvoj karijeri?

Početkom 1996. godine Ivan Androić je kao student fagota na Muzičkoj akademiji u Zagrebu otišao na razmjenu studenata u SAD na godinu dana. Tom prigodom počeo se družiti s kolegama Meksikancima. Oni su imali mariachi sastav i trebao im je gitarist, a kako je Ivan multiinstrumentalist oduševio ih je svojom izvedbom i počeo s njima svirati gitaru. Iz zahvalnosti prema tom druženju odlučio je osnovati takav sastav u Hrvatskoj. Tako smo 1997. godine u ljeto počeli uvježbavati repertoar. Tada zapravo nismo niti sanjali da ćemo s ovim ansamblom proputovati Hrvatsku, Europu i Meksiko.

– Surađivali ste sa svjetski renomiranim glazbenim umjetnicima kao što su Ramón Vargas, Plácido Domingo, Baltazar Juárez, Monika Leskovar i mnogi drugi. Kakav je osjećaj nastupati uz ove glazbenike i tko vas je posebno oduševio?

Lijepo je surađivati s velikim glazbenicima, a teško je bilo koga posebno izdvojiti. Mogao bih reći da nas se najviše dojmio maestro Ramón Vargas kao izuzetno jednostavan, običan i drag čovjek. Ramon na probu dolazi barem pola sata ranije i uvijek je savršeno spreman, njegov pjevački virtuozitet je nemoguće ne spomenuti. Operni je to tenor širokog spektra repertoara koji pjeva operne premijere od Metroplitana u New Yorku preko milanske Scale, pa sve do bečke i berlinske državne opere. U pravilu, što je glazbenik veći to je s njim jednostavnije i lakše surađivati.

– Tijekom svih ovih godina razvili ste prepoznatljiv stil. Tko je zaslužan za vaše aranžmane i pjesme?

Prilikom boravka u Meksiku uvidjeli smo da su svi vrhunski mariachi sastavi prepoznatljivi upravo po svojim aranžmanima i pjevačkoj osebujnošću. Nakon povratka puno smo radili na usavršavanju svojih sviračko-pjevačkih sposobnosti vezanih uz mariachi izričaj. Tijekom godina smo snažno pojačali pjevački arsenal tako da danas imamo brojne soliste koji se izmjenjuju na pozornici čineći tako glazbeno scenski doživljaj.

Za današnju prepoznatljivost u smislu izrade novih aranžmana zaslužni su Ivan Androić i Luka Magdalenić. Luka je u posljednje vrijeme izradio nekoliko vrlo zanimljivih popurria, odnosno spojeva nekoliko pjesama u nizu koji imaju izuzetno snažnu kazališnu dinamiku.

– Po tradicionalnom mariachi stilu poznati ste i u Meksiku gdje ste nastupali s najuglednijim mariachi sastavima svijeta. Kako tamo gledaju na Vašu glazbu i koji meksički sastav Vam je bio uzor?

Prilikom drugog odlaska u Meksiko na najveće okupljalište mariachi ansambala u Guadalajaru na “Encuentro Internacional Mariachi y La Charreria” dobili smo priznanje za najtradicionalniji mariachi sastav festivala. To priznanje nam jako puno znači, ali isto tako i ovacije nakon svakog koncerta koje su nam bili dodatna motivacija. Pozornicu njihovog nacionalnog kazališta Teatro Degollado u Guadalajari dijelili smo s našim uzorima, a to su: Mariachi Vargas de Tecalitlan, Mariachi de Amerika i Mariachi Los Camperos. Još bih spomenuo i Marachi Cobre koje smo u početku mnogo slušali.

 

– Predstavite nam ukratko članove ansambla Los Caballeros.

