/‘IGRAM, PIŠEM, LAJKAM’ Dujić o projektu koji stvara mlade sportske novinarske nade: ‘Djeca prenose pozitivu preko teksta, videa i fotografijom’

‘IGRAM, PIŠEM, LAJKAM’ Dujić o projektu koji stvara mlade sportske novinarske nade: ‘Djeca prenose pozitivu preko teksta, videa i fotografijom’

“Djeca mnogo uče svaki dan koji provedu na našim natjecanjima, dobivaju raznolike zadatke – pišu, fotografiraju, snimaju, komentiraju, upoznaju mlade sportaše, ali i poznate trenere i ambasadore. Svjesni su koliko im vrijedi takvo iskustvo već u srednjoškolskim danima”, rekao nam je dr. sc. Ivan Dujić, glavni tajnik Hrvatskog školskog sportskog saveza.

Projekt „Igram, pišem, lajkam“ pokrenuo je Hrvatski školski sportski savez s ciljem popularizacije školskog sporta među učenicima te veće i kvalitetnije promocije školskih sportskih natjecanja na županijskoj i državnoj razini. Ovaj lijepi projekt unutar kojeg djeca uče o novinarstvu, ali i medijskoj pismenosti, obnovljen je prošle godine te u novom obliku kreće s radom 2022. kako bi okupio i educirao novu generaciju IPL učenika novinara koji će postati dio školske sportske zajednice. Tako je 20 učenika novinara nedavno prošlo edukaciju na IPL novinarskom kampu te su sudjelovali na 10 školskih sportskih državnih prvenstava. Izvještavali su s natjecanja, fotografirali, snimali reportaže… Svi su novinari izvrsno radili i mnogo napredovali, a među svima njima odabrani su i najbolji.

Ivan Dujić je u intervjuu za Generaciju otkrio više o počecima projekta, dojmovima polaznika, medijskoj pismenosti djece i mladih u Hrvatskoj, planovima za dalje i važnosti bavljenja sportom za djecu i mlade.

Kada i kako je nastala ideja za projekt?

Ideja za pokretanje projekta „Igram, pišem, lajkam“ nam je došla još 2010. ili 2011. godine. Tada se Hrvatski školski sportski savez bavio samo školskim sportskim natjecanjima i provodili smo projekt Univerzalna sportska škola. Natjecanja su nam bila glavni posao, no onda smo došli na ideju uključivanja učenika koji i nisu obično uključeni u sportske aktivnosti, ali ih vole i imaju neke druge talente poput pismenog izražavanja, izražavanja putem fotografije.

Zapravo smo htjeli postići da djeca pišu o djeci, svojim školskim kolegama i tako zaokružiti natjecanje. S jedne strane imate “sportske zvijezde”, a s druge strane “novinarske zvijezde” koje zajednički sudjeluju u jednoj aktivnosti.

O kakvom je projektu riječ, tko sve može sudjelovati i kakav je odaziv djece?

Prva generacija učenika u projektu izašla je 2013. godine. Tada i dvije, tri godine poslije je odaziv učenika bio velik. Mogla su se uključivati djeca osnovnih i srednjih škola. Djeca su nam slala svoje novinarske radove, a stručni žiri je odabirao učenike koje smo pozivali na naše Završnice školskih sportskih natjecanja i tamo im dijelili novinarske zadatke. Imali smo i pomoć profesionalnih sportskih novinara koji su djeci bili mentori i koji su radili s djecom. Jedan od njih je Zlatko Karlo koji je jako zaslužan za to da smo dobili divnu djecu u početnim godinama projekta. Gotovo da znam imena i prezimena desetak djece iz tog vremena. Sve su to divna djeca koja su danas odrasli ljudi s ozbiljnim karijerama. Ono gdje smo pogriješili jest upravo to – sjajna djeca koju smo odmah dobili bila su nam dostupna i željna natjecanja, i s njima smo radili nekoliko godina. No nismo tražili nove talente pa kad su oni odrasli i otišli na fakultete, mi smo stvorili prazan prostor i projekt se pomalo umrtvio.

Prije dvije godine, nazvao sam jednu od pionirki projekta, Mariju Bobinski na razgovor jer mi je želja bila ponovno pokrenuti projekt. Dao sam joj smjernice i ideju koju želimo oživjeti, a ona je napravila puno više od mojih očekivanja. Osim odabira djece koja sudjeluju na natjecanjima, mi sada imamo trodnevnu edukaciju s vrhunskim edukatorima, imamo osobu koja ih vodi, mentora koji komunicira s tom djecom, a mi pazimo na njih i želimo da im bude ugodno, da se druže sa svojim vršnjacima, ali i da pamte naša događanja po lijepom cijeli život!

Kakve su dosadašnje reakcije djece, to jest, sudionika projekta?

