/Magistra edukacijske rehabilitacije: Prilike se ne stvaraju same. Volontiranje mi je pomoglo u uspješnom pronalasku posla u struci

Magistra edukacijske rehabilitacije: Prilike se ne stvaraju same. Volontiranje mi je pomoglo u uspješnom pronalasku posla u struci

Nakon završetka fakulteta rijetki su oni koji će odmah pronaći posao. Ponekad to može potrajati mjesecima, stoga je pametno prijaviti se na Zavod za zapošljavanje. Prijavom na burzu povećava se šansa pronalaska posla, postoje određeni zahtjevi koje treba poštovati, a sam postupak prijave vrlo je jednostavan.

Visoka stopa nezaposlenosti mladih, iseljavanje, niske plaće, nedostatak iskustva i nemogućnost dobivanja posla u struci nakon diplome problemi su koji čekaju gotovo svakog hrvatskog studenta. Nažalost, nerijetke su priče o godinama provedenim na burzi rada čekajući zaposlenje u struci.

Matea Visković, 23-godišnja magistra edukacijske rehabilitacije jedan je od pozitivnih primjera zaposlenja odmah po završetku obrazovanja. Naime, Matea se odmah po završetku studija zaposlila u struci, a tako brz pronalazak posla zasigurno duguje brojnim volonterskim projektima i edukacijama na kojima je sudjelovala tijekom petogodišnjeg studija, kao i samom odabiru zanimanja koje je zaista traženo pa je stoga proces zaposlenja tekao brže nego u nekim drugim suficitarnim zanimanjima.

Matea je posebno istaknula iskustvo volontiranja u obrtu za poduku djece s teškoćama u razvoju ‘Možeš ti to’ koji nastoji djelovati na različita razvojna područja djeteta, a kao primarno sredstvo koristi pokret.

“Preddiplomski studij sam završila na Sveučilištu u Mostaru na Fakultetu prirodoslovno matematičkih i odgojnih znanosti, smjer Edukacijska rehabilitacija. Potom sam se odlučila diplomski studij nastaviti na Zagrebačkom Sveučilištu, konkretno na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu usmjerenju Rehabilitacija i još konkretnije, smjer Inkluzivna edukacija i rehabilitacija”, odmah na početku se za portal Zaposljavanje.mimladi.hr predstavila Matea.

Na pitanje zašto se odlučila za upravo ovaj smjer obrazovanja slegnula je ramenima i nasmiješila se rekla da rijetko razmišlja o tome.

“Kada sam na završnoj godini srednje škole, na predstavljanju odabira zanimanja, čula za ovaj fakultet, nešto mi nije dalo mira pa sam dodatnim istraživanjem i raspitivanjem donijela zaključak da bi to moglo biti ono što želim raditi i – živjeti. Pa evo, tako je i bilo. Sve do sada se niti u jednom trenutku nisam zapitala jesam li možda pogriješila.”

Istaknula je kako organizacija spomenutog fakulteta, kako u Mostaru tako i u Zagrebu, otvara prilike za obavljanje prakse, vježbi, već na prvoj godini što kao brucošu, a kasnije i kao starijem studentu, omogućava da osoba odmah upozna direktni rad s djecom odnosno osobama s invaliditetom i tu se zapravo vrlo lako može ustanoviti kako bi se laički reklo ‘jesi li za ovo ili nisi’.

Volontiranje kao veliki ‘plus’

Često je jedan od glavnih uvjeta za zapošljavanje na željenom mjestu – iskustvo. I volontiranje može biti način dobivanja posla. U zemlji sa više od sto tisuća nezaposlenih to svakako može biti mogućnost za dolazak do radnog mjesta za one koji su spremni prihvatiti se volonterskih zadataka. Dokaz o predanom volontiranju što itekako može biti dobra preporuka kada se traži posao. Studentima stručnjaci stoga savjetuju da potraže oglase na internetu ili pak postave pitanje svojim profesorima o tome tko nudi plaćenu praksu kako bi mogli vidjeti što se sve nudi kao oblik za stjecanje radnog iskustva. Jedno je sigurno, ne treba odbaciti mogućnost volontiranja. Naime, pregledavajući oglase za poslove mnogi studenti ostaju razočarani jer većina poslodavaca traži barem godinu dana iskustva, stoga se na volontersku praksu tijekom studija zapravo treba gledati kao na prvi korak u stvaranju buduće karijere. 

