/Purgerica Josipa turama oživljava duh Zagreba: Ljudi dolaze slušati moje priče!

Purgerica Josipa turama oživljava duh Zagreba: Ljudi dolaze slušati moje priče!

„Volim dijeliti s ljudima priču o našem gradu, o duhu Zagreba, kao i nasmijati ih nekom zgodnom anegdotom ili im otkriti nešto sasvim novo i vidjeti kako im zaiskre oči. To me ‘zarazilo’. Jednom kada ljudima pokažeš da se pričom može oživjeti grad, nema povratka“, rekla nam je Josipa Šiklić (34), poznatija kao Purgerica. Ova mlada Istrijanka iz Pazina uspješno je spojila svoju ljubav prema turizmu, pripovijedanju i  gradu Zagrebu o kojem zna više od samih Purgera. Kao turistički vodič po Zagrebu, Josipa u svoje besplatne ture uključuje brojne štiklece ili pikanterije o građanima i duhu Grada. Uz ‘Servus dragi Zagreb moj’ i ‘Servus plavi Zagreb moj’, vodi i posebno začinjene špancirancije kao što su ‘Servus dragi Advent moj’, ‘Kako je Purgerica pronašla Božić’ i ‘Volim te do Zagreba i neba’.

Josipa se u  metropolu preselila kao 18-godišnjakinja radi studija hotelskog menadžmenta. U turizmu radi već  14. godina, a prije nepune dvije godine pokrenula je vlastiti obrt ‘Purgerica’. Povodom Svjetskog dana turističkih vodiča koji se obilježava na današnji dan – 21. veljače, donosimo razgovor s Josipom o njezinim špancirancijama, najdražim anegdotama, dosadašnjim iskustvima, planovima i nadolazećim turama.

Od kuda tvoja ljubav prema Zagrebu?

Jako volim svoju Istru pa vjerujem da se ta ljubav prema vlastitom rodnom kraju pretočila i na Zagreb, koji je već odavno moj drugi grad. Ovdje sam se doselila zbog studija i zavoljela svaki kutak Gornjeg grada, a onda nakon toga – puno drugih skrivenih dijelova našeg Zagreba.

Obožavala sam seriju ‘Smogovci’ i film ‘Tko pjeva, zlo ne misli’. Pogledala sam ih na desetke puta prije nego sam se doselila u Zagreb, tako da su me ta dva televizijsko-filmska zapisa o sasvim drugačijim vremenima u Zagrebu, već unaprijed ‘zarazila’ i povezala sa Zagrebom.

Kako to da si odlučila biti turistički vodič i gdje si se educirala? 

Silno volim pripovijedati, dijeliti s ljudima priču o našem gradu, o duhu Zagreba, kao i nasmijati ljude nekom zgodnom anegdotom ili im otkriti nešto sasvim novo i vidjeti kako im zaiskre oči. To me ‘zarazilo’.Jednom kada ljudima pokažeš da se pričom može oživjeti grad, nema povratka.

Za vrijeme studija bila sam turistički animator, a kasnije turistički pratitelj i voditelj ureda u turističkoj agenciji. Formalnu edukaciju i licencu za turističkog vodiča za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju stekla sam na Veleučilištu VERN, čiji sam inače i ponosni alumni studija hotelskog menadžmenta.


Servus dragi Zagreb moj

U svojim turama spominješ brojne stare priče vezane uz Grad Zagreb. Gdje ih pronalaziš i od kuda crpiš inspiraciju? 

Koristim jako puno izvora – starih knjiga, vodiča, članaka, arhivskih isječaka iz starih izdanja novina, priča koje prate stare razglednice, ali i stvari koje uočim putem. Primjerice, često vidim nešto zgodno na nekom portalu dok ‘surfam’ internetom u tramvaju. Napravim screenshot i onda doma istražujem taj zgodan podatak ili fotografiju koju sam pronašla.

Naravno, tu je i naš Zvonimir Milčec – divni, dragi i dobri dug Zagreba. Njegove knjige su nepresušna inspiracija, posebice ‘Galantni Zagreb’. U njihovim pričama živi onaj Zagreb koji izvlačim na površinu tijekom svojih špancirancija .

Otkrij nam neke zanimljivosti o Zagrebu ili poznatim Zagrepčanima?

Evo jednog malog štikleca – ban Jelačić nije Zagrepčanin, ali nam je srcem itekakav Purger. I da nije bilo njega, malo bi duže potrajala inicijativa da dobijemo prvog gradonačelnika. Zbog njegove upornosti i pragmatičnosti, a naravno uz blagoslov velikog cara i kralja Franje Josipa I, Zagreb će prvog gradonačelnika, gospona Kamaufa, dobiti 1851. godine. A Joža Jelačić nije bio samo pragmatičan. Bio je i jako veliki šarmer, omiljen među damama na bečkom dvoru te malo tašt po pitanju svog izgleda.  A zašto? Dođite na moje zimske špancirancije i doznajte (smijeh).

Kako izgledaju tvoje tematske ture, primjerice ona adventska?

