/‘POMAŽE U KRIZI’ Rajana Radosavljev: Ljudima je važno ispričati svoju priču i da ih netko sasluša!

‘POMAŽE U KRIZI’ Rajana Radosavljev: Ljudima je važno ispričati svoju priču i da ih netko sasluša!

“Cilj nam je olakšati ljudima suočavanje sa psihološkim posljedicama ove sveopće krize izazvane pandemijom i potresom”, rekla nam je Rajana Radosavljev, začetnica platforme ‘Niste sami’ koja nudi besplatna online savjetovanja za svakoga tko si želi olakšati dušu, a može se prijaviti anonimno. Ova praktičarka tjelesno orijentirane terapije kaže kako joj je osobni cilj, ne samo kroz ovaj projekt već i kroz život i posao, širiti svijest o tome koliko je bitno brinuti o svom mentalnom zdravlju. Upitali smo je kako je nastala ideja za platformu, kako je ova kriza utjecala na Hrvate i što ih najviše muči, kakvu sve pomoć nude i koje savjete najčešće daju stručnjaci te brinu li danas ljudi dovoljno o svom mentalnom zdravlju.

Kako ste došli na ideju za pokretanje platforme ‘Niste sami’?

Kada je krenula situacija s korona virusom kod nas, učlanila sam se u grupu ‘Jedni za druge’ jer sam htjela vidjeti kako mogu pomoći i kakva je sve pomoć potrebna. Osim kupnje namirnica ljudima u samoizolaciji, što je bio najčešći upit, primijetila sam da veliki broj ljudi piše kako su u velikom strahu i kako bi htjeli popričati s nekime o tome. Shvatila sam da je najbolji način na koji mogu pomoći jest da ponudim besplatna online savjetovanja. No činilo mi se da je samo moja pomoć nedovoljna. Krenula sam razgovarati s kolegama i vidjela da su i oni itekako spremni ponuditi svoju besplatnu pomoć.

Iznenadilo me koliki broj terapeuta, savjetnika i edukatora se bacilo u ovaj projekt svim srcem. Odlučila sam ih okupiti na jednom mjestu i zajedno s jednim vrhunskim programerom, koji je također bio spreman svoje vrijeme  i stručnost uložiti volonterski, osmislili smo platformu ‘Niste sami’. Cijela platforma digla se na noge bez ijedne kune ulaganja, i to zbog velikodušnog angažmana svih uključenih.

Koji joj je cilj i kakvu pomoć nudite građanima?

Ovom platformom želimo olakšati ljudima suočavanje sa psihološkim posljedicama ove sveopće krize izazvane pandemijom i potresom u Zagrebu. Nudimo hitnu pomoć u slučajevima napada panike, velike anksioznosti, straha i slično. Također, tu smo i za one „manje“ probleme poput usamljenosti, zabrinutosti za budućnost, egzistencijalna pitanja, probleme u odnosima, potištenost, nakupljenu ljutnju i frustraciju, sve one emocije s kojima se ljudi svakodnevno suočavaju.

No tu smo i za slučajeve kada netko samo želi ispričati svoju priču i potrebno mu je prisutno uho koje će ga saslušati s pažnjom i suosjećanjem. Za nas ne postoji „premali“ problem. Apsolutno svi su dobrodošli i mogu, ako ništa drugo, besplatno isprobati kako je to s nekim nepoznatim i stručnim popričati o svojim problemima. Moj osobni cilj, ne samo kroz ovu platformu nego i općenito kroz svoj život i posao, je širiti svijest o tome koliko je bitno brinuti se o svom mentalnom zdravlju i da to nije ništa sramotno niti loše te da je dostupno svima. 

Koji problemi uglavnom muče građane u ovo doba pandemije korona virusa, ali i nakon potresa?

Građani su pod velikim stresom i vidimo da je sve više zabrinutosti za egzistenciju. Sve je više ljudi koji osjećaju potpuni gubitak kontrole i to im izaziva velike količine straha. Kod svih onih koji su imali već postojeće psihološke poteškoće one su se s ovom situacijom intenzivirale, a mnogi koji nisu nikada prije imali poteškoće sada se po prvi put upoznaju s napadima panike i anksioznosti.

Jedna od najbitnijih stvari koju svatko tko proživljava takve teške trenutke treba znati jest da je potpuno normalno i očekivano osjećati se loše u ovoj situaciji. Često ljudi pokušavaju potisnuti ili zanemariti strah, zabrinutost, frustraciju, ljutnju, pokušavaju ignorirati, „zabaviti“ se distrakcijama i onda kada dođe do trenutka „pucanja“ pitaju se kako se to dogodilo.

Što najčešće savjetujete onima koji vam se javljaju?

