“Nema te karijere i tog posla koji je prekrasan kao posao majke i supruge. Osjećam da je to najvrjednije što možemo raditi – izgraditi buduće generacije i ljude”, rekla nam je Maja Andročec iz Preloga (36). Ova diplomirana ekonomistica i majka petero djece kaže kako je svoj istinski poziv pronašla u majčinstvu, a najveća podrška joj je suprug Darko. Upoznali su se u Zagrebu kada je imala 22 godine, i to nakon životne ispovijedi na koju se odlučila, a već nakon prvog izlaska znali su da su srodne duše i da će imati veliku obitelj.

Danas su ponosni roditelji Gabrijela (10), Marije (8), Marte (6), Ane (3) i Magdalene (7 mjeseci), a ističu kako im je svako dijete poseban blagoslov. Maju smo upitali o izazovima majčinstva, nedostaje li joj posao, kako okolina reagira na njihovu veliku obitelj, koliko im znači podrška udruge Obitelji 3plus čiji su članovi i što bi poručila roditeljima koji tek planiraju obitelj.

Kako to da ste se odlučili na veliku obitelj? Jeste li nakon vjenčanja razmišljali o broju djece?

Oduvijek sam se vidjela u velikoj obitelji i maštala da imam puno dječice. Kada sam upoznala Darka svidio mi se jer je bio miran, povučen i odgovoran. Već na našem prvom druženju jedno od važnijih pitanja bilo je u kakvoj se obitelji vidi. Zanimalo me je li karijerist ili obiteljski čovjek i to mi je bilo važno. Rekao mi je da bi htio imati puno djece pa smo se tako nastavili družiti i vidjeli da smo srodne duše. Za osam mjeseci smo se zaručili, a za godinu i pol dana oženili. Uskoro su nam došla i djeca.

Predstavite nam članove vaše obitelji.

Najstariji je Gabrijel (10), zatim Marija (8), Marta (6), Ana (3) i Magdalena (7 mjeseci). Svako dijete je poseban blagoslov. Za sve mogu reći da su jako osjećajni, empatični i brižni. Gabrijel je emotivac i vrlo suosjećajan. Voli nogomet, ministrant je i mogu reći da je jako produhovljen. Marija je mirna, samozatajna djevojčica koje je vrlo osjećajna i odgovorna. Ona mi je desna ruka u svemu. Marta je vrlo komunikativna, osjećajna, brižna i ima ogromno srce te pomiruje druge.

Ana je naš smiješak u obitelji. Ona od jutra pjeva, pleše i smije se. Kada se nju pogleda zaboravi se na svaku brigu i umor. Magdalena je napredna beba, puno je na rukama i spava na nama. Velika je maza i očarava nas osmjehom. Suprug Darko je docent na Fakultetu organizacije i informatike (FOI) u Varaždinu i glavna mi je podrška u svemu. S posla se direktno vraća kući i radi sve kao ja. Budi se noću, brine kada su djeca bolesna. Da nije takav, moja bi priča bila drugačija.

S kakvim se sve izazovima roditeljstva svakodnevno susrećete?

Problematično je jedino to što su djeca mala i znaju se istovremeno razboljeti. Tada nam bude teško jer budemo izbačeni iz kolotečine. Naime, i suprug i ja pokupimo bolesti od djece pa tako sve ukrug. Ostalo je sve divno i s četvrtim djetetom sam počela uživati punim plućima. Kod velike obitelji vidim samo prednosti jer nam je sa svakim djetetom sve ljepše.

Istina da se opseg posla povećava, ali se sve stigne. Vrijeme kao da se množi i u kraćem vremenu možeš više toga napraviti. Lakše nam je s više djece nego s jednim. Djeca su jako povezana i imam osjećaj da nam je sada s petero puno lakše nego s dvoje.

Opišite nam jedan tipičan dan u vašoj obitelji.

Ujutro se budim oko 6 sati i imam pola sata za sebe koje provedem u molitvi da skupim duhovnu snagu za cijeli dan. Zatim spremim doručak za školarce i vozim ih na nastavu. Nakon toga budim Martu i odvezem je u vrtić. Do podneva sam sama s Magdalenom i Anom. Jedemo, molimo se, obavljamo kućanske poslove, radimo ručak, igramo se, pričamo, plešemo.

