“Očekujemo da će novi umirovljenici koji vole pjevanje naći mjesto u zboru i zamijeniti jedan broj starijih članova kojima ‘Turopoljska zvona’ zvone za odlazak”, rekla nam je Katica Modrušan, tajnica podružnice SUH-a Velika Gorica i voditeljica Zbora ‘Turopoljska zvona’.

Iako ima 79 godina i gotovo je već 30 godina u mirovini Katica je i dalje vrlo aktivna te nastupa sa zborom diljem Hrvatske, ponajviše na području Velike Gorice. Funkciju organizatora zbora obnaša još od 2000. godine te kaže kako je u tom razdoblju kroz zbor prošlo 90-ak članova. Uz dirigenticu, Katica je jedina članica od samog početka rada zbora, a trenutno je i najstarija među zborašima.

Upitali smo je više o počecima zbora, pjesmama koje vole pjevati, nastupima u domovima za starije i planovima za dalje.

Zbor postoji više od 20 godina. Kako su izgledali počeci i jeste li proslavili veliku 25. godišnjicu?

Zbor je osnovan 1996. godine, dakle prije 27 godina. Iako smo još 2021. godine planirali svečano obilježiti 25. godišnjicu djelovanja, to nam je, nažalost, zbog pandemije koronavirusa bilo onemogućeno. Zbor je osnovan na inicijativu tadašnjeg predsjednika podružnice SUH-a Velika Gorica i uz podršku ostalih članova Predsjedništva te od samog osnutka zbor djeluje pod okriljem podružnice.

Naime, mi već duže provodimo projekt “Zdraviji i sretniji u trećoj dobi” u sklopu kojeg djeluje i zbor koji se financira od sredstava dobivenih projektima Grada Velike Gorice. Mali dio troškova pokriva se i iz sredstava podružnice, a članovi zbora sami sufinanciraju pojedine troškove, kao na primjer prijevoz na nastupe, troškove za održavanja godišnjeg koncerta, te djelomično i za novu opremu.

Koliko članova zbora trenutno imate i kakve sve pjesme izvodite?

U zboru je trenutno 25 članova, i to velikim dijelom ženskih. Moram napomenuti kako je prisutna velika fluktuacija članova, s obzirom na to da su članovi umirovljenici, to jest, starije osobe, a time i osobe s raznim zdravstvenim problemima. Od kada sam ja u zboru mnogi su se kratko zadržali, neki oboljeli, a nažalost mnogi i umrli. Prosječna dob naših zboraša je oko 72 godine, a ja sam trenutno najstarija.

U svom repertoaru Zbor ima oko 130 pjesama. Sam repertoar je raznolik te je u njemu zastupljen gotovo svaki dio naše domovine. Tu nalazimo veliki broj turopoljskih pjesama, zatim slavonskih, dalmatinskih, zagorskih, starogradskih, ali i liturgijskih pjesama.

Gdje ste sve dosad nastupali i koje biste veće nastupe izdvojili?

Najviše nastupa zbor ima na području Velike Gorice, i to u raznim prigodama i manifestacijama te u Zagrebu i okolici. Nastupali smo u mnogim domovima umirovljenika te pjevali u crkvi na misama. Imali smo više nastupa u crkvama u Istri (Žminj, Pula, Stari Pazin, Vodnjan), kao i na Pagu u mjestu Lun. Koliko smo aktivni govori i podatak da smo od osnivanja do danas održali oko 800 proba pjevanja, a bilo je i 400 nastupa u raznim prigodama.

Pjevali smo u Banja Luci na obilježavanju Dana hrvatske kulture, za naše gradišćanske Hrvate u Koljnofu u Gradišću. Posebno ističemo koncert u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, gdje smo nastupili uz ostale zborove. Prvi takav nastup bio je 2000. godine kada smo našem zboru ‘odredili’ naziv i od tada nastupamo kao ‘Turopoljska zvona’.

Koliko često pjevate u domovima za starije? Kako štićenici reagiraju na vaše nastupe?

Najsretnije se osjećamo u domovima umirovljenika kada uspijemo raspjevati štićenike doma, budući da tada prilagodimo repertoar koji je blizak i poznat starijim osobama. Uglavnom vole starogradske pjesme kao što su ‘Marijana’, ‘Kad bi ove ruže male’, ‘Ajde Kato i ‘Fijaker stari’.

Imate tradicionalne godišnje koncerte. Kako oni izgledaju i kakva je atmosfera? Koliko često imate probe?

Od 2004. godine održavamo cjelovečernji godišnji koncert zbora koji nam uveličaju gosti – prijateljski zborovi ili grupe pjevača. Osim samog koncerta, simpatično je i veselo druženje nakon koncerta sa svim prisutnima. Bude nas i po 150 sudionika za koje članovi zbora pripreme ukusnu zakusku sa sendvičima, kolačima i raznim napitcima. Često napravimo i po 300 sendviča.

Zbor ima redovne probe jednom tjedno po dva sata, osim u ljetnim mjesecima kada je pauza. Stručna dirigentica je gospođa Snježana Špehar, koja ujedno brine o potrebnom notnom materijalu i odabiru pjesama.

Kakvi su vam planovi za dalje? Gdje vas se može čuti?

Želimo nastaviti pjevati i dalje. Očekujemo više nastupa u domovima umirovljenika u kojima u posljednje dvije godine nismo mogli nastupiti zbog pandemije koronavirusa. Također, želja nam je uključiti više muških članova jer se oni zbog obveze dolaska na probe teško odlučuju na zbor. Trenutno ih je samo petorica muških članova.

Svakako priželjkujemo i više manifestacija na području Velike Gorice na kojima bi mogao nastupiti naš zbor jer se tada javljaju zainteresirani i žele se i sami uključiti u zbor, dok s druge strane i mi sami animiramo potencijalne pjevače da se uključe. U toj mjeri očekujemo da će novi umirovljenici koji vole pjevanje naći mjesto u zboru i zamijeniti jedan broj starijih kojima ‘Turopoljska zvona’ zvone za odlazak.

Što biste poručili umirovljenicima, posebice s područja Velike Gorice? Koliko su pjesma i druženje važni za sreću u trećoj dobi?

Jako su važni. Našim članovima zbora puno znači pjesma, ali još više samo druženje. Ovdje se stvaraju trajna prijateljstva, što je jako važno. Kao i u drugim zborovima, uvijek ima onih koji odlaze i ne pronalaze se u zboru, ali im prijateljstva koja su ovdje stekli ostaju za život.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva