/Belgija ima veći standard, ali jedna je Lijepa naša

Belgija ima veći standard, ali jedna je Lijepa naša

Hrvoje Vargić (28) proveo je gotovo dvije godine u Belgiji kao direktor Regionalnog ureda za Europu Svjetskog saveza mladih. Ovaj rođeni Đakovčanin diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i Fakultetu filozofije i religijskih znanosti. Još za vrijeme studija počeo je volontirati u Svjetskom savezu mladih, udruzi koja diljem svijeta promiče ljudsko dostojanstvo. Rad u udruzi uskoro mu je otvorio brojne poslovne prilike. Posao ga je prvo odveo u Belgiju, no ljubav prema domovini vratila ga je u Zagreb gdje trenutno radi kao europski direktor za suradnju SSM. Hrvoje nam je otkrio kako mu je bilo živjeti u inozemstvu, o kakvoj je udruzi riječ, koje su prednosti i mane života izvan domovine i zašto se odlučio vratiti u Hrvatsku.

Predstavi nam ukratko Svjetski savez mladih i tvoju ulogu u ovoj udruzi?

Svjetski savez mladih je globalna organizacija mladih sa sjedištem u New Yorku, koja se bavi promocijom i zaštitom ljudskog dostojanstva kroz edukaciju, zagovaranje i kulturu. Osim ureda za Sjevernu Ameriku u New Yorku, imamo i regionalne urede za Latinsku Ameriku (Mexico City), Afriku (Nairobi), Europu (Brisel), Bliski Istok (Beirut) i Aziju-Pacifik (Manila). Ti regionalni uredi koordiniraju nacionalne i lokalne podružnice te članove na 6 kontinenata. Moja uloga je vođenje suradnje s raznim partnerima organizacije u Europi, poput donositelja odluka, donatora, škola i medicinskih stručnjaka koji implementiraju naše programe. Uz to, zadužen sam za trening i osposobljavanje zaposlenika i voditelja podružnica u Europi, kao i aktivnosti istraživanja politika.

-Jesi li odmah znao da je to posao za tebe? Kako izgleda tvoj radni dan i čime se najviše baviš?

Znao sam da je to posao koji želim raditi jer sam već dugo bio motiviran Misijom koju SSM promiče i bio uvjeren kako je ona nešto vrijedno čemu i ja želim doprinijeti. Tipični radni dan gotovo da i ne postoji, s obzirom da često putujem po Europi kako bih držao treninge za članove i održavao sastanke s partnerima. Kada ne putujem, najčešće radim od 9 do 18 sati, ponekad od doma, a ponekad iz zagrebačkog ureda SSM. Radni zadaci su mi vrlo šaroliki i teško bi se mogli opisati u nekoliko rečenica.

-Koliko si dugo tražio posao u Hrvatskoj i jesi li se dvoumio oko odlaska iz Hrvatske?

Posao u Hrvatskoj sam našao vrlo brzo nakon što sam ga počeo tražiti, između ostalog i zato što sam volontiranjem u SSM stekao razne kompetencije koje su mi koristile i na tržištu rada. Jedna od njih je i pisanje EU projekata pa je moj prvi posao bio u konzultantskoj firmi koja se bavila prijavom EU projekata za klijente. Oko odlaska iz Hrvatske sam naravno dvojio, ali narav posla i činjenica da ću raditi za SSM u Europi bili su presudni.

-Kako je izgledao tvoj život i standard u Bruxellesu? Jesi li bio zadovoljan plaćom, smještajem?

Moj život u Briselu je bio izrazito obilježen putovanjima, što je značilo da bih ponekada i do 50 posto vremena provodio izvan Brisela. Kad ne bih putovao, radnim danima bih bio na poslu od 9 do 18 sati, prije posla bih učio za doktorat, a vikende i večeri provodio sa suprugom i prijateljima.

I supruga i ja smo radili, tako da smo mogli pristojno živjeti. Iznajmljivali smo stan koji nam je bio vrlo blizu radnog mjesta i s kojim smo bili vrlo zadovoljni. U Belgiji je standard veći, ali i cijene usluga.

-Je li ti Hrvatska nedostajala i što ti je najviše nedostajalo? Kako to da si se vratio?

Hrvatska je i supruzi i meni jako nedostajala. Otkako smo se odselili, bio sam svjestan da ima nešto u tome da je čovjeku najugodnije živjeti u vlastitoj kulturi, tamo gdje se osjeća najviše „kao doma“. Prijatelji i obitelj, kultura, klima i svijest da je dinamika života u Hrvatskoj pogodnija za zasnivanje obitelji bili su ono što nam je najviše nedostajalo i što nas je potaklo da se vratimo.

-Oženio si se s kolegicom iz Udruge. Kako se ona prilagodila na život u Belgiji i je li joj drago što ste se vratili u Hrvatsku?

Ona je bila velika podrška u našem preseljenju i jako se dobro prilagodila na život u Belgiji. Ipak joj je, kao i meni, drago što smo se vratili.

– Koje su prednosti i nedostaci života u inozemstvu/Hrvatskoj?

Pretpostavljam da je teško govoriti o životu u “inozemstvu” općenito te da će odgovor ovisiti o tome o kojoj se stranoj državi radi. Život u Belgiji donosi veći standard i primanja, kao i poslovne kontakte ljudi iz cijele Europe. Nedostatak je klima jer često kiši i hladno je, visoki porezi i birokratiziranost sustava te puno veće siromaštvo duhovnog i kulturnog života građana (naravno, pod uvjetom da kulturu ne identificiramo samo s suvremenom umjetnošću jer takvih sadržaja ima na pretek).

Hrvatska ima puno prednosti – prekrasnu prirodnu baštinu, ritam života prilagođeniji čovjeku, oaze mladih punih entuzijazma i talenta te nevidljive potencijale koji samo čekaju da budu probuđeni. Obje zemlje su lijepe, ali samo jedna je Lijepa naša!

Maja Šubarić Mahmuljin