/Glumica o “Šetnji s Kolumbinama”: Želimo da se šetači osjećaju preporođeno!

Glumica o “Šetnji s Kolumbinama”: Želimo da se šetači osjećaju preporođeno!

„Šetnja s Kolumbinama“ predstava je u pokretu koja se odvija u centru Zagreba, a sam grad služi kao pozornica. Šarmantne Kolumbine šetače provode po najpoznatijim dijelovima grada i kroz monologe,  komične dijaloge, pjesme, ples i šalu upoznaju ih s poviješću grada, znamenitostima i slavnim ličnostima. Riječ je o autorskom projektu koji je premijeru imao u srpnju ove godine, a scenarij i režiju potpisuje Irena Matas. Ova svestrana umjetnica, pjevačica i glumica rođena je u Slavonskom Brodu, a školovala se i živi u Zagrebu. Irena je po struci turistička djelatnica, no ima dugogodišnje iskustvo rada u profesionalnim produkcijama u kazalištu, na televiziji i filmu – nastupala je u mjuziklu “Jadnici”, pojavljivala se u hrvatskim sapunicama i ostvarila ulogu u serijalu „Winnetou” koji se snimao u Hrvatskoj.  U razgovoru nam je otkrila kako je nastala ideja za predstavu, što očekuje šetače koji im se pridruže u šetnji gradom i kakve su reakcije prolaznika na njihove šaljive dijaloge.

„Kolumbine su lijepe, pametne i šarmantne i još ih krasi nadasve bujna mašta koja neprestano izvodi svašta“- da se poslužim tekstom iz naše predstave u pokretu (ture). Kolumbine, koje ja kao starija Kolumbina od milja u predstavi zovem ‘Kolumbinotice’, su i moje sjajne kolegice Ana Takač, glumica i dramski pedagog i Tea Šimić, glumica i fotograf. Kolegice imaju prštavi glumački talent, bujnu maštu i razigrani dječji duh, što uz njihovo profesionalno iskustvo i znanje čini našu malu družinu, usuđujem se reći, uistinu posebnom”, ispričala nam je Irena Matas.

Ideja za sam projekt, dodala je, prvo se stvarala u njezinoj mašti.

“Ideja da objedinim svoju osnovnu turističku struku s izvedbenim umjetnostima u prvom redu glumom, pjevanjem, plesanjem sazrijevala je postupno i polako i onda se dogodio trenutak kada je ta priča jednostavno konačno sazrela i odlučila izaći iz moje glave. Tako sam u srpnju 2017. godine sjela i u roku 14 dana napisala scenarij pod naslovom Šetnja s Kolumbinama”, rekla je Irena.

Scenarij je potom poslala nekolicini dobrih prijatelja režisera, glumaca i pjevača i kako je od svih njih dobila riječi pohvale i podrške usudila se krenuti dalje u realizaciju projekta. Pri tome joj je pomogla svojom potporom i podrškom Turistička zajednica grada Zagreba.

 

“Zabavljamo šetače gegovima i smijehom”

Irena nam je slikovito opisala i kako izgleda sama predstava u pokretu.

“Naša predstava počinje kod spomenika Zdenac života Ivana Meštrovića ispred Hrvatskog narodnog kazališta. Tu se zadržavamo 10-tak minuta u veseloj glumačkoj izvedbi u kojoj se dotičemo otvorenja HNK 1895. godine i dolaska cara i kralja Franje Josipa I. na otvorenje, izvodimo Držića, Krležu, zabavljamo pri tome naše šetače interaktivnim momentima, gegovima i smijehom”.

Spomenik Tina Ujevića ispred kina Europa je druga postaja. Slijedi trg Petra Preradovića na Cvjetnom, Oktogon, Trg Bana Jelačića, spomenik Barice na Dolcu, spomenik Petrice Kerempuha, kip Zagorke u Tkalčićevoj i Gornji grad.

“Šetamo, zabavljamo se, izvodimo monologe na hrvatskom standardnom jeziku i dijalektima, komične dijaloge na dijalektima i narječjima, koristimo i strane jezike i tuđice iz bogate hrvatske povijesti (germanizmi, turcizmi, talijanski), pjevamo čak i na jednom mrtvom jeziku i plešemo, nudimo povijesne činjenice i legende ispremiješane fikcijom pisca scenarija šetnje u jedinstvenu cjelinu – sve temeljem hrvatske povijesne, kulturne i umjetničke baštine iz područja književnosti, kazališta i filma”, objasnila je Irena.

Dotaknula se i povijesti teatra del’ arte koji je nastao na apeninskom poluotoku sredinom 16. stoljeća,  ali se proširio potom i po Europi.

“Izvršio je utjecaj u Francuskoj kao Comedie Italienne, u Engleskoj su elementi del’arta upotrebljeni u lutkarskoj predstavi  Punch&Judy show te u Njemačkoj  kao komični narodni likovi (muž i žena)  Hanswurst und Kolumbine. Glavna karakteristika tog stila bili su – glumci koji su igrajući stripovski tipizirane likove (Kolumbina, Harlekin, Kapetan, Pulcinella) improvizirali dijaloge na sceni i tako nasmijavali publiku”.

Neki od tih likova, dodala je, bili su pod maskom, a neki govorili naglašenim dijalektima (tako da se dalo prepoznati odakle su), a neki stranim jezicima.

Kolumbine su i autentičnog izgleda – imaju maske i kostime koji su posebno izrađeni za ovu predstavu.