U početnoj postavi nas je bilo devet glazbenika. Danas ansambl broji 12 članova, a od prve postave nas je ostalo šest: Ivan Androić – vihuela i prvi solo vokal,  Adrijan Human – gitara, Luka Magdalenić – violina, Petar Haluza – violina, Krešimir Fabijanić i ja – trube. Ostali članovi ansambla od kojih je sastavljena današnja dvanaestorica došli su uglavnom 2002. godine, a to su: Tomislav Vitković i Ivan Zovko na violinama, Hrvoje Cicvarić na gitari, Leonel Salazar na vihueli, Milko Jovetić na Guitarronu i Zvonimir Lazar na trubi. Svi članovi imaju i pjevačke uloge u ansamblu.

– U ovih 20 godina proputovali ste Hrvatsku, Europu i Meksiko. Koji će Vam nastup ostati u posebnom sjećanju?

Nastup na trgu ispred katedrale u Guadalajari pred oko 50.000 Meksikanaca koji su toliko glasno pjevali s nama da smo se jedva čuli, gotovo da su nadglasali razglas.

– Na Vašem jubilarnom koncertu u KD ‘Lisinski’ bila je i televizijska ekipa iz Meksika koja snima dokumentarni film o Los Cabellerosima pod nazivom ‘Los Mariachis Perdidos’. Možete li nam reći nešto više o samom dokumentarcu?

Televizijska ekipa iz Meksika je boravila deset dana prije koncerta s Caballerosima u Zagrebu, snimala nas, pratila u dnevnim aktivnostima, pratila proces pripreme koncerta, odlaske na TV  i radio emisije, snimala probe, back stage,… Obilježavajući tako filmsku pozadinu i događanje prije i tijekom koncerta kao dio njihovog dokumentarnog projekta pod naslovom “Los Mariachis Perdidos”. Ekipa iz Meksika je radila na vrlo diskretnom i nenametljiv način koristeći minimalnu opremu ne ometajući tako samu pripremu koncerta.

 

-Koje skladbe su se našle na programu Vašeg jubilarnog koncerta? Što najviše volite izvoditi, a koje songove publika najviše voli?

Na programu ovogodišnjeg jubilarnog koncerta našle su se popularne skladbe poput: Vaya Con Dios; La Adelita; Las Mañanitas; Por Amor, Granada, ali i tradicionalni sonovi. Više volimo izvoditi tradicionalne songove poput Los Pollitos, La Negra ili El Cascabel, a publika pak jako voli Besame Mucho, Por Amor i Granadu.

– Za američku TV mrežu PBS snimali ste dokumentarni film “Mariachi: the Soul of Mexico” s Plácidom Domingom kao producentom i naratorom. Kako je došlo do te suradnje, kakva su vam iskustva sa snimanja i jeste li zadovoljni filmom?

Kao jedini predstavnici Europe na festivalu u Guadalajari nakon prvog nastupa pozvani smo da sudjelujemo u snimanju. Jedan je to od najboljih dokumentarnih filmova o mariachima ikad snimljen. Jako smo zadovoljni što smo bili dijelom tako snažnog projekta u kojem je glavnu ulogu imao veliki Domingo. Meksičko sunce na nadmorskoj visini od oko 1.500 metara i temperaturi preko 30 celzijusa vrlo jako grije pogotovo usred dana, tako da je samo snimanje bilo vrlo naporno. Poglavito radi lokacija koje su bile uglavnom vani, na otvorenim trgovima na kojima smo plesali, svirali i pjevali. Svakako, lijepo iskustvo i odličan dokumntarac.

– Na kojim projektima trenutno radite i kakvi su vam planovi? Planirate li izdati novi album?

Postoji velika mogućnost da izdamo live CD upravo s ovog koncerta. No, sada je vrijeme da se svi skupa odmorimo i kroz druženje zajednički donesemo odluke o novim projektima. Posvetit ćemo se našim obiteljima, a većina se polako vraća i sportskim aktivnostima jer duh i tijelo trebaju biti usklađeni kako bismo i dalje zadržali visoku razinu izvedbene umjetnosti.

Maja Šubarić Mahmuljin