U vrijeme ručka mi dolazi mama pomoći s djecom. Kada se školarci vrate iz škole prvo provjerimo zadaće. Suprug dolazi oko 16 sati i do tada su zadaće riješene pa djeca idu na aktivnosti. Gabrijel ide na gitaru i nogomet, a Marija na tenis. S drugima se igramo društvene igre, idemo u šumu, u parkić, na igralište, na izlete. Navečer imamo zajedničku molitvu i do 21 sat su sva djeca u krevetu. Suprug i ja tada do pola noći pospremamo da nas sutra sve dočeka spremno. Potom molimo i razgovaramo.

Kako okolina reagira na vašu obitelj? Prevladavaju li negativni ili pozitivni komentari

Sada su komentari uglavnom pozitivni. Kada me pitaju kako mi je, ja kažem da jedva čekam šesto dijete. Svi vide da normalno živimo, da djeca idu u školu i uzorni su učenici, da idemo na more i na izlete. Često mi kažu: “Vama je lakše s petero nego meni s jednim.” No bilo je i negativnih komentara. Kako sam bila dobra studentica, moja šira obitelj je za mene imala druge planove i vidjeli su me u karijeri, a ne doma s djecom.

Kada sam zanijela s trećim djetetom nitko nije pozitivno reagirao na moju trudnoću. Čak nam nitko nije čestitao, a bilo je i komentara poput: “Ti ćeš si uništiti život”. Ti negativni komentari utjecali su na mene. To je bio težak period i zbog drugih, kao i zbog moje nezrelosti, počela sam tražiti posao. Mislila sam da dajem loš primjer svojoj djeci ako ne radim. Ljudi su me gledali sa žaljenjem jer sam bila nezaposlena.

Nedostaje li vam posao ili ste radije doma s djecom?

Završila sam ekonomiju i radila sam jedno vrijeme, ali nakon drugog djeteta sam dobila otkaz. Nakon treće trudnoće opet sam se zaposlila i radila, ali nakon četvrte sam odlučila da ću biti doma s djecom i da se neću vraćati na posao. Sve do trećeg djeteta nisam tako mislila jer mi je okolina radila pritisak da majka mora raditi. No to nije ono što želim dati svojoj djeci. Nakon četvrtog djeteta napokon osjećam činim ispravnu stvar i da je naš dom mjesto na kojem moram biti. Suprug i ja smo se dogovorili da djeca ne idu u vrtić do predškole jer nemamo katolički vrtić, a željeli bismo im postaviti kršćanske i katoličke temelje. U kući nemamo TV i puno se igramo.

Jesu li vam financije ikad predstavljale problem?

Ne, to nam nikad nije bio problem. Dok sam bila trudna s drugom djetetom bili smo podstanari, a sada imamo svoju kuću. Sa svakim djetetom si možemo i više priuštiti i više dati potrebnima, i hvala Bogu da je tako. Nismo čekali da imamo namještenu kuću da bismo imali djecu, jer za to će uvijek biti vremena. Godine prođu i kuća se stigne urediti, ali onda može biti kasno za djecu.

Što biste poručili mladim roditeljima koji tek planiraju obitelj?

Želim svima, a posebno svojim kćerima, da podignu veliku obitelj. Nema te karijere i tog posla koji je prekrasan kao posao majke i supruge. Osjećam da je to najvrjednije što možemo raditi – izgraditi buduće generacije i ljude. S prvim djetetom je bilo zahtjevno, a s dvoje jako naporno. No s troje je počelo biti ljepše, a s četvrtim je počeo život. Sa svakim djetetom se poboljšava financijska situacija i povećava ljubav između supruga i mene.

Želim svima da osjete tu radost koju osjećam. Ne dobivam plaću, ali se osjećam vrijedno u očima svog supruga koji kaže da radim kao da zarađujem 20 000 kuna mjesečno. Stoga, ohrabrite se i slušajte svoje srce, a ne svijet koji ide protiv obitelji. Budite svijest o važnosti obitelji.

Tu svijest u društvu budi i udruga Obitelji 3 plus čiji ste članovi. Na koje načine vam udruga pomaže?

Imamo njihovu Obiteljsku karticu s popustima koju smo više puta koristili. No učlanjenjem u udrugu osjećali smo se više prihvaćenima u društvu. Lijepo je imati podršku drugih obitelji, članova udruge. Suprug i ja smo uključeni i u molitvene zajednice u Čakovcu te Hrvatsku zajednicu bračnih susreta. Prijatelji smo, međusobno si pomažemo i rastemo skupa. Dižemo jedni druge i usmjeravamo.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva