/PRVAKINJA EUROPE Marija Tolj: Bilo je neopisivo, a zlato je za moj Orebić, Dubravu i Hrvatsku!

PRVAKINJA EUROPE Marija Tolj: Bilo je neopisivo, a zlato je za moj Orebić, Dubravu i Hrvatsku!

Mladu hrvatsku atletičarku Mariju Tolj zbog uspjeha u bacanju diska naveliko uspoređuju s njezinim idolom – Sandrom Perković. Ova 19- godišnja atletska nada rodom iz Orebića nedavno je osvojila zlatnu medalju na Europskom prvenstvu do 23 godine u švedskom Gävleu. Do zlata je došla hicem iz treće serije od 62,76 metara, što je novi europski rekord. Kruna je to uspjeha za mladu diskašicu koja je zbog sportske karijere iz Orebića s obitelji preselila u zagrebačku Dubravu gdje trenira kod Rolanda Varge u klubu Dinamo Zrinjevac.

U razgovoru za Generaciju Marija nam je otkrila kako se osjećala nakon osvojenog zlata, laskaju li joj usporedbe sa Sandrom Perković, zašto je odabrala baš ovaj sport, kako su izgledali počeci njezine karijere u malom mjestu, tko joj je najveća podrška i što bi još voljela ostvariti u karijeri.

Kada ste se počeli baviti bacanjem diska i kako to da ste odabrali baš ovaj sport?

Diskom sam se počela baviti 2014. godine. Kugla je bio moj prvi izbor još od osnovne škole, ali nakon što je moj trener Roland Varga tražio da se okušam u disku ta disciplina mi je tako sjela da sam odmah poželjela nastaviti s istom. Tako da sada kugla odlazi u drugi plan.

Rodom ste iz Orebića. Kako su izgledali počeci Vaše karijere u mjestu u kojem nema atletskoga kluba, trenera niti stadiona za bacanje?

Moji počeci bavljenjem sportom su bili neostvarivi u Orebiću pa je bilo jasno da moram otići u neki veći grad ili zaboraviti na ozbiljan sport. Moji roditelji i splet okolnosti su odredili da to bude Zagreb i sada sam sretna zbog toga. Trebao me trenirati Ivan Ivančić, ali je nažalost preminuo pa sam pripala Rolandu Vargi.

Kako ste se osjećali nakon osvojenog zlata na Europskom prvenstvu u švedskom Gävleu? Jeste li očekivali ovakav uspjeh?

Osvajanje zlata u Gävleu u stvari je za mene očekivano, pošto sam se svih ovih pet godina pripremala. Istina, prethodnih godina je nedostajalo i malo sreće koja je, između ostalog, kod nas sportaša itekako potrebna. Sada je sve sijelo na svoje mjesto i naravno, došlo je najvažnije zlato u mojoj dosadašnjoj karijeri.

A osjećaj? Što da vam kažem. Stojim na postolju, a meni u čast svira hrvatska himna – neopisivo! Osvojila sam zlato za sebe, za svoj klub, za moj Orebić, za moju Dubravu i moju Hrvatsku. Osjećaj je krasan, ali ovo je za mene tek početak. Moram gurati naprijed.

Slavili ste i na Zimskom bacačkom prvenstvu u portugalskoj Leiriji u konkurenciji do 23 godine kada ste pobijedili hicem od 56,31 metara. Prvakinja ste Hrvatske i u bacanju diska i u bacanju kugle. Kako gledate na ove vrlo zapažene uspjehe?

U portugalskoj Leiri 2018. i slovačkom Šamorinu 2019. sam osvojila mlađe-seniorski europski kup, što je bio lijep osjećaj, ali ovo posljednje zlato je za mene slađe jer su u Gävleu nastupile uglavnom sve najbolje Europljanke, što na kupu nije običaj.

Napravili ste novi iskorak prema plasmanu na Olimpijske igre u Tokiju. Priželjkujete li ovo prestižno natjecanje i što biste još voljeli osvojiti u karijeri?

Moje su želje za ovu godinu ispunjene, no uvijek u životu postoji ‘ali’. Tako da je moj sljedeći cilj pokazati svoj trud na Svjetskom seniorskom prvenstvu u Dohi (Katar). Naravno, novi cilj jest i ostvarivanje norme za Olimpijske igre koje će biti narednu godinu u Tokiju. Vidim sebe u Tokiju, a moj krajnji cilj je olimpijsko zlato.

Tko vam je najveća podrška u karijeri i zašto? Koliko vam znači podrška kluba Dinamo Zrinjevac i trenera Rolanda Varge?

Moja najveća podrška su moja obitelj jer točno znam koliko su se žrtvovali za mene. Naravno, bez mog trenera, mojih klupskih kolega i mog kluba i svih ostalih ne bi bilo ovih rezultata – to je jasno.

Više puta ste isticali kako vam je Sandra Perković uzor? U kakvim ste odnosima i laskaju li Vam usporedbe s njom?

Između mene i Sandre Perković ima razlike u godinama. Ona je moj uzor, ali doživljavam je kao pravu prijateljicu i ovom prilikom želim joj zahvaliti na svemu.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: FB/Marija Tolj