Knjiga pod imenom Krijesnice nastala je kao višemjesečni trud i upornost, a njezin naziv objašnjava se legendom koja kaže: “Kada sanjaš da krijesnice lete oko tebe – otkrit ćeš nešto važno”. Glavni cilj ove knjige je podizanje razine svijesti društva o osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju te razbijanje predrasuda i stereotipija o toj populaciji.
Životne priče koje otkrivaju pravu istinu o borbama i pobjedama, razočaranju i ljubavi, rastancima i susretima, rutinama i promjenama te o onomu što svijet drži normalnim i što drži drugačijim zapravo su i sama tema knjige čija promocija u Hrvatskoj se tek očekuje.
Krijesnice sadrže 91 priču, a raspoređene su u osam poglavlja koja su prožeta sa 16 crteža djece s teškoćama u razvoju. Autori priča su osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju, njihovi roditelji, braća i sestre te ostali ljudi koji su dio njihovog života: stručnjaci, studenti, prijatelji. Svi oni govore o jednoj temi: o vrijednosti i vrlinama svake osobe.
Autori priča dolaze iz BiH, Hrvatske i Srbije, a sedam djevojaka je posebno zaslužno jer su priredile ovu knjigu. Riječ je o Andrei Soldo, Anđelki Franjičić, Antei Bagarić, Azri Grizović, Ivi-Ines Pavlović, Marini Papić i Mariji-Zorki Vasilj s kojom smo razgovarali.
S obzirom na to da je riječ o mladim djevojkama, većinom studenticama završne pete godine na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Mostaru, zanimalo nas je kako su došle na ideju stvaranja knjige te tko su sve autori priča?
“Bilo je to nešto nenadano i u trenutku. Odmah nakon što se ideja javila krenuli smo u realizaciju kako bi se ispunio njezin cilj – podignuti razinu svijesti o osobama s invaliditetom (OSI) i djeci s teškoćama u razvoju (TUR) u društvu i rušiti predrasude i diskriminacije. Autora priča ima 89, a dolaze iz BiH, Hrvatske i Srbije. To su naši prijatelji, poznanici, ljudi na koje nas je uputio netko drugi, oni koje smo pronašli na društvenim mrežama… Mislim da su oni odabrali nas kad su pristali biti dio ovog putovanja na naš upit žele li sudjelovati”, rekla nam je Marija-Zorka Vasilj te objasnila zašto knjiga nosi naziv Krijesnice.
Željeli smo saznati detalje, što sve knjiga sadrži, odnosno koje teme se protežu kroz knjigu?
“Knjiga sadrži osam poglavlja kroz koja se protežu priče OSI i djece s TUR, braće i sestara, roditelja, stručnjaka, studenata, prijatelja i poznanika, uredništva. To su stvarne, iskrene životne priče koje nas dovode do nekih novih otkrića, spoznaja, upoznavanja. Koje nas nukaju na promjene, empatiju, razumijevanje, prihvaćanje. Na kraju same knjige tu je Kazalo pojmova ispravne terminologije te Bonton ponašanja prema OSI i djeci s TUR i dvije recenzije”. Naša sugovornica je istaknula da je sami naslov knjige bio jedan od većih izazova s kojima su se suočili.
“To je bila najveća briga i oko toga smo se zaista najviše mučili – pronaći pravi naslov. A onda nam je prijateljica, također studentica Edukacijske rehabilitacije, iznijela svoj prijedlog i bio je to pun pogodak! Danas ‘Krijesnice’ odzvanjaju”. Otkrila nam je i koliko je vremena bilo potrebno za realizaciju ideje ‘Krijesnica’.
“Počeli smo u svibnju 2020. godine, a knjiga je izašla iz tiska u ožujku ove godine. Ali to ne znači da je sve realizirano, nego je zapravo tada sve tek počelo – na početku je puta ispunjavanja onoga zbog čega je i rađeno na njoj. Promjene su itekako vidljive. Korak po korak i od čovjeka do čovjeka i eto nas do boljeg svijeta za sve”.
‘Cvijet bez korijena’
Razgovarali smo i s Mateom Visković, studenticom završne godine godine diplomskog studija Inkluzivne edukacije i rehabilitacije na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu na Sveučilištu u Zagrebu, koja je autorica jedne od priča.
“Svoj preddiplomski studij sam završila u Mostaru, pa otuda i povezanost s urednicama knjige Krijesnice i uključenost u njeno nastajanje”, rekla nam je Matea.
“Priča koju sam napisala za Krijesnice nosi naziv ‘Cvijet bez korijena’. Cilj priče je doći do glave svakog čovjeka. Kažem do glave, jer poruku koju ona nosi, svaki čovjek već ima u srcu, samo je treba osvijestiti. Za nastanak ove priče odgovoran je dječak od kojeg sam dobila cvijet kao znak zahvale za vrijeme provedeno s njim. Gledajući u taj cvijet shvatila sam da su djeca zapravo poput cvijeća. Nije bitna boja, broj latica, miris, bitno je da je cvijet. Tako je isto i s djecom. Nije bitan izgled, koeficijent inteligencije, broj kromosoma, broj pokušaja za odrađivanje nekog zadatka. Jedino što je važno je da je u pitanju dijete. I kako smo zahvalni onome tko nam je poklonio cvijet, bez obzira na njegov izgled, tako trebamo biti zahvalni i Onom tko nam je poklonio dijete. Jer ne postoji ljepši dar od djeteta”, rekla je Matea te nam je i ona ukratko objasnila zašto baš ‘Krijesnice’.
‘Sjaj krijesnica može se usporediti sa sjajem dječjih očiju’
“Zato što sjaje. Zato što osvjetljuju nove puteve. Zato što se sjaj krijesnica može usporediti sa sjajem dječjih očiju. I u olujnoj i u vedroj noći krijesnice sjaje, osvjetljuju nove puteve. Tako je i s djecom. I u boli i u sreći, prihvaćanju i neprihvaćanju ona nose sa sobom poseban sjaj koji otvara puteve i do najtvrđeg srca. Pa tako i ova knjiga treba svijetliti danonoćno. Treba putovati svijetom, otvarati zaključana vrata, omekšati tvrda srca i probuditi uspavano razumijevanje i prihvaćanje kod ljudi”.
Marija Zorka nam je zatim otkrila gdje su sve održane promocije knjige te jesu li zadovoljni odazivom.
“Do sada je održano je 10 promocija u BiH od kojih su četiri bile u Mostaru i po jedna u Sarajevu, Tomislavgradu, Stocu, Livnu, Čapljini i Čitluku. A na pitanje jesmo li zadovoljni odazivom neka odgovor bude da je prikupljeno više od 40.000 kuna što od narudžbi i prodaje u knjižarama, što na promocijama.
Za kraj smo saznali možemo li uskoro očekivati promocije u Hrvatskoj.
“Čekaju nas i promocije u Hrvatskoj, ali nakon male pauze. Očekujemo ih krajem godine, a do tad će se knjiga svakako moći naručiti i kupiti preko naših stranica i društvenih mreža Facebooka i Instagrama“, zaključila je Marija-Zorka Vasilj, jedna od autorica knjige za Generaciju.
Bjonda Lučić
Foto: Facebook
*Tekst je objavljen u sklopu projekta ‘Jednaka prava za sve’ kojeg financira Agencija za elektroničke medije