/Liječnica i majka četvero djece: Pitali su me jesam li čula za kontracepciju  

Liječnica i majka četvero djece: Pitali su me jesam li čula za kontracepciju  

Elvira Matijević (45) iz Zagreba primjer je kako se majčinstvo i karijera mogu zajedno ostvariti i međusobno nadopunjavati. Već je u gimnaziji znala da želi biti liječnica. Oduvijek je, kaže, htjela kiruršku struku, a majčinstvo joj je već bilo osobno poslanje. Supruga Damira upoznala je prije 25 godina još kao studentica, a danas imaju četiri sina. Iako je postala majka s 22 godine na trećoj godini studija medicine, Elvira je tijekom trudnoće položila sve ispite i iduću jesen redovito nastavila sa studijem. Tada osmomjesečnog Mateja čuvala je njezina majka, a na prvi rođendan krenuo je u jaslice. Majčinstvo joj nije otežalo niti napredak u struci. Šest mjeseci nakon rođenja trećeg djeteta nastavila je sa specijalizacijom iz ginekologije i položila specijalistički ispit. Odmah potom ostala je trudna s četvrtim sinom. Upitali smo je kako je usklađivala posao i majčinstvo, je li se susretala s negativnim komentarima kolega na poslu, tko joj je najveći oslonac i što bi poručila majkama.

Jeste li oduvijek željeli veliku obitelj? S kakvim se sve izazovima susrećete kao majka četvero djece?

Suprug i ja željeli smo obitelj i djecu te bili otvoreni prema novom životu. Damir je umjetnički fotograf i povezao nas je obostrani interes za umjetnost. Oboje smo bili studenti kada smo se upoznali i vjenčali. U braku smo 23 godine, a najveće bogatstvo su nam upravo naša djeca – Matej, Vito, Noa i Petar.

Najveći izazov predstavlja svakodnevica. Treba uskladiti posao i svakodnevne kućne obaveze, kao  i brojne slobodne aktivnosti.

Kakve su reakcije okoline na Vašu šesteročlanu obitelj? Prevladavaju li negativni ili pozitivni komentari?

Kada sam bila trudna s trećim djetetom, mnogi su se začudili našom odlukom da imamo više od dvoje djece. S obzirom na to da sam tada bila na specijalizaciji, mnogi moji kolege su izrazili mišljenje da si time otežavam specijalizaciju i napredak u struci. Većina mojih kolegica tada još nisu razmišljale o braku i obitelji.

Šest mjeseci nakon rođenja trećeg djeteta, vratila sam se u Kliniku i nastavila sa specijalizacijom te položila specijalistički ispit. Odmah po položenom specijalističkom ispitu ostala sam trudna s četvrtim djetetom. Tada sam se susrela i s negativnim komentarima poput: “Što joj to treba?” ili “Kolegice, zar niste čuli za kontracepciju?”

Kako to da ste odabrali ginekologiju i jeste li se odmah zaposlili nakon studija?

Nakon studija sam volontirala pripravnički staž u Domu zdravlja Maksimir, a 2001. godine položila sam državni ispit. Uslijedile su četiri godine neizvjesnosti bez sigurnog posla. Radila sam kao liječnik opće medicine (na zamjeni) te kao liječnik u hitnoj službi  u domovima zdravlja u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Napokon se 2006. godine raspisao natječaj za specijalizaciju iz ginekologije te sam započela sa specijalizacijom. Oduvijek sam htjela kiruršku struku, a majčinstvo mi je već bilo moje osobno poslanje.  Odmah sam se “pronašla ” u ginekologiji.

Liječnički poziv je prilično zahtjevan. Kako usklađujete majčinstvo s poslom?

Biti liječnik nije samo zanimanje, već životno opredjeljenje. Već u gimnaziji sam znala da jedino želim biti liječnik. Bila sam motivirana i učenje mi nikada nije bio problem. Ulaskom u brak, moj prosjek ocjena na fakultetu je postao viši pa se suprug uvijek šali da smo se trebali i prije oženiti.

Moje majčinstvo i moj posao se nadopunjuju. Kao majka i žena privatno, te kao ginekolog profesionalno, nastojim razumjeti svoje pacijentice u njihovim potrebama i problemima. Tako da se moj privatni i profesionalni život nadopunjuju i čine me cjelovitom osobom. To nije lako i zahtijeva puni fizički i mentalni angažman, pogotovo kada radite (poput većine mojih kolega) u ambulanti koja broji preko 7.000 pacijentica.

Predstavite nam ukratko članove svoje obitelji.

Suprug Damir je po zanimanju diplomirani inženjer strojarstva i radi u Končaru te ima status umjetničkog fotografa. U slobodno vrijeme se bavi fotografijom i tako svoju kreativnost i pogled na svijet oblikuje kroz objektiv fotoaparata već 25 godina.

Najstariji sin Matej ima 22 godine i prvostupnik je filozofije. Vito ima 14 godina, ide u opću gimnaziju i igra nogomet za NK Lokomotiva. Noa je 11-godišnji osnovnoškolac i ide u osnovnu muzičku školu. Petar je, kako sam kaže, “predškolarac.”  Sa svojih 6 godina on je naša maza, još neko vrijeme.

Kako izgleda svakodnevni život s Vaša četiri dečka? Tko Vam je najveći oslonac i potpora?

Vrlo dinamično i uz puno obaveza. No svatko zna što mu je činiti i jedni drugima pomažemo. Puno puta stariji brat ili baka vodi Nou u muzičku školu, a od ove školske godine je krenuo i sam. Djeca rastu i preuzimaju sve više obaveza te se uče samostalnosti. To je često izvor brige za nas roditelje, ali i jedini put za djecu. Navečer se svi okupimo i svi bi htjeli u isti glas ispričati događaje od proteklog dana.

Definitivno mi u svemu pomaže suprug Damir koji mi je kompas u životu. Jako puno pomažu i moji roditelji u čiju se pomoć uvijek mogu pouzdati.

Pjevate u crkvenom zboru. Imate li dovoljno vremena za sebe i svoje hobije?

Već šest godina pjevam u zboru  “Hrid” kod Čede Antolića i njegova sina Matije. Čedo je legenda duhovne glazbe, svestrani umjetnik, pjesnik, kompozitor, kipar i slikar. Matija je vrsni kompozitor i aranžer te svira nekoliko instrumenata. Naše probe su neformalna druženja u kojima konačnu izvedbu oblikujemo zajedno i zato je to druženje više od probe.

Mi smo prijatelji i dijelimo radost sukreacije svake svete mise koju pjevamo u našoj dominikanskoj župi Kraljice svete Krunice na Ravnicama na radost župljana i našeg duhovnika patera Zvonka Kneževića. Često je na probi uz mene i moj Petar, koji ponese s probe našu radost.

Što biste poručili majkama koje se teško odlučuju na veliku obitelj?

Život se ne može isplanirati. Želim vam hrabrosti da ostvarite svoje snove, da živite otvoreno i prihvaćate život. Obitelj i posao mogu zajedno.

Maja Šubarić Mahmuljin