“Imala sam želju da mali čitači osvijeste svoju odgovornost za to hoće li mediji na njih utjecati pozitivno ili negativno. Pritom mi je bilo važno da ih pokušam zabaviti i nasmijati te da najvažnije poruke do njih dođu suptilno”, rekla nam je Lana Roje Miličević, autorica knjige za djecu “Priče Gospodina Interneta”.

Ovu zabavnu i poučnu knjigu za osnovnoškolce izdala je nakladnička kuća Iris Illyrica. Promocija za djecu je održana u svibnju u Splitu u sklopu 5. Dana medijske pismenosti, dok je ona za roditelje i stručno osoblje koje radi s djecom održana u listopadu u Zagrebu.

Lana je diplomirana pravnica i sveučilišna specijalistica prava djece koja je za temu završnog rada odabrala upravo zaštitu djece od neprimjerenih medijskih sadržaja. Sudjelovala je u brojnim aktivnostima vezanim uz medijsku pismenost djece, roditelja i odgajatelja, a iza sebe ima i desetogodišnje iskustvo u novinarstvu kao urednica, novinarka i voditeljica u različitim vrstama medija.

U intervjuu za Generaciju upitali smo je o ideji za knjigu, dojmovima djece i odraslih, temama koje su obrađene, pozitivnim i negativnim stranama interneta i jesu li djeca i mladi u Hrvatskoj dovoljno medijski pismeni te što bi poručila djeci, ali i odraslima vezano uz korištenje interneta koji je danas nezaobilazan čimbenik u životima odraslih i djece.

Kako i kada je nastala ideja za knjigu “Priče Gospodina Interneta”?

Pisanje za djecu omiljeni mi je hobi već godinama, a najveća inspiracija moja kćer. Do sada sam izdala priče “Lina i Jež” i “Ribe na drveću”. Nakon toga, htjela sam u idućoj knjizi spojiti svoj posao, struku i hobi, kako bi kroz knjigu djeci ponudila ono najbolje od sebe. Naime, u Agenciji za elektroničke medije, u kojoj sam radila posljednjih deset godina kao pravna savjetnica, bavila sam se pravnim mišljenjima vezanim uz zaštitu prava i interesa djece u medijima. Trenutno održavam predavanja i radionice na temu medijske pismenosti i razvijanja kritičkog mišljenja o medijima, a cilj im je prepoznavanje lažnih vijesti, manipulacija, govora mržnje, nasilja, senzacionalizma i stereotipa, ali i kvalitetnih sadržaja koje nude mediji.

U knjižnici sam na ovu temu naišla uglavnom na stručnu literaturu namijenjenu odraslima i uvjerila se da nedostaje knjiga o medijima pisanih dječjim jezikom. Onda sam prije dvije godine krenula tipkati sve ono što mi se godinama “motalo” po glavi. Kada sam tekst poslala svojoj izdavačkoj kući Iris Illyrica, rekli su mi “Napiši barem još pet poglavlja”. Zahvalna sam im što su prepoznali ovu temu i tekst te odlučili izdati knjigu.

Kako biste opisali knjigu – o čemu pišete i što se sve u njoj može naći?

Glavni lik u knjizi je Gospodin Internet, koji se djeci predstavlja kao zabavni park kojem ni Disneyland nije do koljena, ali i labirint iz kojeg je ponekad teško naći izlaz. Pošteno priznaje da je on najlukaviji lopov na kugli zemaljskoj koji krade njihovo vrijeme, ali na tako šarmantan način da mu je krađa unaprijed oproštena. Jasno im poručuje da ima dobro i loše lice, a da je njihov izbor koje će od toga gledati. Potom im, kroz deset poglavlja, priča različite dogodovštine njihovih vršnjaka.

Teme poglavlja su ovisnost o videoigricama, povređujuće poruke kao primjer elektroničkog nasilja, nasilje u medijima, opasni izazovi na društvenim mrežama, razgovori sa strancima i otkrivanje osobnih podataka, nerealne medijske slike, utjecaj prekomjernog korištenja interneta na zdravlje, lažne vijesti i poticanje konzumerizma u reklamama.

Kome je knjiga posebno namijenjena i koji joj je primarni cilj?

Knjiga je namijenjena u prvom redu djeci, okvirno od 7 do 14 godina jer, kao što sam prije spomenula, nedostaje literature na ovu temu upravo za njih. Posredno je namijenjena i roditeljima jer nakon svake priče, odnosno teme, slijedi kutak za roditelje sa sažetim informacijama i prijedlozima kako postupiti u pojedinoj situaciji. Cilj mi je bio potaknuti djecu i roditelje na zajedničko čitanje. Ono ima posebnu moć jer potiče na razmjenu mišljenja, a svi znamo koliko je komunikacija važna.