Jako je bitno pustiti svojim emocijama da postoje, vidjeti ih kakve jesu i prihvatiti, jer što više bježimo od njih sve se više povećava opasnost od njihove razorne moći jednog dana kada eruptiraju. Mi nastojimo pružati podršku u proživljavanju tih emocija. Osim toga, bitna pomoć koju ljudi mogu ovdje dobiti jest umirenje i osjećaj da nisu sami u onome što im se događa. Često dobijemo povratnu informaciju od klijenata da im je najvažnija stvar koju su dobili bila upravo to što su imali priliku ispričati svoju priču i što ih je netko saslušao. Nekada je najjednostavnija stvar i najvrjednija.

Kakav je odaziv do sada? Koliko imate prijava na dnevnoj bazi?

Za razliku od uobičajenih servisa za psihosocijalnu pomoć, mi ovdje nudimo dulje savjetovanje u trajanju od 30 do 45 minuta i termini se dogovaraju unaprijed putem maila. Primamo prijave putem obrasca na nistesami.online. U početku ih je bilo toliko da ih nismo sve stizali obraditi. Sada se to smanjilo, ali i dalje stižu prijave redovito. Jedan dan ih dođe 10, drugi dan pet, treći dan jedna, nema pravila. Ono što je bitno jest to da trenutno imamo kapaciteta obraditi svaku prijavu i svi koji žele savjetovanje će ga i dobiti. Ako gledamo sveukupno, kroz platformu je do danas prošlo oko 250 ljudi.

Projektu se priključio i Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH). Koliko je ljudi uključeno u platformu i na koji način sudjeluju?

Trenutno imamo 55 volontera koji nude savjetovanja. S nama je još uvijek i programer koji redovno radi na održavanju platforme te imamo savjetodavnu i logističku pomoć od SPUH-a koji nam se priključio ubrzo nakon pokretanja platforme i pomogao nam da uskladimo rad s propisima i etičkim kodeksom. Također, vrlo bitna pomoć je i ta da nam sada svi volonteri prolaze kroz njihovu detaljnu provjeru, kako bi bili sigurni da su svi koji nude savjetovanja zaista i stručni.

Volonteri sudjeluju tako da redovito provjeravaju nove prijave i sami preuzimaju one klijente koji su zatražili savjetovanje prema vremenu koje im odgovara i prema tome tko je kliknuo na tipku „Hitno mi je“. Prijave su anonimne i volonter ne vidi podatke klijenta dok god ga ne preuzme. Nakon toga se komunikacija između volontera i klijenta nastavlja putem maila.

Što je tjelesno orijentirana terapija i što vas je privuklo ovom području?

Tjelesno orijentirana terapija je vrsta psihoterapije u kojoj osim mentalnih procesa, dakle razgovora i analize, koristimo i tijelo. U našem su tijelu zadržane brojne naše podsvjesne reakcije i emocije koje nismo izrazili. Emotivna stanja ne osjećaju se samo u mozgu, već cijelim tijelom. Kad krenete pratiti što vam govori tijelo, gdje su blokade, kako tijelo reagira na određene podražaje – sve to može biti u suprotnosti sa svime što ste racionalno već spoznali.

S ovom vrstom rada na sebi otvaramo mogućnosti za dublje uvide u vaše nesvjesne psiho-emotivne procese. Upravo to me i privuklo ovoj metodi jer sam htjela uroniti u svoju podsvijest i upoznati sebe na najdubljoj razini. Tjelesno orijentirana terapija je zasad nešto što me odvelo najdalje u tom smjeru. Također, u tom procesu sam shvatila da želim ono što sam iskusila na svojoj koži i tehnike koje sam naučila prenijeti i na druge.

Misle li ljudi danas dovoljno na svoje psihičko zdravlje?

Definitivno ne. No ne mislim da su pojedinci za to krivi, već sistem koji još uvijek marginalizira brigu o mentalnom zdravlju i koji još uvijek ne ulaže dovoljne napore u to da se ona destigmatizira. Smatram da trebamo puno više javno pričati o tome i da se svi mi koji idemo na psihoterapiju ne bismo trebali sramiti priznati to. Ako nam je potpuno normalno otići zubaru, kozmetičarki, u teretanu, brinuti se o prehrani, o vanjskom izgledu, ići na preglede kod liječnika i o tome nam uopće nije problem govoriti, zašto bi briga za našu psihu, koja je itekako veliki dio nas (možda i najvažniji) bila sramotna ili u krajnjem slučaju nebitna?

Do kada ćete pružati podršku putem platforme i koji su vam planovi za dalje? 

Dok god postoje ljudi koji su spremni pružiti svoju besplatnu podršku i dok postoje oni koji tu podršku žele i trebaju, mislim da će platforma živjeti. Kako sada stvari stoje, svih 55 volontera koji su trenutno u sustavu su itekako aktivni i željni pružiti pomoć, tako da ne vidim razlog zašto bi u skorije vrijeme stali. Planovi za dalje su još uvijek nedefinirani, no ako se pokaže da je ovo dobar i koristan sistem i ako vidimo da doprinosi popularizaciji brige za mentalno zdravlje, možda počnemo razmišljati o unaprjeđivanju platforme.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva