/‘MLADI BORILAČKI AS’ Fran Juraj Kajs: Želim ponoviti europsku medalju, ali i postati kirurg!

‘MLADI BORILAČKI AS’ Fran Juraj Kajs: Želim ponoviti europsku medalju, ali i postati kirurg!

“Nakon diplome planiram specijalizirati kirurgiju, a zasad dobro usklađujem fakultet sa sportom“, rekao nam je Fran Juraj Kajs (20). Ovaj mladi sportaš iz zagrebačke Dubrave i student Medicinskog fakulteta u Zagrebu još se kao osmogodišnjak zaljubio u borilačke vještine nanbudo i wushu, a u oba sporta postiže vrhunske rezultate. Bio je državni prvak u nanbudu u juniorima i seniorima te državni seniorski prvak u wushu-u. No najviše je, kaže, ponosan na srebro koje je osvojio na Europskom prvenstvu u Rusiji u wushu-u te na prvo mjesto u nanbudo kumite kategoriji na Super 8 turniru.

Fran Juraj četiri do pet puta tjedno trenira u Nanbudo klubu Peščenica i Wushu klubu Dubrava, a upravo se priprema za državno natjecanje u wushu-u koje će se održati 3. listopada u Rijeci.

Upitali smo ga zašto je odabrao ove sportove, tko mu je najveća podrška u karijeri, što planira nakon diplome Medicinskog fakulteta i kako vidi budućnost nanbuda i Wushua te koja je perspektiva mladih sportaša poput njega u Hrvatskoj.

Kako i kada ste se odlučili za nanbudo i wushu? Od kuda ljubav prema borilačkim vještinama?

Za nanbudo sam se odlučio na preporuku prijatelja iz škole. Započeo sam s treniranjem u drugom razredu osnovne škole, a na wushu sam krenuo zbog toga što je glavni trener u nanbudo klubu Pešćenica, Zilhad Mahmuljin, ujedno i trener wushu kluba Dubrava i zato što mi se wushu činio kao zanimljiva evolucija nanbuda. Ljubav dolazi iz potrebe za samodisciplinom i fizičkom aktivnošću koji su mi trebali kada sam bio mlađi.

Koje su specifičnosti oba sporta? Koje su glavne sličnosti i razlike?

Wushu kao sport je sigurno više moderan i s time i ima puno više kontakta, dok je nanbudo tradicionalniji i više se fokusira na samodisciplinu i duhovnost.

Iza sebe imate zapažene rezultate na državnoj razini, ali i međunarodnoj. Bili ste juniorski i kadetski prvak, a sada i seniorski. Osvojili ste srebro na Europskom prvenstvu. Što je sve potrebno za vrhunske rezultate u sportu i na koje ste uspjehe posebno ponosni?

Za bilo kakav uspjeh, pa tako i u sportu, potreban je konstantan rad i disciplina. Jedino se uz trud može napredovati. Podjednako sam ponosan na sve svoje uspjehe, ali ponajviše na europsko srebro.

Koliko je za uspjeh važan dobar odnos s trenerom?

Na Peščenici me trenira skupina trenera, ali u Dubravi mi je trener Zilhad Mahmuljin. Dobar odnos s trenerom je dosta važan zato što je trener taj koji određuje što se radi i kako se radi.

Kako ti je na medicini i što planiraš nakon diplome? Kako usklađuješ učenje, natjecanja i treninge?

Na medicini mi je dobro, a nakon diplome planiram specijalizirati kirurgiju. Treniram četiri do pet puta tjedno i zasad dobro usklađujem fakultet sa sportom, no važno je napomenuti da mi je do sada fakultet bio većinom online.

Koje sljedeće natjecanje imaš, to jest, za što se trenutno pripremaš? Što bi još želio postići u oba sporta?

Sljedeće je državno natjecanje u wushu-u koje će se održati u nedjelju, 3. listopada u Rijeci. Sigurno bih u oba dva sporta želio dostići internacionalni uspjeh, bilo to ponovo europsko ili svjetsko postignuće.

Kako gledaš na budućnost ova dva sporta u Hrvatskoj? Imaju li naši mladi sportaši dovoljno podrške?

Iako je pandemija Covida-19 zadala veliki udarac za oba sporta, jer su treninzi bili ukinuti i natjecanja pomicana unedogled, rekao bih da oba sporta zbog svoje mladosti i kvalitete imaju prilično svjetlu budućnost. Podrška postoji, ali mislim da trenutačno još nije dostatna.

Tko ti je najveća podrška u karijeri i zašto?

Najveća podrška u sportu mi je sigurno obitelj. Oni su ti koji mi sa svojom pomoći, bila ona financijska ili fizička, omogućuju da nesmetano radim ono što volim.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva