“Moj album je priča o nečemu što je izgubljeno, a sada je nađeno i sada živim. Želja mi je da moja umjetnost drugima bude inspiracija da sve ono što je u njima umrlo ponovno oživi “, rekla nam je Ivona Zgrabljić (40). Ova je glazbenica, poduzetnica i majka troje djece nedavno predstavila svoj album prvijenac ‘Izgubljeno / nađeno’ diskografske kuće Laudato Music, za čije je stvaranje otkopala davno zakopane talente, obnovila ih i osvježila kroz nove pjesme i aranžmane.

Svojom pričom ispričanom kroz deset autorskih pjesama albuma, želja joj je, ističe,  ohrabriti i druge te ih potaknuti na korak prema putu otkrivanja i razvoja talenata. U sklopu promocije albuma predstavljen je i Ivonin projekt ‘ART4You’, platforma kojoj je cilj promicanje umjetničkih darova i razvoja talenata koji će obogatiti Crkvu i društvo.

Ivonu smo upitali o glazbenim počecima, inspiraciji za album, vjeri, karijeri i majčinstvu te željama za budućnost.

Od kuda ljubav prema glazbi i kako to da ste joj se sada odlučili vratiti?

Moja ljubav prema glazbi traje od najranijih dana. Još kao mala voljela sam pjevati i nastupati. S jedanaest godina napisala sam prvu pjesmu pa deset godina zbora Zvjezdice, back vokali. Osim toga, radila sam predstave, voljela režiju. Cijeli život mi je prožet glazbom i umjetnošću na ovaj ili onaj način, no s rođenjem prvog djeteta sve sam ostavila iza sebe misleći da to više nije primjereno. Kao da nemam pravo više baviti se glazbom iz čiste ljubavi.

Ipak čežnja, da se u potpunosti izrazim kao autor, nije jenjavala. Oduvijek sam htjela kroz glazbu ispričati neku priču, neku svoju priču. Niti u snu nisam mislila da će to biti u 40. godini priča o izgubljenom i nađenom talentu. Ponekad si mislim da je to baš sada i trebalo biti kako bi progovorila svim stišanim glasovima u ljudima o svemu onome što su zatomili u sebi. Sada mi je jasno zašto me pogodila izreka jednog čovjeka koji je počeo klesati kamen u 60. godini i koji mi je rekao: “Tko zna koliko nadarenosti zakržlja u tišini.”

Kako biste opisali vaše pjesme i od kuda vam inspiracija za prvi album?

Na albumu se nalaze pjesme od 2004. godine pa sve do danas. One nekako prate i moj rast, moje traganje za smislom. Moj susret sa sobom, drugima i Bogom. No, većina pjesama nastaje za vrijeme ‘’lockdowna’ i ove priče s koronom. Možda je stanje te tišine i utjecalo da čujem glasove koji su bili potisnuti u meni, ali i u drugima.

Pjesma Srušen grad je nastala nakon Zagrebačkog potresa. Upravo ta tišina i jedan vid šoka koji se dogodio podsjetio me na ruševine u ljudima s kojima su se svi bili primorani suočiti. Bili smo zatvoreni sami sa sobom, bližnjima i imali smo priliku vidjeti gdje smo i kako smo. Zato bih rekla da je cijeli album jedan povratak sebi, povratak pravom sebi. Vraćanje izgubljenih dijelova sebe k sebi, a ja sam među ostalim krenula u potragu za izgubljenim, odnosno zakopanim talentom.

Profesionalno se bavite nečim sasvim drugačijim – karijerama. Što je Edukator ID i kome je namijenjen?

Da, profesionalno se bavim edukacijama i savjetovanjem, ali ne bih rekla sasvim drugačijim. Dapače, rekla bih da mi je posao ogroman izvor inspiracije za album. Moj posao sastoji se od edukacija kroz koje se ljudi susreću sa sobom te upoznaju svoje talente kako bi donosili kvalitetnije izbore profesionalno i privatno. Upravo kroz posao i razne životne priče bila sam u susretu s mnogima koji nose ogromnu tugu i bol zbog krivih izbora, ili čežnji koje su duboko potisnuli.

Ponekad bih imala osjećaj kao da ih vlastiti zakopani talenti progone. Tu sam nailazila na neke krive postavke zbog kojih ljudi ne bi razvijali posebice umjetničke talente, jer bi imali uvjerenje: “Zašto bih pisao, slikao, pjevao, plesao, jer kakve koristi imam od toga?”. Višestruke dragi ljudi! Nema ništa ljepše nego kada možemo sebe i svoju misao izraziti kroz neku kreaciju ili neki vid umjetnosti. Zbog toga se čovjek osjeća živ i onda taj život prenosi u sve sfere života i privatno i profesionalno. Zato često i ljudima govorim da od nekih talenata živimo, a neke jednostavno treba živjeti.

Majka ste troje djece. Kako usklađujete majčinstvo i karijeru, a uz to pronalazite vremena i za glazbu?

Moja djeca najviše dobivaju baš od moje glazbe, a to sam potvrdila kada mi je sin došao i rekao: “Mama, ja sam tako sretan kad ti radiš glazbu”. Pitala sam se zašto to govori jer to ne radim s njim, a onda sam shvatila da je to zato što me vidi sretnu i onda takva sretna i ispunjena dolazim k njemu. Netko ide u teretanu, trči, netko čita knjige, a ja jednom tjednom odvajam za umjetnost. I ponekad umjesto večernjeg filma zatvorim se u svoj svijet i pišem, to je moj svijet u njemu volim biti, jer sam tamo ja potpuno ja.