Nadam se pozitivna. Koliko mi Marija prenosi, vjerujem da su djeca zadovoljna. Mnogo uče svaki dan koji provedu na našim natjecanjima, dobivaju raznolike zadatke – pišu, fotografiraju, snimaju, komentiraju, upoznavaju mlade sportaše, ali i poznate trenere i ambasadore. Svjesni su koliko im vrijedi takvo iskustvo već u srednjoškolskim danima.

Imam potrebu naglasiti da sam upoznao, pričao, družio se sa svom djecom. Kroz kojekakve filtere, mi smo dobili 21 talentirano dijete, i zaista sam impresioniran ovom “prvom” generacijom učenika novog „Igram, pišem, lajkam“. Jako nam je važno da svako dijete odlazi s naših natjecanja s velikim osmijehom na licu, ili pokojom suzom, no samo radi prebrzog rastanka. Vjerujem da bih i osobno primijetio da nisu zadovoljni, a tu je još i Marija te sama djeca koja su mi rekla da jedva čekaju ponovno sudjelovati na našim događanjima.

Marija Bobinski i Tea Franjić

Koje su glavne aktivnosti koje provodite s djecom?

Već sam spomenuo edukaciju – svi finalisti prođu tri dana radionica i predavanja na IPL novinarskom kampu. Sportski, radijski, istraživački novinari, TikTokeri, YouTuberi – oni su bili edukatori. Sudjelovala je i naša draga Tea Franjić koja je isto bila dio samih početaka projekta još 2013. godine. Ona je pričala o svojim iskustvima u projektu i fotografiji. Pridružili su nam se i volonteri Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, koji su dosta poznati u svijetu medijske pismenosti kao projekt Djeca medija i koji su službeni partneri na ovom projektu.

Djeca provode tri dana u Poreču, imaju teorijsku edukaciju o osnovama novinarstva i sportskih zadataka na terenu te nekoliko radionica fotografije, snimanja i intervjuiranja, a treći dan praktičnu edukaciju u dvorani. Nakon toga, Marija ih podijeli u timove po sportovima i poziva na naše školske sportske Završnice. Tamo djeca spavaju u hotelu i prate natjecanja u dvoranama i na stadionima; uzimaju izjave, snimaju filmiće, fotografiraju… Naglasak, naravno, nije samo na poslu jer su to djeca pa im dajemo slobodu da se druže i vesele, a i mi ih bolje upoznajemo. Ta djeca su postala jednako bitna kao i sportaši i to me posebno veseli – postali su i poznati među sportašima koji vide njihove IPL majice pa pitaju: „A kad ja mogu na intervju?“

Kako biste ocijenili ovogodišnje pobjednike – mlade sportske novinare? Koja su sve znanja i vještine uspješno savladali?

Tu nisam kompetentan da bih realno ocijenio. Ja sam doktorirao na Kineziološkom fakultetu, ali bit ću subjektivan i reći da su djeca, osim znanja koja su dobili od vrhunskih edukatora, mentoriranja uz našu Mariju, sigurno bogatija za još nešto, a to je iskustvo. Djeca su na kraju projekta ocijenjena od strane mentora i stručnog žirija i dobili su komentare na svoj rad, a nagradili smo i najbolje. Definitivno su usavršili neke svoje komunikacijske vještine, mnogo su vježbali pisanje, fotografiranje, učili provoditi i pisati intervjue, ali i tražiti posebne događaje i ljude na našim natjecanjima koja su ogromna. Nama u svakom trenutku po hotelu, dvoranama, autobusima cirkulira između 600 i 1500 učenika iz cijele Hrvatske (to je jedno natjecanje, a imamo ih 16) i oni se natječu nekad na osam terena ili čak šest sportskih dvorana. To su kao male Olimpijske igre i sve mora funkcionirati – od nas djelatnika Saveza do njih, sudionika projekta.

Da nije tako i da nisu svi spremni na trud i rad, imali bismo velikih problema pa se zaista trudimo i te učenike uvesti u naš svijet – pokazati im koliko se trudimo, kakve aktivnosti organiziramo, što radimo da bi djeci i profesorima bilo lijepo na tako važnim događajima gdje se saznaje najbolja škola u Republici Hrvatskoj pojedinog sporta. Sudionici projekta tako postaju dio tima. Zajednički radimo na tome da sve protekne u redu. Mislim da je to najveći dobitak djeci. Ona su ionako posebna, divna i darovita jer su u početku odabrani da budu s nama. Ovo iskustvo samo im je dodatna vrijednost i nešto u čemu mogu izbrusiti vrijedne vještine za svoj odrasli život.

Jesu li djeca i mladi u Hrvatskoj dovoljno medijski pismeni? Ako ne, kako to promijeniti?

