/Istraživanje Saveza mladih: Otkrili smo zašto mladi odlaze, ali se i vraćaju u Hrvatsku!

Istraživanje Saveza mladih: Otkrili smo zašto mladi odlaze, ali se i vraćaju u Hrvatsku!

Zašto mladi iseljavaju, a zašto se vraćaju u domovinu? Odgovor na ovo pitanje potražio je Svjetski savez mladih Hrvatska (SSMH) koji je nedavno proveo istraživanje „Usporedba iskustva mladih iseljenika povratnika s obzirom na razloge iseljavanja“. Rezultati, koji su dobiveni na temelju intervjua s mladima, su pokazali da Hrvatsku uglavnom napuštaju zbog želje za napredovanjem i boljom kvalitetom života. U Hrvatsku se pak vraćaju radi ljubavi ili financija. Više o samom istraživanju i rezultatima u razgovoru nam je otkrila Tamara Bodor, kroatologinja i komunikologinja te jedna od osnivačica Svjetskog saveza mladih.

Kako ste došli na ideju za istraživanje mladih povratnika u Hrvatsku?

Istraživanje smo odlučili provesti budući da nas kao udrugu mladih kojoj je poseban interes iseljavanje mlade populacije, zanimaju razlozi iseljavanja. Prilika za to pružila nam se kada nam je Institut za migracije i narodnosti ponudio da pripremimo izlaganje za međunarodni stručno-znanstveni skup „Migracije i identitet: kultura, ekonomija i država“ koji se održavao u prosincu 2018. u Zagrebu.

Iako je u posljednje vrijeme znanstveni interes mnogih istraživača usmjeren prema novijoj iseljeničkoj populaciji, primijetili smo da u nedavnim istraživanjima nedostaju podaci o mladim iseljenicima povratnicima.Točnije, onoj populaciji mladih ljudi koji su Hrvatsku napustili nakon 2013. godine i zatim se u nju vratili.

Koji je glavni cilj vašeg istraživanja? 

Kako je svatko od nas posredno ili neposredno upoznat s barem jednom takvom osobom i njezinom pričom, smatrali smo kako će ispitivanje te skupine ljudi čitavu priču oko iseljavanja, osobito motiva i stavova onih koji iseljavaju, obogatiti novim, relevantnim spoznajama i, na kraju, pružiti korisne podatke koji će pomoći u izradi strategije za povratak, odnosno zadržavanje mladih ljudi i stanovnika u Hrvatskoj.

Važno je naglasiti da smo proveli tek predistraživanje na manjem uzorku čije rezultate planiramo iskoristiti u kreiranju anketnog upitnika za jedno veće istraživanje koje bi obuhvatilo veći broj ispitanika – i to ne samo mladih povratnika, već i onih iseljenika koji su odlučili nastaviti živjeti izvan Hrvatske.

Koliko ste mladih intervjuirali i što vas je naviše zanimalo?

Proveli smo polustrukturirani intervju s 13 sudionika, tako da smo kreirali 16 pitanja kojima smo htjeli detektirati zadovoljstvo životom u Hrvatskoj prije odlaska, motive za odlazak u inozemstvo i očekivanja od boravka u inozemstvu. Koristili smo se osobnim poznanstvima kako bismo došli do osoba koje ćemo intervjuirati, a ispitanicima smo jamčili potpunu anonimnost pri objavi njihovih odgovora.

Također, ispitali smo i zadovoljstvo životom u inozemstvu te tražili sudionike da izdvoje prednosti i nedostatke života izvan Hrvatske u usporedbi sa životom u Hrvatskoj. Na kraju smo tražili ispitanike da navedu svoje razloge za povratak u domovinu te koliko su trenutno zadovoljni svojim životom u Hrvatskoj.

Kojim kriterijima ste se vodili prilikom intervjua?

Kriteriji za sudjelovanje u intervjuu bili su da je osoba u trenutku iseljavanja bila mlađa od 36 godina, da je izvan Hrvatske boravila najmanje šest mjeseci, i to ne uključujući boravke u sklopu studentskih razmjena i sličnih programa koji podrazumijevaju povratak u matičnu zemlju. Godinu 2013. stavili smo kao početnu godinu iseljavanja zbog ulaska Hrvatske u EU-u, zbog čega smo pretpostavili da je odlazak mladih i njihov interes za napuštanjem Hrvatske u tom periodu bio pojačan.

Kakav je profil prosječnog ispitanika u istraživanju? U koje su zemlje mladi iseljavali i zašto?

Naši ispitanici imali su između 24 i 34 godine, od njih 13 pet ih je bilo muškaraca, osam žena. Zemlje u koje su iselili su Njemačka, Irska, Belgija i Nizozemska. Recimo da je naš prosječni ispitanik imao 27 godina, stečen neki oblik visokog obrazovanja u Hrvatskoj i želju za profesionalnim napredovanjem, odnosno nastavkom obrazovanja na nekom stranom sveučilištu. Želja za napredovanjem, bilo u profesionalnom, bilo u obrazovnom smislu, većini je bila motiv odlaska s pretpostavkom da to što traže ne mogu dobiti u Hrvatskoj.

