/Izložba plakata Splitskog filmskog festivala

Izložba plakata Splitskog filmskog festivala

Izložba ‘Plakati Splitskog filmskog festivala 1996.-2018’., nastala prema kustoskoj koncepciji povjesničarke umjetnosti Anite Smolčić i u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika – Split, otvara se u ponedjeljak, 10. rujna u 21 sat, u splitskom Salonu Galić i može se razgledati do 17. rujna ove godine.

Splitski filmski festival najstariji je festival takve vrste u Hrvatskoj, koji je u dva desetljeća svog postojanja (i opstajanja) stekao reputaciju jednog od najvažnijih međunarodnih festivala. Međutim, možda je i stručnoj javnosti manje poznato da su plakate i kataloge za festival osmišljavali vodeći suvremeni umjetnici hrvatske i međunarodne likovne scene (Gorki Žuvela, Neli Ružić, Zlatan Dumanić, Boris Ljubičić, Alem Ćurin, Jadranko Runjić, Goran Čače…)

Iako je plakat kao umjetnička forma često odvojen od identiteta autora, ova izložba i popratni esej kustosice Anite Smolčić služi vraćanju glasa onim autorima koji su na svoj način obilježili povijest festivala i pridonijeli njegovoj neupitnoj kvaliteti i značaju, ističu organizatori izložbe iz Hrvatske udruge likovnih umjetnika- Split (HULU).

Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Grada Splita, Splitsko-dalmatinske županije i Turističke zajednice grada Splita.

Ulaz na izložbu je besplatan, a Hrvatske željeznice će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40 posto popusta na povratne karte vlakom.

O izložbi:

S prvog je plakata Splitskog filmskog festivala (tada još Međunarodnog festivala novog filma) 1996. zurio par očiju. Krupni kadar direktnog pogleda je zasigurno izazivao  nelagodu promatrača, što je autoru Gorkom Žuveli vjerojatno i bila namjera. (….) Činjenica da je riječ o očima splitskog fotoreportera Feđe Klarića koji je također uvijek iza, a ne ispred objektiva, promatrač/ subjekt, a ne promatrani/ objekt, potvrđuje Žuvelinu namjeru razbijanja vizualne konvencije. Oči su blago izdeformirane pa su umjesto uobičajenog oblika pravokutne čime se evocira ekran i/ ili filmsko platno pa čak i zrcalo. (…)

I sljedeće se godine Žuvela odlučio poigrati sličnim vizualnim i značenjskim elementima. Crno-bijela fotografija nagog muškog torza s vrlo sitnim horizontalnim tekstom na crvenoj pozadini potkopava uobičajene vizualne kodove na bar dvije razine. Torzo je bez glave i udova, dakle bez identiteta, simetrično i paralelno postavljen s površinom plakata, dakle pasivan. Time je autor dekonstruirao zapadnoeuropsku konvenciju prikazivanja muškarca kao aktivnog subjekta. Nadalje, umjesto pupka nas promatra ljudsko oko koje osim što je na „krivom“ mjestu je i samo, bez svog para. (…)

Motiv oka i problematika pogleda se kasnije javlja na još nekoliko festivalskih plakata, unoseći i nove značenjske razine. Tako je Alem Ćurin 2001. plakat osmislio kao oko presječeno žiletom, što je dobro poslužilo kao metafora oštrine festivalske koncepcije, prekida s tradicionalnim poimanjem filma i umjetnosti.

mšm