Mladima i nezaposlenim ljudima volontiranje pomaže u razvoju ili dodatnom usavršavanju određenih vještina, zatim im pomaže da steknu pouzdanje i samopoštovanje kako bi postali obučeni i spremni za raznolike mogućnosti zaposlenja. Kroz volontiranje mladi također razvijaju komunikacijske i organizacijske vještine, proširuju svoje socijalne krugove i ono na što često ne misle, volontiranjem ponekad dobivaju mogućnosti za plaćene poslove u budućnosti. 

Matea također ističe kako je, osim mogućnosti za direktan rad koje otvara studijski program na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, uvijek moguće tijekom studija Edukacijske rehabilitacije učlaniti se u različite udruge i ustanove kao volonter.

“To je također veliki plus u kasnijem traženju posla. Pozitivna strana volontiranja leži i u činjenici da sve veći broj poslodavaca prepoznaje taj rad kao pozitivnu referencu, jedan plus više u životopisu. Volonterski rad osobu često izdvaja od ostalih kandidata jer volonterstvo govori o entuzijazmu i spremnosti za rad kao i o odgovornosti mlade osobe”, istaknula je.

Budući da se ovo područje razvija, tu su uvijek prisutne razne edukacije, međunarodne konferencije koje su otvorene i zaista prihvatljive za sve studente.

“Da bi ostali konkurentni mladi ljudi trebaju radno iskustvo preko kojeg će razvijati i prepoznavati svoje kompetencije. Lakši je prijelaz u status zaposlene osobe ukoliko je osoba angažirana u bilo kakvom radnom okruženju. Na velikom broju njih sam doista i sama sudjelovala tijekom studiranja i mogu reći da su mi puno pomogle u ‘slaganju kockica u svojoj glavi’, a utjecala su i na iskustvo u radu koje sam tako stekla i koje sam mogla predstaviti svojim potencijalnim poslodavcima. Tijekom volontiranja čula sam neka druga iskustva, vidjela druge metode rada, upoznala mnoge studente i stručnjake svoje struke, što zapravo otvara puno vrata i omogućuje ne samo profesionalni, nego i osobni rast”, rekla je Matea.

“Koliko je važno biti uključen, sudjelovati i volontirati shvatila sam na vlastitom primjeru“, istaknula je i dodala:

“Tijekom studiranja u Mostaru volontirala sam na brojnim događajima usmjerenim na djecu s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom diljem Bosne i Hercegovine. Po dolasku u Zagreb zaista sam se nadala da ću to isto volontiranje i nastaviti, nasreću, tako je i bilo. Potrebno je posvetiti vrijeme za vlastiti napredak i razvitak kako nakon diplome ne biste vrijeme provodili na burzi, no prilike se ne stvaraju same.”


‘Volontiranje je preraslo u studentsko zaposlenje, a zatim u zaposlenje’

“Osim na nekoliko drugih događaja, krenula sam redovno volontirati i u obrtu za poduku djece s teškoćama u razvoju ‘Možeš ti to’ koji nastoji djelovati na različita razvojna područja djeteta, a kao primarno sredstvo koristi pokret. Budući da se i sama cijeli život bavim sportom i uvijek sam u pokretu, ovo mi je zvučalo jako zanimljivo. Bio je to spoj moje dvije velike ljubavi. Nakon nešto manje od godinu dana, volontiranje je preraslo u studentsko zaposlenje, a po završetku faksa i u zaposlenje”, istaknula je.