Kakva su bila očekivanja ispitanika od života u inozemstvu?

Mladi su uglavnom očekivali da će u inozemstvu brže napredovati, imati veća primanja i dobiti bolju kvalitetu obrazovanja nego što bi to ikad mogli u Hrvatskoj. Bolji posao i veću kvalitetu obrazovanja prosječni ispitanik je vezao uz bolju kvalitetu života uopće pa bismo mogli zaključiti kako je potraga za boljom kvalitetom života bila glavni motiv odlaska.

Što se tiče očekivanja koja su ispitanici imali od boravka u inozemstvu, ona su se uglavnom ispunila, premda su se neki razočarali u stručnom i akademskom pogledu. Također, značajnom broju ispitanika teško je padalo ono što su nazvali osamljenošću, ne samo u smislu odvojenosti od prijatelja i obitelji već u načinu života (užurbanosti, mnogo vremena provedenog na poslu) koji ne ostavlja mnogo prostora za stvaranje i razvijanje kvalitetnih odnosa.

Jesu li mladi obuhvaćeni ovim istraživanjem unaprijed planirali povratak u domovinu?

Istraživanje je pokazalo kako je većina ispitanika planirala povratak u Hrvatsku, i to uglavnom nakon što steknu dovoljno znanja i iskustva da od toga u Hrvatskoj mogu ostvariti bolje uvjete života. No bilo je i onih koji se u trenutku odlaska nisu željeli vratiti, odnosno nisu planirali povratak.

Što su ispitanici naveli kao glavne prednosti, ali i nedostatke života u inozemstvu?

Govoreći o glavnim prednostima života „vani“, prosječni ispitanik izdvaja bolju usklađenost državne uprave sa stvarnim životom, dakle administrativnu rasterećenost te radnu etiku, odnosno pristup poslodavca prema radniku koji obilježava ulaganje u radnika i poticaj na napredovanje. Uz to, multikulturalnost je bila značajka koju su poneki ispitanici isticali kao prednost, dok su je drugi promatrali kao okolnost koja je doprinosila osjećaju otuđenosti.

Nedostaci života vani mogu se, prema odgovorima ispitanika, svesti pod zajednički nazivnik „visoki životni standard“ koji je s jedne strane privukao mlade migrante, ali se s druge strane pokazao kao teškoća, osobito u pogledu stambenog pitanja. Ta se neizvjesnost oko zadovoljavajućeg smještaja pokazala odlučujućom u planiranju povratka kod značajnog broja ispitanika.

Koji su bili glavni motivi mladih za povratak u Hrvatsku?

Motivi za povratak ovise, naravno, o pojedinačnim situacijama svakog ispitanika. No oni su uglavnom financijske prirode, radilo se o nižim troškovima života ili o boljoj poslovnoj prilici, odnosno omjeru količine i cijene rada, što se opet svodi na procjenu da će povratak omogućiti veću kvalitetu života.

Svakako, jedan od značajnih motiva povratka bila je ljubav, odnosno partnerstvo. Primjerice, jedna osoba nije planirala povratak u Hrvatsku jer je bila prilično zadovoljna životom u zemlji u koju je iselila i imala je želju tamo ostati. Sva očekivanja od života u inozemstvu su se ispunila i nije imala namjeru vraćati se. Međutim, zbog želje partnera da se vrate i započnu novi posao i život u Hrvatskoj, pristala je na povratak.

Jesu li se očekivanja mladih povratnika ispunila?

Očekivanja iseljenika o povratku uglavnom su se ispunila – svaki od ispitanih trenutno je zaposlen, zadovoljan je plaćom te prostorom za napredovanje i usavršavanje na novom poslu. No naglašava se i dalje prisutnost nezdrave okoline, zatvorene za razvoj i napredak, koja je bila primjetna i prije odlaska i kod mnogih ispitanika jedan od motiva za napuštanje zemlje.

Pritom nije riječ samo o korupciji i poduzetnički nepoticajnom administrativnom sustavu, već o kolektivnom duhu rezignacije i besperspektivnosti.

Može li se na temelju ovog istraživanja generalizirati situacija s povratnicima u Hrvatsku? Koja je Vaša poruka mladima za kraj?

Kako broj intervjuiranih nije dovoljno velik, svjesni smo da ne možemo generalizirati na temelju ovo malo kvalitativnog istraživanja. Ipak, ono će nam poslužiti kao nit vodilja za formiranje pitanja u većem kvantitativnom istraživanju kojim bismo htjeli detaljnije i na puno većem uzorku ispitati motive povratka u Hrvatsku.

Uspoređujući grupe ljudi koje odlaze i ostaju u inozemstvu s onima koje se vraćaju, mogli bismo bolje predvidjeti kretanje hrvatskog stanovništva u narednim godinama. Istraživanje u idućim mjesecima stoga planiramo proširiti i produbiti. I dalje smo u potrazi za iseljenicima povratnicima pa pozivamo sve mlade koji su voljni podijeliti svoja iskustva, doživljaje i prijedloge da nam se jave na croatia@wya.net ili ispune upitnik na sljedećoj poveznici.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: FB (Svjetski savez mladih Hrvatska)