Zagrebačka profesorica Kristina Pavlović već se gotovo 25 godina bavi spolnošću mladih u Hrvatskoj. Ova vjernica, supruga i majka četvero djece svoj je poziv pronašla u radu s djecom i mladima koje naučava o čistoj ljubavi, dostojanstvu i obiteljskim vrijednostima. S bratom Ladislavom Ilčićem vodi Udrugu za cjeloviti spolni odgoj Teen STAR i Glas roditelja za djecu – GROZD te je jedna od voditeljica Centra za prirodno planiranje obitelji. Kao koordinatorica inicijative Istina o Istanbulskoj javno se usprotivila uvođenju rodne ideologije kroz Istanbulsku konvenciju koju je prepoznala kao velik udarac na zdravu spolnost mladih. U razgovoru za Generaciju upitali smo ju o počecima TeenSTAR-a, napadima od strane homoseksualnih i feminističkih udruga, reakcijama mladih na program, mogućem povratku TeenSTAR-a u škole, ulozi medija i roditelja u cijeloj ovoj priči te izazovima i blagoslovima koje donosi velika obitelj.
Kako su izgledali počeci TeenSTAR-a u Hrvatskoj i zašto ste se odlučili posvetiti spolnom odgoju mladih?
Kao profesorica fizike radila sam 90-ih godina u zagrebačkoj petoj gimnaziji i htjela sam s učenicima na satu razrednika razgovarati o temi spolnosti, ljubavi i slično. Slučajno sam naišla na intervju s dr. Hannom Klaus, međunarodnom osnivateljicom programa Teen STAR u jednom američkom katoličkom časopisu za mlade i napisala joj pismo. Ona je nas sedmero mladih iz Hrvatske 1995. godine pozvala na edukaciju u Austriju. Nakon toga smo preveli materijale i organizirali prve radionice u Hrvatskoj koje je završilo oko 450 nastavnika te krenuli s programom među mladima.
Što vas je posebno oduševilo kod ovog programa?
Teen STAR nas je oduševio jer povezuje sve aspekte osobe i spolnosti: tjelesni, emotivni, intelektualni, društveni i duhovni. Govori o svim temama otvoreno, ali s dostojanstvom. Način rada je interaktivan, tako da mladi mogu sve pitati i izreći što misle. Voditelj je tu da potiče i usmjerava raspravu, kako bi ppomogao mladima da povežu onaj tjelesni vid seksualnosti kojim su u pubertetu najviše zaokupljeni sa svojim osjećajima, stavovima, vrijednostima.
Koji su po Vama najveći problemi vezani uz spolnost mladih u Hrvatskoj?
U svim našim sredinama prisutne su negativne pojave vezane uz spolnost – sve ranije ulaženje mladih u spolne odnose, sve manje brakova, kasnije ulaženje u brak, nevjere, razvodi brakova, sve manje djece, kontracepcijski mentalitet, pobačaj, odbacivanje kršćanskih vrijednosti braka i obitelji…
Odvajanje seksualnog života od braka i obitelji dovelo je ne samo do fizičkih, javnozdravstvenih problema kao što je širenje spolno prenosivih bolesti i maloljetničke trudnoće, već i do brojnih psiholoških, duhovnih i društvenih posljedica o kojima se manje govori – od „slomljenih srdaca“ pa do gubitka povjerenja u pravu i vjernu ljubav i do smanjivanja sposobnosti ostvarivanja uspješnog braka i obitelji u budućnosti. Navika ponašanja i stavovi prema spolnosti koji se steknu u mladosti kasnije se vrlo teško mijenjaju.
Kakva su Vaša osobna iskustva s mladima? Kako reagiraju na program i što im je on donio?
Naše iskustvo je potvrdilo da su pubertet i adolescencija najbolje i nenadoknadivo vrijeme za ponudu spolnog odgoja. U toj su dobi mladi najotvoreniji i najspremniji slušati i formirati vlastite stavove za život. Teme spolnosti su im tada najzanimljivije, i ako ih neće čuti od nas slijedit će medije i negativne uzore. Uz stručnu osposobljenost naših voditelja (edukacija traje 40 sati) najvažnija je njihova autentičnost, primjer života. Kada mladi par posvjedoči življenje prebračne čistoće, to mladima znači više od svih teorija i to im ostaje.