Nisu ni odrasli! Ponekad mislim da su pismenija od odraslih. Osobno, smatram da su mediji i komunikacija, pa i baratanje informacijama s pojavom društvenih mreža i portala umanjila vrijednosti pravog novinarstva i kasnije prijenosa istinitih i relevantnih činjenica. Samim tim, sve je to omogućilo i jednostavno širenje dezinformacija, lažnih vijesti i stvaranje stavova na temelju jednog naslova neke podijeljene vijesti bez otvaranja sadržaja ili na temelju fotografije na društvenoj mreži. To bi trebalo na neki način promijeniti. Osim toga, puno je opasnosti na društvenim mrežama. Pojedinci iz topline svoga doma mogu ozbiljno otrovno ubadati bez posljedica. Možda sam u krivu, ali tu vidim neke stvari koje treba hitno mijenjati.

Jasno mi je koji su trendovi, u kojem vremenu živimo, ali ima dosta kontraindikacija i ponekad bi trebalo možda reći dosta i uvesti neke restrikcije, posebno kod najmlađih. Sjajan pozitivan primjer je „Igram, pišem, lajkam“. Finalisti su na edukaciji prošli i predavanje o medijskoj pismenosti i pravilnom ponašanju na društvenim mrežama, a postali i svjesni opasnosti na internetu, važnosti sigurnosti online i najvažnije – privatnosti. Naučili su razliku između privatnog i javnog, a i kako, kao sportski novinari, ovo javno prikazivati na ispravan način. Tu djeca pišu o svojim vršnjacima samo pozitivno, prenose pozitivu preko teksta, videa i fotografijom. Djeca i roditelji to čitaju i lajkaju, komentiraju nečiji trud, rad i odricanje. Dakle – prave vrijednosti koje stvaraju dugoročno bolju osobu, a ne instant bez pokrića. Video o projektu, kojeg je pripremio IPL novinar Simon Brešćanski, pogledajte na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na YouTube kanalu Hrvatski školski sportski savez.

Kakvi su vam planovi za dalje?

Imamo velikih planova za nadogradnju projekta. Pred potpisom smo Ugovora sa Svjetskom školskom sportskom federacijom oko projekta. Jako im se svidio i žele sudjelovati, te možda uključiti djecu iz drugih država članica.  Osim naše edukacije,  djeca će imati priliku ići i na njihova međunarodna natjecanja i vidjeti kako natjecanja izgledaju izvan Hrvatske. Radit ćemo na međunarodnoj edukaciji u kojoj će Hrvatski školski sportski savez i Hrvatska biti domaćin prve edukacije na kojoj bi sudjelovali učenici i edukatori iz cijelog svijeta. To su nam želje i početni planovi, još samo nekoliko detalja pa ćemo i s time krenuti.

Također, želimo dalje surađivati s Djecom medija jer nam je jako bitno educirati djecu o medijskoj pismenosti. Svake godine nadograđivat ćemo edukaciju novim temama (kamera, TV voditelj, prijenosi uživo…), uključiti nove partnere. Sad imamo dobru bazu, odličnu kolegicu Mariju Bobinski koja je mlada i puna ideja pa ćemo vidjeti do kuda ćemo doći. Sve ovo smo prezentirali i Ministarstvu turizma i sporta. Projekt im se jako svidio pa nas financijski podržavaju u svemu što nam uvelike olakšava realizaciju naših ideja.

Što biste poručili djeci i mladima za kraj?

Prijavljujte se na naše aktivnosti, prijavljujte se u sve naše programe,  prijavite se u „Igram, pišem, lajkam“! Nova sezona nas očekuje u sljedećoj školskoj godini i bit će samo još veća i bolja. Pratite naše društvene mreže jer ćete na njima vidjeti samo i isključivo pozitivan sadržaj. To je u školskom sportu bitno, jer čitajući pozitivno i gledajući lijepe stvari i vas će učiniti sretnim.

Isto tako – bavite se sportom svaki dan. Sport je izuzetno važan, ali ne radi medalja, pehara. Naravno, pojedinci će i to doživjeti, ali velika većina neće – svejedno je važno ostati što duže u sportu jer on nudi strašno puno. Nigdje nećete naći prijatelje kao u sportu, nećete doživjeti takvu emociju kao u sportu, sport vam stvara naviku za boljom organizacijom slobodnog vremena, olakšava i rješava vas stresnih svakodnevnih situacija, pomaže u koncentraciji. Ostanite u sportu što duže možete i ne odustajte od sporta, i ako je potrebno, pronađite neki drugi oblik sportske aktivnosti. Čak i naši učenici novinari koji se ne bave nijednim sportom redovito trče po stadionima u potrazi za dobrim intervjuom.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Tea Franjić/Hrvatski školski sportski savez

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.