/Povratnik u Hrvatsku pokrenuo biznis: Nije istina da je drugdje trava zelenija!

Povratnik u Hrvatsku pokrenuo biznis: Nije istina da je drugdje trava zelenija!

Biti mladi poduzetnik u Hrvatskoj nije lako, ali uspjeti se može. U to se uvjerio i Ante Lučić (29), povratnik u Hrvatsku i vlasnik tvrtke A-Link. Nakon završene osnovne škole u Zagrebu, Ante je s obitelji odselio u Siriju gdje je završio srednju školu. U Njemačkoj je diplomirao povijest i međunarodne odnose te magistrirao pravo i poslovno upravljanje, a za stalno se vratio u Hrvatsku  2014. godine. Od tada aktivno pomaže pojedincima koji žele studirati u inozemstvu ili promijeniti karijeru, ali i obrazovnim institucijama koje žele ojačati svoj brend, privući najbolje studente i pripremiti ih za nepredvidivo tržište rada. Razvio je i Platformu Cronnect.me koja povezuje hrvatske start-upove i investitore iz dijaspore. Ante nam je otkrio koji su glavni problemi mladih poduzetnika u Hrvatskoj, koji ga start-upovi oduševljavaju, što je potrebno za uspješno poslovanje i može li živjeti od svog biznisa.

– Kako i kada je nastala ideja za A-Link? S kakvim ste se poteškoćama susretali prilikom pokretanja vlastite tvrtke i jeste li koristili državne poticaje?

Ideja za pokretanje tvrtke specijalizirane za obrazovno i karijerno savjetovanje počela se “kuhati” još 2012. godine, da bih istu realizirao godinu dana kasnije. Sam proces osnivanja tvrtke ostao mi je u bolnom sjećanju jer je trajao gotovo dva mjeseca, i to zato što sam “nasjeo” na priču oko tzv. poticaja za samozapošljavanje. Ne znam kako je danas, ali tada je bio slučaj da ste morali poštovati procedure HZZ-a oko osnivanja tvrtke, umjesto da sve odradite samostalno, što je i logično jer vam oni daju poticaj. No to se odužilo, da bi na kraju taj isti poticaj morao biti iskorišten velikim dijelom za plaćanje poreza i doprinosa koje nameće sama država čiji je HZZ dio. Ne treba biti matematički genij da se izračuna kako ovakav poticaj ne znači mnogo. Uvijek ponavljam da poticaji štete poduzetništvu i poslovnoj klimi, što se vidi na bezbroj primjera. Smatram da država ne bi trebala ništa “davati” već bi jednostavno trebala prestati uzimati ili barem smanjiti to “uzimanje”.

– Razvili ste Platformu Cronnect.me koja povezuje start-upove i investitore iz dijaspore. Kako ona u praksi funkcionira?

Platforma Cronnect.me bavi se dvjema glavnim skupinama: hrvatskim start-upima i potencijalnim investitorima iz hrvatskog iseljeništva. Sustav funkcionira na sljedeći način: skupljamo tzv. “leadeove” s obje strane ili nam se (uglavnom po preporuci) samostalno javljaju i start-upovi i investitori, koji ispunjavaju temeljni obrazac dostupan na našoj web stranici. Temeljem tog obrasca vršimo istraživanje i kontaktiramo start-upove i/ili investitore. Nakon što smo se uvjerili u točnost svih informacija te ako start-up i/ili investitor zadovoljavaju naše kriterije, potpisujemo s njima ugovor o suradnji. Tek nakon toga spajamo one investitore i start-upe za koje procijenimo da bi najbolje surađivali te pomažemo i savjetujemo obje strane kako bi se investicija u konačnici realizirala na korist svih uključenih strana.

– Kakve su reakcije investitora i startup tvrtki na platformu? Koliko imate partnera i javljaju li Vam se naši uspješni start-upovi?

Reakcije su vrlo pozitivne, no procesi iziskuju puno više vremena i energije nego što bi laik očekivao. To je i razumljivo s obzirom na to da se ljudska psiha vidljivo mijenja onoga trenutka kada treba izvršiti ili primiti investiciju. Iz tog razloga u zadnjih 10 mjeseci otkako je platforma krenula još uvijek nismo ostvarili prvu investiciju, no ne odustajemo i svakim danom smo sve bliže i bliže. Na platformi je trenutno 15 start-up tvrtki i 7 investitora. Zbog ugovornih obveza te pravila korištenja ne mogu otkrivati o kome se radi, no među njima su svakako vrhunska imena.

‘Deregulacija, deregulacija i još malo deregulacije’

– Koji su Vas hrvatski start-upovi posebno oduševili i zašto?