Najpopularnije teme su zaljubljenost i ljubav, hodanje, veze, što znači spolni odnos, potpuno predani odnos? Zanimljive su im i razlike između muškog i ženskog spola, njihove različite reakcije u određenoj situaciji. Djevojke upoznaju svoju plodnost, svoj ciklus. I jedni i drugi uče o plodnosti i karakteristikama i jednog i drugog spola te o začeću i razvoju djeteta. Govorimo o utjecaju medija i okoline, pornografiji, rodnoj ideologiji, tzv. slobodnim vezama, braku, važnosti vlastitog stava…
Prvo ste program uspješno provodili u školama, no danas se uglavnom provodi po župama s krizmanicima. Kada i zašto je došlo do osuda i napada na TeenSTAR?
Na početku smo dobili preporuku Nacionalnog katehetskog ureda HBK, a nakon toga u nekoliko navrata (1997., 2004. i 2005.) i preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Teen STAR smo provodili u 60-tak osnovnih i srednjih škola diljem Hrvatske kao izvannastavnu aktivnost, uz suglasnost roditelja. Iako su nastavnici, učenici i roditelji bili jako zadovoljni, krajem 2004. napale su nas u medijima homoseksualne i feminističke udruge, ocrnivši naš program kao neznanstven i protuzakonit, a da ga nisu niti vidjele.
Podigle su tužbe protiv mog brata Ladislava Ilčića i mene, voditelja udruge Teen STAR, da isticanjem vrijednosti braka u programu diskriminiramo izvanbračne i istospolne zajednice. To su bili počeci borbe oko spolnog i zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj koja traje još i danas. Teen STAR je zbog medijskih napada obustavljen u školama.
Za djecu, obitelj i mlade zalažete se i kao predsjednica udruge Glas roditelja za djecu – GROZD. Jeste li bitku za spolni i zdravstveni odgoj mladih u Hrvatskoj nastavili upravo sa sličnim programom ove udruge?
Da. HDZ-ov ministar Dragan Primorac je 2006. godine raspisao natječaj za zdravstveni odgoj. Okupili smo 22 stručnjaka, prijavili program pod imenom udruge Glas roditelja za djecu – GROZD koju smo upravo tada osnovali i među 23 programa pobijedili na natječaju. Tek tada digla se medijska hajka od strane lijevo-liberalnih civilnih udruga. Čak su tužile Republiku Hrvatsku pri Vijeću Europe zbog namjere da uvede program GROZD-a u škole. Tužba je nekoliko godina kasnije odbačena kao neutemeljena.
Unatoč stalnom ocrnjivanju u javnosti, u eksperimentalnoj provedbi u 15-tak škola u kojoj su roditelji mogli birati između našeg i konkurentskog liberalnog programa, gotovo 90 posto roditelja izabralo je naš program. Međutim, pod pritiskom lijevo-liberalnog lobija koji ne može podnijeti da postoji izbor nego nameću isključivo svoj pristup, Ministarstvo je, unatoč odličnim eksperimentalnim rezultatima GROZD-a, odustalo od uvođenja zdravstvenog odgoja.
Je li se što promijenilo dolaskom ministra Željka Jovanovića?
Kada je Kukuriku koalicija došla na vlast, ministar Željko Jovanović je 2013. nametnuo svoj ekstremno liberalni i krajnje problematični program zdravstvenog odgoja svim učenicima. Nakon pobune roditelja diljem Hrvatske i dobivene tužbe koju je naša udruga GROZD podnijela Ustavnom sudu,“Jovanovićev“ program se uglavnom prestao provoditi u školama.
Smatrate li da će se program Teen STAR vratiti ‘na velika vrata’ u škole i imate li potporu od resornog Ministarstva?
U ovakvoj političkoj situaciji, u kojoj je kvazi-demokršćanski HDZ prepustio tako važan resor obrazovanja minornoj strančici koja nameće sve suprotno od vrijednosti koje zastupa većina hrvatskog naroda, kvalitetni i učinkoviti odgojni programi kao što je Teen STAR nemaju šanse. No to ne znači da smo odustali od ponovnog provođenja u školama, jer smatramo da bi spolni odgoj mladih temeljen na stručnim činjenicama i općeljudskim vrijednostima, a koji bi ih pripremio za pravu ljubav, brak i obitelj trebao biti dio njihove cjelovite izgradnje i izobrazbe.
Paralelno s borbom koju smo predvodili u hrvatskom društvu kroz Teen STAR i GROZD, od 2012. godine smo se povezali i dobili podršku većine biskupija u Hrvatskoj i održali edukacije koje je završilo novih 450 Teen STAR voditelja. Program se sada provodi u suradnji sa župama, trenutno u 50-tak župa, uglavnom kao dio priprave krizmanika za Svetu potvrdu, i u njega je uključeno više tisuća mladih.