“Mi svakako u našem izgledu i našoj glumi crpimo iz ovih originalnih izvora, ne da bi ih preslikali već da bi ih prilagodili našem podneblju, našoj povijesti, kulturi i umjetnosti. Maska koju nosimo je tipična venecijanska ženska maska imenom Kolumbina Bauta koja skriva samo pola lica. Kupile smo ih u Rijeci, srcu naših hrvatskih karnevala, a kostime smo kupile od Melite Kliček iz Čakovca koja je članica Cornerstone Art Hrvatska produkcije i s kojom godinama surađujem”.

 

“Dječji duh čuči u svima nama”

Irena se glumom i pjevanjem bavi još od malih nogu, a njezin su talent prepoznali roditelji koji su je usmjerili prema scenskoj umjetnosti.

“Već od svoje treće godine zabavljam maštovitim dječjim etidama svoju obitelj glumeći, pjevajući i plešući po kući po cijele dane, tako da me mama već s pet godina upisala na balet, a poslije su uslijedile dramske grupe i zborovi, kroz srednju školu amatersko kazalište u Slavonskom Brodu, manekenstvo za vrijeme studiranja, izdavanje promotivnog CD-a pod nazivom „Harlekin“ i snimanje spotova za svoj CD u kasnim dvadesetim”.

Od svoje 35. godine ozbiljno se posvetila glumačkom i pjevačkom školovanju u privatnim zagrebačkim školama. Glumu prvo u “Off Teatru Bagatella” te u „Studiju Kubus”. Kroz šest intenzivnih godina glumačkog sazrijevanja glumila je u raznim serijskim produkcijama na Novoj TV i RTL-u, dok je pjevanje usavršavala u“ Vokalnom studiu Bacchabundus“ gdje i danas pjeva u vokalnom ansamblu.

“Upravo sam zahvaljujući radu na svom glasu i na svojoj glumi imala tu sreću da se američki režiser i producent Richard Montez odlučio za mene za lik Madame Thenardier u mjuziklu “Jadnici” (Les Miserables) i što sam usprkos sjajne  i brojne glumačke  konkurencije iz regije uspjela dobiti malu govornu ulogu u serijalu „Winnetou“ koji se 2016. snimao kod nas”, rekla je ponosno Irena.

Kako je premijera “Šetnje s Kolumbinama” bila 8. srpnja 2018. godine, nisu još do sada imale puno tura, no reakcijama publike su i više nego zadovoljne.

“Ono što primjećujemo od početka jest da se našim šetačima sviđa upravo taj element komedije, šale, interakcije na dopadljiv šarmantan način te kako se šetači iz minute u minutu sve više opuštaju, uživaju, prepuštaju mašti i svom dječjem duhu koji čuči u svima nama bez obzira koliko nam je godina” rekla je Irena i dodala kako žele šetače od 7 do 77 godina jer vjeruju da za svakog malog i velikog šetača imaju dovoljno zanimljivoga i zabavnoga za vidjeti i doživjeti.

Naglasak je na zabavi, veselju, optimizmu, smijehu, buđenju uspavanog dječjeg duha u ljudima – onoga što nam svima itekako treba.

“Želja nam je da se nakon šetnje naši šetači osjećaju dobro, preporođeno, veselo, olakšano od stalnih briga i stresa kojeg nosi svakodnevni život. Naša poruka je poruka optimizma, veselja, igre, spontanosti, kreativnosti, mašte. Iako predstava itekako ima i edukativnih elemenata”, poručila je Irena.

Kako je predstava na hrvatskom jeziku pozivaju sve male i velike šetače koji govore i/ili razumiju hrvatski jezik.

“Zagrepčani da osjete svoj grad na novi originalni način, ali i da nauče možda neke nove činjenice ili legende te da promotre lokacije kroz koje možda svakodnevno prolaze na nov, svjež način zapažajući ljepotu detalja koja je svugdje oko nas prisutna, a sve ostale posjetitelje Zagreba da osjete čaroliju i ljepotu grada na originalan i autentičan način”.

Kolumbine, istaknula je Irena, šetaju subotama kroz studeni i prosinac s početkom u 19 sati, upravo u isto vrijeme kada je 1895. i svečano otvoren HNK u Zagrebu, no rado šetaju i na upite privatnih grupa (proslava rođendana, obljetnica, team buildinga i slično) i drugim terminima i danima kroz tjedan.

Na upit kako vidi “Šetnju s Kolumbinama” u budućnosti, Irena odgovara:

“Tura će se po malo mijenjati iz šetnje u šetnju, planiram kroz vrijeme dodavati goste izvođače glumce i pjevače, ali i svaka nova grupa šetača ima neki svoj ritam, dinamiku, interakciju što je jako zanimljivo za nas izvođačice. Praktički to je ista, a uvijek tako različita predstava. Imam u planu napisati scenarij sličan ovome i za strance na engleskom jeziku. No to je još uvijek za sada samo u mojoj glavi, kada sazre htjet će se preslikati na papir (elektronski, naravno) a onda tko zna… Ja ću samo slijediti tu čarobnu nit mašte probuđenog dječjeg duha iz moje nutrine”, poručila je za kraj Irena Matas i pozvala sve da im se pridruže u Šetnji s Kolumbinama već 17. studenog u Noći kazališta, ali i na šetnjama kroz studeni i prosinac. 

Maja Šubarić Mahmuljin