Volontiranjem i radom u ‘Možeš ti to’ obogatila sam i proširila svoje znanje i iskustvo posebno na području pokreta. Stoga bih htjela pozvati i potaknuti studente na volontiranje, na angažiranje tijekom studija. Važno je ‘trgnuti se’ i ne čekati druge, jer kao što je jedna od mojih profesorica rekla ‘Svako ulaganje u znanje se isplati kad-tad”.

Naime, činjenica je da je svaki oblik dodatne edukacije vezane uz područje u kojem se želite zaposliti veliki je plus u životopisu. Seminari, radionice, konferencije i slični oblici educiranja, izvrstan su oblik stjecanja dodatnih znanja i iskustava, ali i kontakata u poslovnom svijetu u kojem želite raditi nakon završetka fakulteta.

Foto: Privatna arhiva Matee Visković



Matea je istaknula i kako joj se prilika za volontiranje se ukazala i u rodnom gradu Livnu, za vrijeme ljetnih praznika u Udruzi Put u život (PUŽ). Spomenuta udruga joj je, kako je naglasila, pružila puno povjerenje i mogućnosti za ostvarivanje nekih ideja, pa su tako zajedničkim snagama pokrenuli i prvi Ljetni kamp za mlade osobe s invaliditetom u BiH.

“Prilika ima puno, vrebaju oko nas, samo ih treba prepoznati”, dodala je.

Matea je aktivna i u drugim udrugama.

“Osim zaposlenja u ‘Možeš ti to’, od devetog mjeseca ove godine član sam stručnog tima u Udruzi za sindrom Down u Zagrebu.

Moj rad u Udruzi se ogleda u individualnom radu s djecom predškolske i školske dobi, a glavni ciljevi su pripremiti ih za školu, olakšati im pohađanje škole, poticati socio-emocionalni razvoj, te potaknuti razvoj svakodnevnih vještina. Dosadašnji rad u Udruzi mi je omogućio bogaćenje znanja i iskustva, no moram priznati da me je i jedno i drugo radno mjesto naučilo važnosti timskog rada, odnosno djelovanja i ukazalo mi ono što su tijekom fakultetskog obrazovanja profesori konstantno ponavljali, a to je da timski rad i suradnja sa stručnjacima svog, ali i drugog profila čine srž kvalitetnog rada.”

Ističe kako je još jedan od razloga tako brzog pronalaska posla u struci svakako to što se radi o deficitarnom zanimanju.

“U Udruzi sam kao rehabilitator počela raditi mjesec dana prije nego sam obranila magistarski rad i dobila diplomu i mislim da ta činjenica također dovoljno govori o deficitu našeg zanimanja. Gledajući oko sebe i komentirajući s kolegama s fakulteta, mogu zaključiti da se oko 90 posto kolega iz generacije uspjelo zaposliti ili pronaći mjesto za odrađivanje pripravničkog staža. Posla zaista ima, a mislim da tome doprinosi činjenica da se kao edukacijski rehabilitatori možemo zaposliti u tri različita sustava, odnosno u sustav školstva (obrazovanja), sustav socijalne skrbi te u sustav zdravstva”, istaknula je.

“Možda živim u oblacima, ali kada govorimo o zapošljavanju mladih (barem za moju struku) mislim da ima mjesta za sve, da je zaposlenje više stvar pojedinca nego sustava. Iako se mnogim studentima to ne čini primamljivim, ili si pak ne mogu priuštiti volontirati zbog brojnih troškova koje iziskuje studij, ipak treba imati na umu da se volontiranjem već tijekom studija stvara temelj i stručno iskustvo za željeni posao, koje će zasigurno poslodavci pri kasnijem zapošljavanju cijeniti. Volontiranje također omogućava da se s fakulteta izlazi ‘spreman za tržište rada’. Činjenica je i da posao ipak ne pada s neba, potrebno je biti angažiran, slati životopise i kucati na različita vrata, za početak zašto ne i volontirati, ali mislim da se svaka angažiranost prije ili kasnije isplati.”

Bjonda Lučić

Foto: Privatna arhiva Matee Visković


Projekt ‘mimladi.hr – novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.