/Lagao da studira, a zapravo igrao igrice na internetu

Lagao da studira, a zapravo igrao igrice na internetu

Ovisnost o internetu i kompjutorskim igricama jedna je od pošasti modernog vremena, od koje već u Hrvatskoj, prema procjenama, “boluje” između pedeset i stotinu tisuća ovisnika. Najčešća ovisnička dob je ona između 20. i 30. godine života, a liječenje je dugotrajno. Stručnjaci upozoravaju roditelje na ovu rastuću ovisnost među mladima i savjetuju da djeca do 10 godine ne bi trebala imati nikakav pristup ni mobitelu, ni igricama, ni internetu općenito. Isto savjetuju i za društvene mreže – što kasnije, to bolje. Međutim, to je danas jednostavno nemoguće, pa je pred roditeljima veliki izazov i zadaća…

Koliko ta moderna epidemija uzima maha, na okruglome stolu o mentalnom zdravlju mladih u Zagrebu ilustrirao je doc. dr. sc. Ante Bagarić, pročelnik Zavoda za liječenje bolesti ovisnosti pri Klinici za psihijatriju Vrapče u Zagrebu, iznijevši primjer 25-godišnjaka koji se nalazi u tretmanu te bolnice, a koji zbog ove ovisnosti deset godina nije izišao iz stana, prenosi Slobodna Dalmacija.

“Ovisnost o internetu novijeg je datuma, a zajedno s drogom, alkoholom i kockom zahvaća oko 400 tisuća ljudi u Hrvatskoj, ili oko deset posto stanovništva. U našem zavodu ne primamo osobe mlađe od 16 godina, no kad govorimo o ovisnostima među mladima općenito, vidimo da je stanje sve gore, unatoč tome što se ulažu veliki napori”, rekao je dr. Bagarić, čiji zavod godišnje primi oko dvije tisuće novih ovisnika.

Iako se ondje od ovisnosti ne liječe djeca mlađa od 16 godina, zamjetno je i to da se ovisnici o internetu nerado javljaju na “odvikavanje”, nerijetko ih na to potaknu roditelji ili najbliži.

“Imamo u tretmanu studente koji “kao” studiraju i po pet-šest godina, a da nisu ni pristupili učenju jer znaju po 16 sati dnevno igrati igrice”, otkrio je doktor Bagarić.

Internet i ovisnosti povezane s njim, poput videoigrica ili “neskidanja” s društvenih mreža, nerijetko je sredstvo bijega za osobe koje imaju emocionalnih ili socijalnih problema, a roditeljima često nije lako prepoznati kada je njihovo dijete preraslo u osobu koja treba potražiti pomoć. S obzirom da je to relativno mlada registrirana ovisnost, i pred psihijatrima su izazovi na dijagnostičkom te planu liječenja.

Stručnjaci se slažu kako je igranje igrica od jednoga do tri sata dnevno maksimum, odnosno, kako kaže doktor Bagarić, ako netko igra igrice tri-četiri sata i više, ima problem. Kod ovisnika se mogu prepoznati problemi u razlikovanju stvarnog i virtualnog svijeta, (pre)kasna druženja s kompjutorom, čak i dulje ostajanje na poslu zbog toga, izoliranje od prijatelja i obitelji, nesanice, nervoze, agresivnost…

“U mladih ljudi danas situacija je takva da sve potrebe trebaju odmah biti zadovoljene, inače se takvu osobu može smatrati gubitnikom, “luzerom”. Nekada je ovisnost imala komponentu bunta, a danas samomedikacije, to jest, ako se konflikt ne riješi za pola sata, ako je pao ispit, ako je napet, najbolje je posegnuti za marihuanom ili pobjeći u virtualni svijet”, objašnjava doktor Bagarić. Danas imamo situaciju da se djetetu od dvije do tri godine života stavi mobitel u ruke, kaže on, već u ranom razdoblju života uče se na ekran i virtualnu komunikaciju.

“U Hrvatskoj nemate djeteta koje s deset godina nema svoj mobitel, iako do desete godine ne bi trebali imati nikakav pristup ni mobitelu, ni igricama, ni internetu općenito. Isto to možemo reći za društvene mreže – što kasnije, to bolje. Međutim, to je danas jednostavno nemoguće i zato rješenje, kada su mladi i djeca u pitanju, nije u zabranama i kažnjavanju, nego u razgovoru i uključenosti”, zaključio je doc. dr. sc. Bagarić.

mšm/Slobodna Dalmacija

Foto: Pixabay