/Povratak Ede Maajke: Nisam žestoki reper kakvim me doživljavaju!

Povratak Ede Maajke: Nisam žestoki reper kakvim me doživljavaju!

Edo Maajka je nakon poduže diskografske pauze objavio svoj dugoočekivani novi album nazvan “Put u plus”. Preslika je to njegovog života u posljednje četiri godine, a kroz ime albuma, Edo je želio naglasiti kako je svaki teški i negativan trenutak ovdje da nas vrati u pozitivno stanje duha, svaki minus je put u plus. To je do sada najeklektičnije Edino djelo koje donosi spoj hip-hopa, rocka, funka, jazza, psihodelije, pa i etna kroz sjajnu organsku svirku benda zabilježenu u Morris studiju.

Osim novog albuma, u pripremama je i velika koncertna promocija koja će se dogoditi 16. studenog u Domu sportova. Edo je u intervjuu za Soundguardian progovorio o životu rappera, novom zvuku, reakcijama publike i kritike na album i planovima za dalje.

Život badass rappera. Koliko je to istina?

Moj život nije takav. U početku je bio. Ti kad uđeš u hip-hop ti moraš proći kroz neke stvari. Moraš proći taj battle, dokazivanje. Ti krećeš tu s nekim egom, znaš. Idem ja tu sada njima repat. Rap je jako vezan za ego. Rap kao rap je natjecateljski. Barem je prije bio u devedesetima i početkom 2000-ih. Ja sam s time završio već na prvoj ili drugoj ploči. Uvijek sam imao te neke suradnje u kojima sam ispucavao taj neki reperski dio “Ja sam bolji od tebe”. Uvijek sam to čistio u tim nekim ‘featovima’ i na albumu sam imao stvar ili dvije gdje sam ja zajebani i opasni reper, nemoj se zafrkavati sa mnom. Ja sam skužio da to mene nešto ne ispunjava. Tako da najbitnije pjesme na mojim pločama ipak nisu vezane za rap nego su više miks nečega.

Kako bi predstavio svoj novi album?

Već cijelo ljeto sviramo šest pjesama u sklopu seta i ljudi čudno reagiraju, novo im je i još uvijek slušaju. Ja se snalazim s njihovim reakcijama. Ne znam sviđa li im se ili ne. U biti, ljudi me tek sutradan nazovu i kažu što misle. Ne znam razumiju li me kad me vide na koncertu. Pjesme su drukčije, ja sam drukčiji dok se čistim, drukčije isijavam na bini dok sam u tim tekstovima. Ima tu i iznenađenja, ne očekuju to. Jednom kad te strpaju u folder onda ti je teško izaći iz tog foldera, a moj folder je bio kao neki tvrdi, žestoki reper. Mislim, ja sam zajeban, ne brini, ali pričam dosta o stvarima o kojima reperi ne pričaju. Muzičari uopće ne pričaju o tim stvarima. Ili lažu o tim stvarima. Mislim, svaki muzičar u bilo kojoj muzici, bilo to pop, funk, folk, rap, kad je iskren, to onda osjetiš. Kad netko nešto iz sebe čisti, kad si sam u sobi i pišeš za sebe, to je najbolje. Ja sam tako cijeli album napisao.

Kritičari u svojim recenzija pišu da je “Put u plus” album godine. Jesi li imao ikakvih dvojbi prije objave albuma o tome hoće li ga ljudi shvatiti na pravi način?

Imao sam dvojbe jer nisam ploču pravio pet godina, čovječe! Moraš imati dvojbe, htio – ne htio! Ali kažem ti, cijelo vrijeme sam išao na to da ako se meni toliko sviđa, nemoguće je da sam sa svojim ukusom toliko zastranio. Ako se meni sviđa toliko, onda će se valjda i publici svidjeti na neki način!

Pratiš li trendove ili radiš ploču po svom nahođenju?

Ja sam obožavao biti trendsetter. Napravim nešto pa gledam druge kako se muče iskopirati. Nije to sad da sam pun ega, ali to mi se stvarno dešavalo. Pratio sam trendove, što je najveća fora. U biti, ja sam pratio njih, a ovi su pratili mene. Ali kad radim s bendom, onda mi ništa nije bitno. Želim imati svoj folder, razumiješ? Sebe. To je vrlo teško. Ljudi imaju foldere u glavi. Ne žele trošiti previše vremena. Ti si Vojko, ti radiš to, to i to. Ti si ovdje u tom folderu i onda je teško izaći iz toga, kod tih ljudi. Teško će te pustiti. Ti si Elemental, ti si žena. Ti si Edo, ti si ovo, jeb’o vladu. A kada dođe nešto na što nisu navikli, kad te ne mogu svrstati, e, onda je zeznuto.

