/‘BRONČANA PARAOLIMPIJKA’ Naša najbolja sportašica s invaliditetom Mikela Ristoski ispisala je povijest: ‘Ja sam borac i nikada ne odustajem!’

‘BRONČANA PARAOLIMPIJKA’ Naša najbolja sportašica s invaliditetom Mikela Ristoski ispisala je povijest: ‘Ja sam borac i nikada ne odustajem!’

“Bilo je to jedno neobično iskustvo. Nije bilo druženja niti gledatelja. Stadion je bio prazan, a nije nas niti vrijeme poslužilo. No sretna sam zbog medalje”, rekla nam je o svom nastupu u Tokiju Puljanka Mikela Ristoski (32). Jedna od naših najuspješnijih paraatletičarki iza sebe ima sjajnu godinu. Nakon što je osvojila brončanu medalju u skoku u dalj na Paraolimpijskim igrama u Tokiju, nedavno je proglašena najboljom hrvatskom sportašicom s invaliditetom za 2021. u izboru Hrvatskog paraolimpijskog odbora, i to šesti puta u svojoj karijeri.

Upitali smo Mikelu kako joj je bilo nastupiti u Tokiju i koliko joj znače medalje i priznanja, a njezin trener Danial Temim otkrio nam je koliko često treniraju i što je sve potrebno za vrhunske rezultate u sportu.

“U Tokiju je bilo sparno. Bila sam dobra na treningu, ali osjetila sam da nije to to jer su mi se mišići ohladili. Htjela sam srebrno, ali sam na kraju osvojila broncu. No sretna sam zbog medalje. Žao mi je što zbog korone nismo mogli izvan Olimpijskog sela”, rekla nam je Mikela.

Osvojivši brončanu medalju u skoku u dalj Mikela je postala prva hrvatska sportašica koja je osvajala medalje na trima Paraolimpijskim igrama u nizu. U Londonu 2012. osvojila je broncu, prije šest godina u Rio de Janeiru je bila “zlatna”, da bi u Tokiju ponovno skočila do bronce. Mikela je prošle godine osvojila i broncu na Europskom prvenstvu u poljskom Bydgoszczu.

Mikela nam je opisala prijašnja iskustva nastupa na Paraolimpijskim igrama koja su, kako kaže, bila u sasvim drugačijoj atmosferi jer nije bilo globalne pandemije.

“U Londonu i Riju je bilo super i jako lijepo. To je nešto što se treba doživjeti. No ovaj Covid-19 je sve upropastio. Što se tiče osvajanja medalja na već trećim Paraolimpijskim igrama, mogu samo reći da sam borac i nikada ne odustajem, a cilj mi je uvijek medalja. Sretna sam što sam u tome uspjela”, rekla nam je Mikela.

Ristoski je sasvim sigurno jedna od najboljih paraatletičarki svijeta proteklih desetak godina. Jedna od rijetkih je koja se može pohvaliti naslovom paraolimpijske (2016.), svjetske (2011., 2017.) i europske (2014.) prvakinje, a za paraatletičarku AK Medulin ovo je već šesta nagrada najbolje hrvatske parasportašice u izboru HPO-a.

A koliko joj znači ovo veliko priznanje?

“Lijepo je to priznanje. Drago mi je zbog toga što prepoznaju nas vrhunske sportaše. To mi je priznanje da i dalje postižem u karijeri dobre rezultate”, rekla nam je Mikela.

Poručila je da i dalje želi trenirati koliko joj to tijelo dozvoli te joj je želja doći do medalje u Parizu 2023. godine.

“Ne želim govoriti hoće li biti zlato, ali ću se potruditi maksimalno da osvojim medalju”, poručila je Mikela za kraj.

Na njezine je uspjehe ponosan i njezin trener Danial Temim koji kao trener radi već više od 30 godina, a s Mikelom posljednjih 13 godina u Atletskom klubu Medulin. Uz njegovo treniranje Mikela osvojila zlato i broncu na Paraolimpijskim igrama i postala jedna od najprepoznatljivijih hrvatskih paraolimpijki. 

Mikela i Danial

“Ponosan sam na Mikelu i moram priznati da sam očekivao medalju u Tokiju. Ona je dugi niz godina u samom vrhu. Trenutno nema pojedinačno sportašica koje bi joj mogle konkurirati”, rekao nam je Danial koji svojim dugogodišnjim, nesebičnim radom dokazuje javnosti kako su sportaši s invaliditetom ravnopravni sportašima bez invaliditeta.

“Sport pomaže da osobe s invaliditetom postanu aktivni članovi društva. Sa sportašima s invaliditetom počeo sam raditi slučajno. Imao sam nekoliko paraatletičara, no ozbiljnije sam se s takvim radom počeo baviti tek s Mikelom. Njezini treninzi su gotovi isti kao i kod drugih sportaša koji nemaju invaliditet”, dodao je.

Otkrio je i koliko često treniraju te imaju li dovoljnu podršku na lokalnoj i državnoj razini.

“Kada nam je natjecanje daleko treniramo šest puta tjedno. No kada se bliži veliko natjecanje treniramo 8 do 9 puta tjedno. Što se tiče podrške, uvijek može bolje. Trebalo bi se više ulagati i posvetiti parasportašima više pažnje. No imamo podršku od Grada Pule i ponešto od Medulina”, rekao je Danial.

A što planiraju dalje?

“Ova godina je malo nezgodna. Trebalo je biti Svjetsko prvenstvo u Japanu, ali izgleda da su to otkazali. Može se dogoditi da ove godine neće biti velikog natjecanja. U tom ćemo slučaju malo ranije završiti sezonu. Naš je idući cilj Svjetsko prvenstvo u Parizu, zatim europsko prvenstvo te Olimpijske igre u Parizu”, poručio je za kraj Temim.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva