/Humanitarka Petra: Dati djetetu obrok ili beskućiniku jaknu – neprocjenjivo je!

Humanitarka Petra: Dati djetetu obrok ili beskućiniku jaknu – neprocjenjivo je!

“Trenutak kada beskućniku darujete jaknu, a on kroz promrznuto lice prošapće ‘hvala’ ili trenutak kada nam se jave roditelji koji više ne moraju brinuti hoće li njihovo dijete dobiti obrok ili ne, zasigurno su najvrjedniji trenuci našeg humanitarnog djelovanja”, rekla nam je Petra Mikić (42), jedna od osnivačica i dopredsjednica udruge Portal Dobrote. Ova humanitarka i majka trojice dječaka sa suprugom vodi malo obiteljsko poduzeće za najam IT opreme i poslovnu edukaciju, no kaže kako je njezin posao ono od čega živi, a rad u Udruzi – ono za što živi. Upitali smo je o nedavno provedenoj akciji ‘Štandovi dobrote’, humanitarnom radu, postignućima i ostalim inicijativama koje provode, počecima Udruge i planovima za budućnost.

Koliko ste zadovoljni rezultatima akcije ‘Štandovi dobrote’ koju ste proveli na pet zagrebačkih tržnica? 

Vrlo smo zadovoljni inicijativom ‘Štandovi dobrote’. Želja nam je da svaka tržnica u Hrvatskoj za stalno ima klupu na kojoj prodavači mogu ostaviti proizvode koje nisu prodali taj dan, kako bi ih osobe u potrebi mogle uzeti. Klupa „Štand dobrote“, imala bi na sebi natpis „Ukoliko imaš viška – ostavi, ukoliko ti treba – uzmi“, Tako bi se smanjio i opseg bačene hrane, a i pomoglo bi se našim sugrađanima s niskim primanjima ili bez primanja.

Kako su reagirali prodavači, a kako ljudi na tržnici? Jesu li se neki sramili doći do vašeg štanda?

Prodavači uvijek reagiraju pozitivno. Oni su također svjesni situacije u kojoj živimo u kojoj je više od milijun ljudi u Hrvatskoj živi ispod praga siromaštva. Svaki put vrlo brzo počnemo puniti naše klupe. Ljudi koji prolaze pored Štanda dobrote, uvijek ostave ili jabuku, blitvu, mandarine i slično.

Što se tiče osoba koje su u potrebi, njima svakako nije ugodno doći i tražiti pomoć, bilo da se radilo o našem štandu ili drugom obliku pomoći. Oni često uzmu samo jednu stvar i kažu kako im je to dovoljno te neka ostane i za druge. Nama je velika želja skinuti tu stigmu i sram oko siromaštva i u svim našim inicijativama brinemo o dostojanstvu osoba koje su u potrebi. Ukoliko primijetimo nekoga tko se srami, volonteri spakiraju voće i povrće u vrećicu i odnesu mu.

Nastavljate s humanitarnom inicijativom ‘Kruh za poslije’. Kakvi su vam planovi i koliko je pekarna uključeno?  

Posljednji podaci su govorili da je u inicijativu uključeno oko 500 prodajnih mjesta u Republici Hrvatskoj. Također, akcija se proširila i na susjedne države. Sada nam je cilj povećanje prodajnih mjesta, ažuriranje postojećih podataka i pružanje informacija gdje se kruh za poslije može kupiti.

Kao udruga svoje smo djelovanje usmjerili i prema projektima “Da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno”, kako bismo omogućili svakom djetetu obrok u školi, što je ujedno i osnovno pravo svakog mališana. Zatim, prema projetkima „Jaknama za drugog“ i „Klub Dobrote“ koji radimo u osnovnim školama.

Pozvali ste volontere da se uključe u inicijativu ‘Kruh za poslije’. Kakve su reakcije i ima li odaziva? Što tražite od volontera i kako se ljudi mogu uključiti?

