/Škrabe: „Sv.Antun važan nam je danas i ovdje“

Škrabe: „Sv.Antun važan nam je danas i ovdje“

Nakon uspješnica „Život za život“ i „Uskrsli“ sa zagrebačkog Sv. Duha dolazi nam još jedan duhovni mjuzikl „Svetac svega svijeta“ čija se premijera planira krajem lipnja, uz blagdan sv. Antuna Padovanskog. Režiju potpisuje Robert Bošković, a scenarij je napisao jaskanski umjetnik, autor i redatelj Nino Škrabe (70) koji ove godine slavi 50 godina kazališnog djelovanja. Ovaj proslavljeni dramski pisac, utemeljitelj i voditelj jaskanskog kazališta i svestrani umjetnik otkriva nam zašto se uključio u ovaj projekt, koliko dugo planira pisati i stvarati, gdje crpi energiju i entuzijazam te što ga oduševljava kod sv. Antuna Padovanskog.

-Upoznati ste s duhovnim rock mjuziklima „Uskrsli“ i Život za život“ u izvedbi ansambla Kolbe. Što donosi novi mjuzikl „Svetac svega svijeta“? Koje su sličnosti i razlike?

Oba spomenuta mjuzikla u prvom planu su imali glazbu i songove, s manje govornog, dakle dramskog dijela i bili su vrlo bliski žanru rock opere. U „Svecu svega svijeta“ ravnopravno su zastupljeni svi kazališni izričaji – glazbeni, dramski i plesni. Njega i dva talijanska mjuzikla povezuje duhovna tematika, isti izvođački ansambl i isti redatelj. Prva dva mjuzikla djelo su talijanskog autora Danielea Riccija, a „Svetac svega svijeta“ je potpuno naš jer su i skladatelj Branko Bardun i autor teksta „naši“. U tom smislu i ukupni rezultat bit će ponešto različit, a vjerujem da će gledatelji već pri izlasku iz dvorane pjevušiti mnoge songove Branka Barduna.

-Sveti Antun imao je kratak, ali vrlo bogat i zanimljiv život ispunjen raznim čudesima. Na što ste stavili naglasak pri pisanju libreta?

Nastojao sam prikazati sve najvažnije trenutke iz života i djelovanja svetog Antuna. Iako je živio samo 36 godina, doista je za sobom ostavio brojna veličanstvena djela i proslavio se mnogim čudesima. Naglasak sam nastojao staviti na njegovu ljubav prema svim živim bićima i milosrđe, zasnovano na dubokoj vjeri u Svevišnjega, dakle autentično franjevačko stajalište, koje je iskazivao na svakom koraku. Pri pisanju ovog djela nada mnom i nad skladateljem Brankom Bardunom neprestano je lebdjelo pitanje: Zašto nam je sveti Antun važan i značajan danas i ovdje? Nastojao sam da te događaje iz 13. stoljeća učinim bliskim današnjem čovjeku i pokažem kako se radi o velikanu za sva vremena, čija su djela aktualna i danas te čije savjete i poruke možemo slijediti i primijeniti u suvremenom svijetu.

-Pisanjem za kazalište bavite se još od 1971. godine. U Vašoj bogatoj karijeri pisali ste brojne komedije, kabaree, dječje predstave, igrokaze, pa i scenarije za dokumentarne i igrane filmove. U kojem se žanru osjećate najbolje?

Upravo je mjuzikl moj najdraži žanr jer je on najbliže onom što možemo nazvati „totalnim teatrom“, dakle kazalištem, u kojem su podjednako zastupljeni gluma, pjesma, svirka i ples. Gotovo u svim mojim kazališnim ostvarenjima, i spisateljskim i redateljskim, nastojao sam koristiti elemente mjuzikla. Osim toga, mnogo sam i pisao o povijesti svjetskog i hrvatskog mjuzikla, a to činim i u „Kazališnom leksikonu“ koji priprema Leksikografski zavod.

-Režirali ste brojne predstave i kao redatelj primili više priznanja za svoj rad. Kako vam je bilo surađivati s mladim redateljem Robertom Boškovićem?

Roberta Boškovića sreo sam prvi put prije pet godina kao izvrsnog glumca u mojoj predstavi „Heidi“ u kazalištu „Žar ptica“, a ta predstava još uvijek se uspješno prikazuje. Gledao sam „Uskrslog“ u njegovoj odličnoj režiji. Bio sam na nekoliko proba „Svetog Antuna“ i uvjerio se u sjajan redateljski posao koji obavljaju Robert i njegova suradnica Katarina Perica s prekrasnim, darovitim mladim ljudima ansambla „Kolbe“. Kao pisac nikada se nisam volio miješati  u redateljski posao iako sam spreman pomoći u svakom trenutku.

-Imate sedamdeset  godina i još neumorno radite i bavite se umjetnošću. Od kuda crpite energiju i entuzijazam i do kada planirate biti aktivni u kazalištu, pisati i stvarati?

Teško je išta planirati na duge staze jer kako se kaže „Čovjek snuje, Bog određuje“. Već sam mnogo puta planirao „koplje baciti u trnje“, ali uvijek se pojavio netko tko je svakako želio moju suradnju i uvijek je to bio netko koga nisam mogao odbiti. Dok me redatelji i kazališta traže, dok publika voli gledati moje komade, a moji mladi jaskanski glumci žele da radim s njima, nemam pravo odustati.

Energiju i entuzijazam crpim prije svega od moje obitelji (supruge i dvije kćeri), koja je bila sa mnom uvijek, i u dobru i u zlu, a potom od brojnih dragih prijatelja i suradnika koji me neprestano potiču na nove podvige. Inspiraciju nalazim i u prirodi, svakodnevnim dugim šetnjama i radom u vrtu koji me smiruje i opušta. Naravno, i u omiljenoj glazbi, knjigama, filmovima i gledanju uzbudljivih sportskih prijenosa.

-U Vašim djelima ima mnogo radosti i vedrine. Možemo li isto očekivati od mjuzikla o sv. Antunu i kakav uspjeh očekujete kod publike?

Iskreno se nadam da će tako biti. Skladatelj Branko Bardun (napisao je niz izvrsnih songova), glazbena voditeljica Iva Bardun i ja stvarali smo u tom ozračju radosti i vedrine, a koliko sam vidio na nedavnoj probi taj je duh i taj žar prešao i na prekrasne, beskrajno nadarene mlade ljude Ansambla Kolbe koji uvježbavaju našu predstavu. Humora i smijeha, zaštitnih znakova svih mojih predstava, bit će i ovdje u izobilju.

Naš autorski tim zadovoljan je poslom koji smo učinili, na licima izvođača vidio sam radost i zadovoljstvo pa sam siguran da će se to odraziti i na naše gledatelje. Tako je to uvijek do sada bilo u mojih 50 godina kazališnog života pa ne vidim razloga da se to i opet ne ponovi. Još kad pomislimo na to da nas prati zagovor svetog Antuna, s optimizmom očekujemo prve predstave.

Maja Šubarić Mahmuljin