/Hrvatica u Singapuru: Nema puno Hrvata i skupo je, ali magično!

Hrvatica u Singapuru: Nema puno Hrvata i skupo je, ali magično!

Mlada novinarka Željka Perić Zorc (32) iz Zagreba se preselila u Singapur 2013. godine radi supruga Saše koji je dobio priliku koja se ne propušta – postao je kandidat za doktorat na INSEAD-u, prvoj poslovnoj školi u Europi i jednoj od pet najboljih na svijetu. Njihova kćer Nola (5) tada je imala tek nekoliko mjeseci, a preseljenjem u daleku Aziju život im se u potpunosti promijenio. Iako su poslovnom atmosferom i plaćom bili i više nego zadovoljni, Željka je priznala kako joj je nedostajala Hrvatska u koju se vraćala svako ljeto. Otkrila nam je kako joj je bilo živjeti u jednoj od najbogatijih i najrazvijenijih zemalja svijeta, u kojoj vlada konzumerizam i vječno ljeto.

„To je bila ogromna promjena zbog nekoliko faktora – sasvim drugačije kulture, klime i hrane. Kinezi, Indijci i Malezijci su tri najveće manjine, a klima u Singapuru je samo ljeto s prosječnom temperaturom od 30 stupnjeva i  80 do 100 posto vlage. Sva je hrana ljuta, no s vremenom se navikneš na to“, prisjetila se Željka.

Prvu godinu u Singapuru, dodala je, nije radila zbog toga što je Nola imala tek nekoliko mjeseci, no 2014. godine kada joj je kćer napunila godinu dana pronašla je posao.

„Počela sam raditi za jedan startup RedMart koji se bavi online trgovinom. Tada nas je u tvrtki bilo oko 200, no u sljedeće tri godine narasli smo na tvrtku od više od 1000 zaposlenika te nas je kupio Kineski gigant Alibaba.“

U RedMartu je radila četiri godine, a posebno joj se svidjela poslovna i privatna kultura.

„Bilo nam je dozvoljeno raditi od doma jednom do dva puta tjedno, mogao si doći na posao i otići kada poželiš. Sve dok imaš rezultate nitko te ništa ne pita. Što se kompenzacija tiče, u početku je plaća bila srednja, no s vremenom sam dobila veliko povećanje plaće te sam dva puta promaknuta, što mi govori da su me cijenili kao radnika“, ispričala nam je Željka.

Multikulturalno društvo, putovanja, skupi auti

Uz posao, u Singapuru je bila zadovoljna i zdravstvom, koje smatra jednim od najboljih.

„Ukoliko radiš, zdravstveno ti plaća tvrtka. Singapur vjerojatno ima jedan od najboljih zdravstvenih sustava na svijetu. Ako ti je dogovor kod liječnika u 10 sati, oni će te podsjetiti dan ranije i ako nisi tamo u 9.45 sati, ponovno će te zvati da provjere dolaziš li. Jedina stvar s kojom se nikako nisam slagala je količina lijekova. Naime, ako imaš temperaturu i upalu grla nakon posjete liječniku otići ćeš s vrećicom od 10 lijekova.“

Njezin svakodnevni život počeo bi buđenjem u 7.30 sati i odlaskom na posao, a večer je bila rezervirana za malenu Nolu.

„Nakon doručka otpratila bih kćerku na školski autobus. Potom bi taksijem ili kombijem od tvrtke išla na posao do otprilike 18 sati. Dolazak kući bio je oko 18.45 sati, a vrijeme do spavanja najčešće bi provela s kćerkom Nolom na igralištu gdje bi vježbale i igrale se.“

Svoju djevojčicu upisala je u privatan vrtić jer drugih opcija u toj zemlji nema.

„Svi su vrtići na neki način privatni, ako si stranac. Naime, vlada Singapurcima u velikoj mjeri subvencionira vrtiće i njihovi troškovi budu možda 30 posto od mojega. Nola je išla u katolički vrtić od 8.30 do 12.30 sati. Cijena vrtića za 10 tjedana je bila oko 6.000 kuna. Uz to, posebno se plaćao i mjesečni autobus 800 kuna“, rekla je Željka.

Životnom u Singapuru bila je i više nego zadovoljna, no priznala je kako su cijene zaista visoke.

„Stanovi i auti su grozno skupi, međutim i plaće su visoke. Singapur nudi jednu magičnu multikulturalnost i naše uže društvo sastojalo se Singapuraca, Indijaca, Belgijanaca, Francuza, Amerikanaca, Indonežana, Engleza. Ljudi, pogotovo stranci, puno putuju, tako da sam i ja posljednjih nekoliko godina posjetila okolne države – Tajland, Filipine, Hong Kong, Indoneziju…“

„Ljeto u Hrvatskoj je nezamjenjivo“

U Singapuru, dodala je Željka, ima jako malo Hrvata, manje od 500.

„Ivan iz Kutine je bio glavna osoba za organiziranje domjenaka i zabava te nas je pokušavao držati zajedno. Ta zajednica obuhvaćala je cijeli Balkana – Srbe, Bosance, Crnogorce, a ne samo Hrvate.“

Iz daleke Azije se u Hrvatsku, priznala je, uvijek rado vraćala.

„Prve četiri godine dolazili smo samo ljeti u Hrvatsku i to na dva i pol tjedna, a 2017. godine smo došli i za Božić. Ljeto u Hrvatskoj je nezamjenjivo! Mi ga provodimo na Lošinju i u Rapcu, međutim božićna idila je također posebna.“

Željka je prošle godine bila oduševljena Adventom u Zagrebu gdje se osjećala kao da je u nekom velikom europskom gradu. No zasad ne razmišlja o povratku u Hrvatsku.

„Ne znam što nam budućnost nosi. U kolovozu ove godine preselili smo se u Ameriku jer je Saša dobio profesorsku poziciju na poslovnoj školi Darden, University of Virginia. Iz Hrvatske mi najviše nedostaju obitelj i prijatelji“, za kraj je poručila Željka Perić Zorc.

Maja Šubarić Mahmuljin