Cilj je također bio da mali čitači osvijeste svoju odgovornost za to hoće li mediji na njih utjecati pozitivno ili negativno. Pritom mi je bilo važno da ih pokušam zabaviti i nasmijati te da najvažnije poruke do njih dođu suptilno. Tekst odlično prate ilustracije Hane Lukas Midžić.

Internet ima dobre, ali i loše strane? Možete li izdvojite neke primjere iz knjige koji to potvrđuju? Jesu li djeca svjesna opasnosti koje im prijete na internetu?

Djeca su uglavnom svjesna nekih opasnosti, no novi izazovi dolaze svakog dana. Zbog uloge koju mediji, osobito internetski i interaktivni, imaju u odgoju i oblikovanju dječjih stavova te utjecaju na njihovo fizičko i psihičko zdravlje, djeca su najosjetljiviji konzumenti medija.

Budući da su praktički rođeni s internetom, njihovo tehničko znanje često vrlo brzo premaši roditeljsko i naravno da se odraslima, a tu krećem naravno od sebe, teško snaći sa svim tim novim aplikacijama i sadržajima. No, tehničko znanje često je obrnuto proporcionalno njihovoj emocionalnoj inteligenciji ili, bolje rečeno, životnom iskustvu. Samo spoj ta dva znanja, koji nastaje u razgovoru i zajedničkom korištenju medija, dovodi do mudrog korištenja interneta.

Jesu li djeca i mladi u Hrvatskoj dovoljno medijski pismeni? Kako situaciju promijeniti na bolje?

Činjenica je da je današnje školsko obrazovanje djece o medijskoj pismenosti nedovoljno. Nedostaje i edukacija izvan školskog sustava, pogotovo u manjim sredinama. Ipak, ima sve više korisnih sadržaja na internetu dostupnih svima u svakom trenutku, poput stranice medijskapismenost.hr, koja roditeljima, odgojiteljima i učiteljima može biti od velike pomoći sa savjetima stručnjaka, preporukama kvalitetnih sadržaja za djecu i brojnim materijalima za radionice s djecom različitih dobnih uzrasta.

Toliko je zabavnih i korisnih sadržaja za djecu na internetu – od filmova, dokumentaraca, edukativnih igrica i slično, samo treba pažljivo birati.

Kakve su dosadašnje reakcije na knjigu? Što kažu djeca, a što odrasli?

Na promociji knjige u Splitu djeca su pričala svoje anegdote s internetom i govorila kako bi reagirala na mjestu likova iz priča. Čini mi se da ih je knjiga potaknula da ispričaju svoja iskustva, a ima ih svakakvih, od smiješnih do teških, poput cyberbullyinga. I ja od njih učim o novim trendovima, tome što je trenutno popularno i baš obožavam tu obostranu edukaciju. Želja mi je knjigu promovirati, uz prateću radionicu, na što više lokacija u Hrvatskoj.

Što se odraslih tiče, sretna sam što su knjigu prepoznali stručnjaci koji se bave tom temom. Promocija za roditelje i stručno osoblje koje radi s djecom održana je u listopadu u Zagrebu. Sudjelovali su predsjednica udruge Hrabri telefon Hana Hrpka, potpredsjednik Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu Igor Kanižaj, glavna urednica portala medijskapismenost.hr Ana Dokler te vlasnica i urednica izdavačke kuće “Iris Illyrica” Ivana Glavaš Bakija. Uskoro ću takvu sličnu promociju, uz razgovor sa stručnjacima o tome kako se što bolje nositi s izazovima medija u odrastanju, održati i u Splitu.

Što biste poručili djeci i mladima, a što njihovim roditeljima za kraj?

Djeci bi poručila da razgovaraju s roditeljima o svojim iskustvima s medijima i osjećajima koje u njima izazivaju. U slučaju da postanu žrtve cyberbullyinga, da se obrate odrasloj osobi u koju imaju povjerenje. Na raspolaganju su im i stručnjaci, primjerice s Hrabrog telefona, koji će ih saslušati i savjetovati. Također, da uče o medijima i razvijaju kritički odnos prema njima. Zabava, edukacija, informiranje i komunikacija – sve su to pozitivne strane interneta koje im pružaju puno mogućnosti. Treba samo mudro birati i ne zanemariti stvarni život.

Što se roditelja tiče, znam da je teorija jedno, a praksa drugo. Svima nam nedostaje vremena i nekad nam je internet dadilja. Koristite tehničke mogućnosti koje vam mogu pomoći u toj utrci s vremenom i obvezama – aplikacije za roditeljsku kontrolu na tabletima i pametnim telefonima. Ograničiti se može vrijeme korištenja, vrsta sadržaja i slično. Važno je da roditelji budu upućeni u to kako djeca provode vrijeme na internetu. Također, razmislite što vlastitim primjerom vezanim uz korištenje medija poručujete djeci.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.