Jako puno hrvatskih start-upa me oduševljava, poput MAKERbuina karlovačkog mangupa Alberta Gajšaka, zatim je tu tvrtka STEMI koja proizvodi robote za mlade entuzijaste te ih o programiranju istih educira. No jedna od inicijativa koja nije klasična start-up priča, a koja me otpočetka oduševila i koja me nastavlja impresionirati jest Good Game (GG) mojega kolege i prijatelja Nikole Stolnika. On organizira gaming turnire na kojima sudjeluju neke od najvećih hrvatskih tvrtki, a većina sredstava nakon svakog turnira donira se u dobrotvorne svrhe poput opremanja dječje bolnice u Klaićevoj igraćim konzolama. Ove godine GG je nagradio jedan start-up sa 100.000 kuna kapitala, uz obvezu da oni nekom drugom i novom start-upu doniraju isti iznos kada uspiju.

– Koji su glavni problemi koji ‘muče’ hrvatske start-upove? Što je potrebno za uspješno poslovanje u Hrvatskoj?

Izazova je mnogo, no svakako bih izdvojio dva ključna problema: otežano poslovanje i manjak pristupa kapitalu. Prvi je vezan za stanje u državi, birokraciju, poreze, namete, inspekcije, plaćanja i sve ostale ‘prekrasne’ stvari. Drugi problem na neki način proizlazi iz prvog, jer ako država generira lošu i negativnu poduzetničku klimu, jedna od posljedica je i manjak investicija, odnosno manjak ljudi koji bi bili voljni investirati. Skoro svi naši uspješni start-upi traže investicije u inozemstvu, a mnogi sele ili u startu osnivaju svoje tvrtke u nekim “normalnijim” tržištima.

Za uspješno poslovanje u Hrvatskoj potrebni su deregulacija, deregulacija i još malo deregulacije. Ključno je pojednostaviti procese, ujednačiti ih, eliminirati 70 posto postojeće birokracije i smanjiti namete, pa će tržište ‘prodisati’.

– Kako ovakva poduzetnička klima utječe na mlade, ali i na poduzetništvo u Hrvatskoj?

Mislim da zbog svega ranije navedenog imamo krizu povjerenja i ono najgore – gubimo vjeru u sebe i svoj sustav te sve više vjerujemo kako je svugdje drugdje trava zelenija. Problemi koje imamo doista su frustrirajući i iritantni je su vrlo lako rješivi. Svi imalo pristojni i inteligentni ljudi znaju što treba napraviti, no reforme se ne provode jer su one istinske reforme izuzetno bolne za državu koja ih mora provesti. Vrtimo se u krug, gubimo vrijeme, gubimo ljude i zbog ovakve politike sve je očitije kako je period od 2008. do 2018. godine zapravo izgubljeno desetljeće. Kada bi se poboljšala poduzetnička klima, a tržište te protok ideja i kapitala postali fluidniji – to bi posredno olakšalo mnogima odluku da ostanu u Hrvatskoj.

Poduzetništvo je kao boks’

– Na kojim projektima trenutno radite i kako vidite A-Link za nekoliko godina?

Osim Platforme Cronnect.me, nedavno su A-Link i udruga Dobar dan uspješno pilotirali program poduzetništva za osnovnoškolce: “UP – Učenici poduzetnici” u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi. Također, s nekoliko kolega koncipiramo i započinjemo organizaciju jedne vrlo inovativne konferencije, a uz sve to tu su redovne A-Linkove aktivnosti, klijenti, radionice, držanje predavanja u Hrvatskoj i inozemstvu i slično.

Ako nastavimo ovim tempom, vidim nas kao vodeću konzultantsku tvrtku u području obrazovanja, koja još više nego danas savjetuje institucije po pitanjima akademske konkurentnosti, kvalitete i budućnosti obrazovanja te dobrih praksi u projektima međunarodne mobilnosti. Vjerujem da ćemo u bliskoj budućnosti u široj upotrebi biti i naš softverski alat kojeg smo nedavno tek počeli koncipirati i razvijati.

– Možete li živjeti od svog biznisa? Što biste poručili mladim poduzetnicima u Hrvatskoj?

Mogu, kao što i živim. Nemalo sam ponosan na činjenicu da smo sve odradili sami, bez ičije pomoći. Osim ovog nesretnog “poticaja” za samozapošljavanje s početka priče, nikada nismo koristili EU fondove i druge poticaje, niti smo poslovali s državom. To ne znači da u budućnosti nećemo, ali do sada smo ispekli dobar zanat u preživljavanju na tržištu. A to bih upravo poručio mladim kolegama: vjerujte u sebe i ne dajte se zastrašiti od raznih okolnosti i ljudi koji će vas odvratiti od pokušaja. Poduzetništvo je kao boks. Bez kukanja i panike uđite u ring i dobro se “pošorajte”. Figurativno rečeno, dobit ćete dosta batina, ali ćete ih i dati. (smijeh)

Maja Šubarić Mahmuljin