Adventska tura je jedinstvena jer je to period kada su ljudi u posebnom raspoloženju, dolaze uživati u toj našoj srednjoeuropskoj magiji, začinjenoj mediteranskim duhom. Te su ture onda posebno inspirirane baš starim pripovijedanjem – od starih zagrebačkih običaja u vrijeme Adventa i Nove godine, ali i običaja naših Slavena, pa do priča o legendama skrivenim u bajke Ivane Brlić Mažuranić.

Zapravo imam dvije adventske ture – ‘Servus dragi Advent moj’ i ‘Kako je Purgerica pronašla Božić’. U prvoj imamo veliki broj štikleca, zimskih dogodovština na padinama Cmroka i Tuškanca, šetamo Gornjim gradom i učimo kako je Sv. Lucija jedna neobična svetica, pričamo o prvim klizalištima i veselimo se romantici ugođaja našeg Griča, kad se pomiješaju i stare lanterne i moderne lampice.

‘Kako je Purgerica pronašla Božić’ je pak tura inspirirana u potpunosti okupljanjem obitelji i prijatelja, bliskih ljudi. Ne samo za blagdane, već tijekom cijele godine. Oko ognjišta, na kojem krcka vatra, a pored kojeg sjedi netko od naših starijih članova obitelji i pripovijeda o pričama koje smo čuli već bezbroj puta, ali svaki puta su sve zanimljivije. Ova je tura ujedno i posveta mojoj pokojnoj baki, koja je bila divan pripovjedač i čiji me glas i danas prati kada pričam o tome kako ćemo prskalicama otjerati zimsko sivilo i Krampusa, a dozvati dobre nove želje.


‘Servus dragi Advent moj’

Kako to da si se odlučila napraviti turu za Valentinovo?

Odlučila sam ju raditi zato što je to zapravo ljubavna tura o Zagrebu – našem gradu kojeg volimo svih 365 dana u godini. I kako ima načina kako se u njega zaljubiti svaki tjedan nanovo, samo ako odvojimo trenutak da se zagledamo u nešto u našoj okolini. Primjerice, u staru fasadu koja nam priča neku novu priču, u kumicu na Dolcu koja nasmijana i na minus temperaturama prodaje svoj grincajg, ili ako se prisjetimo ljubavnih priča većih od vremena, a koje i danas žive i tinjaju u Zagrebu, kao što je to ljubav naše Josipe Lisac i pokojnog Karla Metikoša. Zagreb možemo voljeti u 50 nijansi zagrebački plave!

Zašto si se odlučila ponuditi besplatne razglede? Jesi li zadovoljna odazivom građana?

Smatram da je sasvim u redu pokloniti svoje vrijeme svojim sugrađanima, a i jako mi se sviđa jedan citat koji kaže da je znanje jedna od rijetkih stvari koja raste i postaje bogatija onda kada se dijeli. Ja sam nakon svake ture bogatija za nove kontakte, nove preporuke (koje u mojem poslu znače jako puno), nove štiklece koje moji gosti vrlo rado podijele samnom ili mi pošalju neki novi izvor informacija. I na kraju – bogatija za vrijeme koje su mi ljudi „posudili“ da dođu špancirati samnom. A u današnje užurbano vrijeme luksuz je odvojiti vrijeme za ovako nešto.

Jako sam zadovoljna odazivom građana i najviše me veseli kada baš rođeni Zagrepčani s veseljem dolaze slušati moje priče, i to ne samo jednom, već ponavljaju dolaske na moje nove tematske ture.

Možeš li živjeti od turističkih tura? 

U 14 godina rada prelazila sam iz posla u posao da naučim još vještina i steknem još kontakata. Onda sam došla do trenutka kada sam shvatila da je vrijeme da počnem raditi sama za sebe i osnovala svoj vlastiti obrt – Purgerica. Sada sam sama svoj šef. Kombinirajući rad kao prevoditelj, instruktor za strane jezike i turistički vodič, nakon nepune dvije godine poslovanja, mogu reći da sam jako zadovoljna. Svaki početak je težak, ali dugoročno ću apsolutno moći živjeti od turističkih tura. Onih vrlo tematskih i posebnih .

Što planiraš dalje? Imaš li u planu još koju tematsku turu za maškare ili možda Uskrs?

U planu su tematske ture od kojih su neke već krenule, kao ona za karneval – Fašničke zimske špancirancije, a uskoro će i biti vrlo specijalna tura za Dan žena -8. ožujka. Zatim prelazimo u proljeće i krećemo s moje dvije poznate ture, ali u obnovljenom ruhu ‘Servus dragi Zagreb moj’ i ‘Servus plavi Zagreb moj’, koje moji gosti vole zvati crvena i plava tura. Naime, pričamo o starom, „crvenom“ Zagrebu, kada je zastava našeg Gradeca i grb bio crvene boje te o Zagrebu nakon Velikog potresa, nebeski plave boje.

Uskrsna tura bit će vezana uz brojne lokalne tradicije, a možda ćemo se i natjecati u dekoraciji pisanica. Svi koje zanima više informacija, najlakše će uhvatiti Purgericu putem Facebook i Instagram profila Purgerica, gdje redovito objavljujem informacije za špancirancije, ali i nove priče o manje poznatom Zagrebu.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Sanja Jagatić, Journal.hr