Novi album, nova diskografska kuća. Koliko si zadovoljan onime što diskograf čini za tebe?

Sada sam prezadovoljan, od samog početka. Teško je bilo vjerovati “evo, vratio se Edo i sad će ponoviti neki veliki uspjeh”. Svjestan sam toga. Kad sam išao tamo, nije me bilo pet godina na sceni, nisam imao spotove ne znam koliko godina, nisam se nigdje vrtio. I sad da ti takav izdavač plati studijski trošak i da vjeruje u tebe i da ti daje moral, a meni ti to zaista treba sad jer sam pravo nesiguran. Imati novu ploču nakon toliko godina, treba mi netko tko će vjerovati u to i to mi je najbitnije i hvala im.

U “Kreatoru” pjevaš “Nikad nije kasno da počneš živit”. Koliko ti je lako ili teško mijenjati život, seliti iz države i državu i započinjati iznova?

Navikneš se. Mislim, ne možeš se nikad na to naviknuti. Jednostavno, to postane dio tvog mentaliteta i dio tvoje osobnosti. Te stvari osvještavaš u sebi svaki dan. Nikad nije kasno da bi počeo živit. To ne trebaš prebukvalno shvatiti. To možeš primijeniti na raznorazne vidove svog života.

Je li glazba zbog publike ili publika zbog glazbe?

Mislim da se to sad lomi kod nas. Sve je PR, brate dragi, a ja sam užasan samopromotor. Imam prijatelje koji nevjerojatno puno promoviraju sami sebe. Ja im se divim. Ne vidim ništa loše u tome. Facebook, Instagram, ta slika, ona slika, spot za pet dana. Naprave priču. Ja to ne znam. Ne razumijem se u to i nisam iz tog svijeta. Mislim, morat ćemo to naučit’ ili nećemo moći opstati. To je jedan od strahova. Onda opet kad pogledam, nitko od ovih većih izvođača nema to. Hladno pivo nema to. Hladno pivo ima po 100 do 150 tisuća klikova, ali ima najviše ljudi na koncertima. Recimo, drugi imaju po milijun ili dva klikova u tjedan dana, ali ništa. Tako da odnos tih klikova i ljudi kod nas još ne drži vodu. Ne znaš na čemu si.

Koliko ti je zanimljivo raditi ove popratne stvari izvan pozornice i studija? Pritom mislim na snimanje spotova, fotografiranje, intervjue i ostala gostovanja.

Užas. Ja sam ti užasno tjeskobna osoba. Na te intervjue gledam kao na dio posla koji je neminovan, koji ne mogu izbjeći i na meni je da ‘hendlam’ sa svojom tjeskobom kad se nalazim tako na intervjuima i to, ali mi je teško. Volio bih bez toga. To nije samo tako od sada nego je bilo tako od samog početka.

Jesi li nekad bio u fazi, što se tiče glazbe, da jednostavno poželiš sve ostaviti, baviti se nečim drugim? Da ti glazba nije posao.

Imao sam raznorazne faze u životu. Imao sam faze kad sam zarađivao neke pare mimo muzike od obrta koji više ne postoje, onda sam odbijao i svirke. Onda sam imao fazu kada sam preživljavao samo od tih svirki gdje mi je to bio baš prioritet i nevjerojatni pritisak. Ne znam što da kažem. Volio bih imati i neka primanja mimo ovoga. Bilo bi lakše. Bilo bi mi pravo lakše. Radim na tome. Sad, hoću li biti uspješan… (smijeh)

Koji su planovi za dalje?

Plan mi je fokusirati se na taj koncert u Domu sportova 16. studenog, plan mi je da ubijem na tom koncertu, da odsviram cijeli ovaj album i još dodatno neke hitove. Želim svirati što više mogu. Na koncert ću zvati sve goste s ploče i ovako još neke ljude sa strane.

mšm/soundguardian

Foto: FB