Kako biste ocijenili ulogu i utjecaj medija na djecu i mlade? Kakve vrijednosti mediji najčešće propagiraju i što mogu roditelji učiniti po pitanju spolnog odgoja djece?
Mladima je danas jako teško upoznati i živjeti pravi smisao spolnosti, ljubavi, braka i rađanja djece jer žive okruženi mentalitetom kojemu je cilj zabava, trenutni užitak i udovoljavanje sebi. Prema istraživanjima na stavove mladih o spolnosti najviše utječu mediji, potom društvo (vršnjaci), tek tada roditelji. U novije vrijeme se kroz školski sustav sve više nameće (pre)odgoj temeljen na liberalnom svjetonazoru, rodnoj ideologiji, LGBT propagandi i slično.
Roditelji premalo razgovaraju sa svojom djecom o spolnosti, a mnogi od njih, iako se deklariraju kao katolici, i sami imaju liberalne, protukršćanske stavove i način života. U Crkvi se, osim na nekoliko sati školskog vjeronauka, o tim temama vrlo malo govori, tzv. dalja priprava za brak je zapostavljena.
Bili ste koordinatorica inicijatove Istina o Istanbulskoj. Zašto ste se odlučili javno usprotiviti Istanbulskoj konvenciji? Kako uvođenje rodne ideologije utječe na mlade danas?
Budući da se već gotovo 25 godina bavimo temama spolnosti, u nasilnom uvođenju rodne ideologije kroz Istanbulsku konvenciju prepoznali smo velik udarac na zdravu spolnost mladih, a time i na brak i obitelj, i općenito na sve općeljudske vrijednosti na kojima se temelji ne samo hrvatski narod već i cijela civilizacija. Jer ako se uništava obitelj, uništava se i cijelo društvo.
U Hrvatskoj još nije rodna ideologija poprimila takve razmjere kao u nekim zapadnim zemljama, no sve se češće čuje da neko dijete od 14 do 15 godina izjavi da je „gay“ ili da želi promijeniti spol. Cilj rodne ideologije je u mladima izazvati zbunjenost da ne znaju što su ni tko su, i zato je, pored društvene borbe kakvu smo imali kroz inicijativu Istina o Istanbulskoj, potrebno s mladima provoditi i programe poput Teen STAR-a.
S kojim se izazovima, ali i blagoslovima, svakodnevno susrećete kao majka četvero djece? Kako stižete uskladiti posao, volontiranje i majčinstvo?
Već sam se navikla da u pravilu nema odmora, da nema „točke“, uvijek samo „zarez“. Iako sam još pred više od deset godina prestala raditi u školi, veliki angažman je potreban oko Teen STAR-a, GROZD-a, „Istanbulske“ i Centra za prirodno planiranje obitelji koji se bavi širenjem znanja o plodnosti i podukom o Billingsovoj ovulacijskoj metodi. No trudim se da obitelj i odgoj ne ispaštaju radi mojih brojnih obaveza.
Suprug mi je velika podrška, kao i brojni suradnici, voditelji, podučavatelji, volonteri… Naša četiri sina su odlični učenici u školi, to jest, gimnaziji, kao i u glazbenoj školi, a i doma ih nastojimo uključiti u pospremanje i kućanske poslove, na čemu će nam nadam se jednog dana snahe bile zahvalne (smijeh). U našoj župi u Šestinama također vodim dječji zbor koji animira nedjeljnu misu u 9 sati, a naši dečki sviraju i u tome sudjelujemo kao cijela obitelj.
Što biste savjetovali mladima i roditeljima koji se danas teško odlučuju na veliku obitelj?
Nažalost, danas mnogi doživljavaju djecu više kao elementarnu nepogodu nego kao sreću i radost. Vlada mentalitet straha, što ćemo i kako ćemo, pa se odluče eventualno na jedno ili dvoje djece. Istina je da ima više posla ako je više ljudi u kući, nešto je i više novaca potrebno (ne puno više), ali sve ide nekako jednostavnije i organiziranije kada je više djece. I oni sami uživaju i druže se, igraju i zabavljaju, i kad su mali i kasnije. Život je bogatiji i ispunjeniji.
Nažalost, neki parovi ne mogu imati djece, ali oni koji mogu – nemojte se bojati, nećete vam biti žao. Godine kad su djeca s vama su najljepše, a tako brzo prođu. Sve se riješi uz Božju pomoć, ako je obitelj otvorena za život, onda joj to život i uzvrati.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva