„Postala sam svjesna toga da žaljenjem neću ništa postići i da se moram pokrenuti i boriti. Život mi se poprilično promijenio. Prestala sam pušiti, počela sam se zdravije hraniti, nema više velikih i dalekih planova“, rekla nam je Katarina Raspović (39) iz Zagreba. Ovoj supruzi i majci dvogodišnje djevojčice koja radi kao tajnica u banci život se preokrenuo u lipnju prošle godine kada je doživjela moždani udar i saznala da ima tumor. Iako se od svega uspješno oporavlja, kaže kako njezina bitka za zdravlje još uvijek traje.
Upitali smo ju kako je izgledala njezina borba s teškom bolešću, tko joj je bio najveća podrška, koliko joj je značilo sudjelovanje u akciji “Danu crvenih haljina” te što bi poručila ženama, ali i svima, vezano uz brigu za vlastito zdravlje.
Kada je započela vaša borba s moždanim udarom? Kada ste saznali da imate i tumor?
Toga dana, u srijedu, 2. lipnja 2021., bila sam doma sama s kćerkom, osjetila sam popriličnu vrtoglavicu, postupni gubitak snage u lijevom dijelu tijela, kao i otežano pričanje. Odlučila sam pričekati drugi dan za odlazak u bolnicu. Dolaskom na hitnu ustanovljen je vrlo visok tlak, CT nije pokazao nikakve promjene, tek drugi uočen je ugrušak. Tijekom razbijanja istog dogodio se novi udar koji je potencirao vrlo visok tlak.
Kasnijim pretragama otkriven je tumor na nadbubrežnoj žlijezdi koji je “doprinio” cijeloj nezavidnoj situaciji. Taj drugi udar bio je puno razorniji, potpuno mi oduzeo lijevu cijelu stranu, stradala mi i lijeva glasnica, moj govor je postao nerazgovijetan i nisam više mogla progutati ni kap vode. Tu počinje moja borba koja još uvijek traje.
Kroz što ste sve prolazili i kako je izgledao vaš oporavak?
Nakon nekoliko dana počeo je oporavak s logopedom i fizioterapeutima na Rebru. Na Rebru sam bila do 14. srpnja. Tada me šalju na rehabilitaciju u Krapinske Toplice. Moj oporavak u Toplicama trajao je do 17. studenog. Prvo vrijeme u Toplicama jako mi je teško palo. Puno sam plakala, nedostajali su mi kćer, suprug, mama, cijela obitelj i prijatelji. Nedostajala sam si ja ona stara i moj stari, dosadan život.
Nakon nekog vremena postala sam svjesna da žaljenjem neću ništa postići i da se moram pokrenuti i boriti. Nakon Toplica čekala me operacija tumora koju sam odradila 22. prosinca 2021. Kada sam se oporavila od operacije krenula sam na robotsku terapiju u Polikliniku Glavić. Puno posla me još čeka, ali jako sam zadovoljna svojim dosadašnjim oporavkom i u Krapinskim Toplicama i u Poliklinici.
Koliko vam se život promijenio nakon svega? Jeste li promijenili neke životne navike?
Život mi se poprilično promijenio. Prestala sam pušiti, počela sam se zdravije hraniti, nema više velikih i dalekih planova, cijenim više svaki novi dan.
Tko vam je bio najveća podrška?
Moja najveća podrška i snaga bila je moja obitelj i moji prijatelji. I sada kad padnem oni me dižu i u svakom trenu spremni su mi pomoći na sve moguće načine.
U Toplicama sam upoznala dvije predivne djevojke, mlade žene s kojima sam se jako povezala, moje hrabre ratnice koje su mi postale uzor i sjajna potpora.
Koliko vam je značilo biti dio nedavno završene akcije “Dan crvenih haljina”?
Sudjelovanje u akciji „Dan crvenih haljina“ značilo mi je jako puno. Uz to što sam upoznala puno predivnih ljudi i divne žene koje vode slične borbe mojoj borbi, dobila sam neku novu energiju i neki novi vjetar u leđa za dalje. To mi je bilo prvo sudjelovanje u toj akciji. Nadam se ne i zadnje.
Što biste za kraj poručili svima, posebice ženama, vezano uz brigu za zdravlje?
Ženama bi poručila da češće sebe i svoje zdravlje stave na prvo mjesto.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Zvonimir Ferina