Reakcije na poziv su vrlo pozitivne. Naš je cilj približiti našim građanima pojam volonterstva te im pokazati kako oni mogu biti vrlo bitni u lancu pomaganja i brizi za druge. Pozivamo naše građane da otiđu do svoje pekarne i porazgovaraju o inicijativi ‘Kruh za poslije’ kako bi se i ta pekarnica uključila u lanac dobrote, a nama putem Facebook stranice jave za ime i adresu pekarne te pošalju sliku s natpisom ‘Kruh za poslije’.

‘Nismo željele biti samo promatrači’

Koliko dugo poznajete sestre Bijonda, humanitarke s kojima ste osnovale Udrugu i kako biste opisali vašu suradnju?

Sanju, Tanju i Josipu poznajem godinama. Kako imamo zajedničke interese i volju da umjesto iz prikrajka promatramo situaciju u našoj zemlji poduzmemo konkretne korake i pomognemo potrebitima u našem društvu, počele smo se družiti i osmišljavati humanitarne ideje. Iz poznanstva se rodilo prijateljstvo, koje je dan danas osnova za našu suradnju. Shvatile smo kako imamo iste ciljeve i želju za pomaganjem drugima te da smo dovoljno različite kako bi se mogle odlično nadopunjavati u poslu.

Prve humanitarne akcije pokrenule smo kao fizičke osobe u vrijeme katastrofalnih poplava u Sisku i okolici. Primile smo poziv s terena i odlučile smo pomoći ugroženim stanovnicima toga područja. Nakon tih akcija, u organizacijskom smislu osjetila se potreba za formalnim stvarima, kao što su sjedište i žiro račun. Kako bi naše djelovanje zakonski i transparentno bilo vidljivo svima, odlučile smo 2013. godine osnovati Humanitarnu udrugu Portal Dobrote.

Koliko vam znači rad u udruzi Portal dobrote? Je li humanitaran rad Vaš poziv?

Možda sam na početku smatrala humanitarstvo kao poziv, međutim danas ga smatram načinom života. Često i svojim poznanicima znam reći:„Moj posao je ono od čega živim, a rad u udruzi je ono za što živim.“

Možete li navesti neke od Vama najznačajnijih trenutaka i rezultata koje je Udruga postigla?

Bez obzira što smo kao udruga bili nominirani za niz priznanja, kao što su Volonterka godine, Dobrotvorka godine, Međunarodnu nagradu za projekt usmjeren borbi protiv siromaštva, Europski građanin i dobitnice priznanja Nagrada za promicanje prava djeteta i Ponos Hrvatske, najznačajniji trenuci ipak su vezani uz naš rad na terenu.

Trenutak kada beskućniku darujete jaknu, a on kroz promrznuto lice prošapće ‘hvala’ ili trenutak kada nam se jave roditelji koji više ne moraju brinuti hoće li njihovo dijete dobiti obrok ili ne, zasigurno su najvrijedniji trenuci našeg humanitarnog djelovanja.

Koji su vam planovi za budućnost?

U završnoj smo fazi pripreme Projekta povezivanja humanitarnih organizacija, pučkih kuhinja i socijalnih dućana, kako bi potencijalni donatori mogli dobiti informaciju kako mogu pomoći i što mogu donirati. Svaki sugrađanin, potencijalni donator, mogao bi u stvarnom vremenu na zaslonu svog mobitela imati informaciju gdje u svojoj blizini može donirati hranu, odjeću i obuću te namještaj.

Cilj projekta jest objediniti sve donatore i humanitarne udruge na jednom mjestu. U projekt je uključeno 40-ak poznatijih udruga u Hrvatskoj koje imaju trajno rješenje za prikupljanje pomoći. Riječ je o aplikaciji koju možeš koristiti kada želiš nekome nešto pokloniti. To je zapravo chatbot, virtualni asistent unutar Messengera. Tako će ljudi koji žele pomoći bližnjima moći saznati da je, primjerice, samo ulicu do njih neka udruga kojoj mogu donirati.

Maja Šubarić Mahmuljin