Ja sam supruga, majka, kćer, poduzetnica, edukatorica, umjetnica, sve sam to ja, ali prije svega ja sam Ivona, a ovo su samo uloge u kojima Ivona živi ono što jest. Mislim da to nikad ne smijemo zaboraviti. Previše sam boli vidjela kod ljudi koji su se previše identificirali sa svojom ulogom, a pri tome izgubili sebe. Nije lako sve to usklađivati, ali ako vam je do nečega istinski stalo spremni ste na žrtvu. Tako sam i ja mnoge pjesme noću stvorila dok je cijela obitelj spavala.

Tko vam je najveća podrška?

Suprug i ja smo jednom drugome podrška u svemu. Prije dvije godine ja sam njega pratila u Ameriku na doškolovanje, bila mu podrška dok je radio šest mjeseci u Poljskoj, a isto tako i on mene podržava. Što se tiče glazbe, potpuno mi je podrška. Dapače, moju glazbu sluša dok šeće uz more. Neka valuta nam je da onaj drugi bude sretan. Na kraju smo oboje sretni i živimo maksimum onoga što nam je dano. Imam sada malo i sreće, jer su mi djeca relativno narasla pa je lakše sve usklađivati. Vjerujem da je i to razlog zašto sam tek sad izdala album. Svaki put kad bih prije krenula, ostala bih s novom bebom u drugom stanju. I redovito bi mislila da je gotovo, no čežnja bi se iznova i iznova vraćala.

Kako vaši bližnji gledaju na vaš prvi album i povratak glazbi?

Svi u obitelji su sretni zbog mene, posebice mama i tata, jer sam uspjela ostvariti svoj san. Oduvijek su me podržavali u tome. Tata mi je kupio prvi sintisajzer, mama me odvela na Zvjezdice. Sada kada se osvrnem, rekla bih da oboje imaju tu umjetničku crtu u sebi, ali je nisu razvili. Da bi umjetnost našla svoj put do publike talent nije dovoljan već treba znati i kako ga razviti. Kroz svoju profesiju naučila sam i taj dio te uspjela u naumu da moj talent zapakiram u jedno ruho u čemu mi je pomogao vrsni umjetnik i stručnjak Petar Brkljačić koji je koautor i producent na albumu. Sretna sam jer je i njemu ovo prvi zaokružen projekt. Sad kad sam prošla svoje borbe i došla do kraja  vjerujem da ću u budućnosti pomoći i drugima u tome.

Osim roditelja i supruga, ne mogu ne spomenuti moju kumu Vesnu, prijateljicu Renatu i cijeli moj ured koji me vjerno prati. Također, Zdravka Šljivca, Denis Vasilj, Petru Radin i samu TV kuću Laudato koja je izdala moj album prvijenac.

Osmislili ste projekt ‘ART4You’. Koji mu je cilj i što biste voljeli da ova platforma postane?

Želja mi je okupiti na ‘ART4You’ platformi umjetnike koji imaju želju prvenstveno umjetnost živjeti. Što se tiče albuma “Izgubljeno/nađeno”, na nastupima me prati band koji uključuje klavir, gitaru, gudački kvartet. Želja mi je da na koncertima ljudi dožive susret sa sobom i svojim dubinama, a onda i sa dragim Bogom. Vjerujem da će na platformi ‘Art4You’ s vremenom niknuti i novi umjetnici i novi projekti, a nakon svog iskustva moći ću im biti podrška u njihovoj potrazi za izgubljenim talentom. Oduvijek su govorili da sam “Tragatelj zakopanih talenata” sad mi je jasno i zašto.

Spomenuli ste da vam je Bog inspiracija. Koje je značenje vjere u vašem životu?

Vjera je temelj mog života, moje kormilo, moj izvor, moje sve, moj početak i konačni kraj. Iz vjere i osobnog odnosa s Bogom crpim svoju najveću inspiraciju. No, u ovom albumu je naglasak više na čovještvu, ljudskoj dimenziji koju ponekad mi vjernici zaboravljamo, a baš u tu egzistenciju, istinu, realnost naš Bog želi ući. Tamo gdje smo ranjivi, slabi, grešni, ali svoji i u istini. Tamo se događa istinski susret Boga i čovjeka, a ne u nekom vjerničkom celofanu.

Kakvi su vam planovi i želje za dalje? Vaša poruka za kraj.

Iskreno, osluškujem gdje, koliko i kamo trebam ići. Znam samo da mi je važna umjetnost, iskreno muziciranje. Okupila sam i ljude koji vole plesnu umjetnost te video produkciju. Želja mi je s tim ljudima napraviti niz video spotova koje ću na kraju zaokružiti u jednu priču, jer to moj album i jest – priča o nečemu što je izgubljeno, a sada je nađeno i sada živim.

Želja mi je da moja umjetnost drugima bude inspiracija da sve ono što je u njima umrlo ponovno oživi, jer na to smo pozvani, živjeti potpuno ono što jesmo i svojim talentima činiti neko dobro. To je moja poruka ljudima i dok živim i dišem progovarat ću o tome, ponekad kroz edukaciju, a ovaj puta kroz glazbu i umjetnost.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Frano Ožbolt