/‘NOVAC ILI NEŠTO DRUGO’ Koji su razlozi zbog kojih mladi odlaze u inozemstvo? Životne priče daju jasan odgovor

‘NOVAC ILI NEŠTO DRUGO’ Koji su razlozi zbog kojih mladi odlaze u inozemstvo? Životne priče daju jasan odgovor

Iako službeno novi popis stanovništva nije gotov, demografski stručnjaci procjenjuju kako je Hrvatsku od ulaska u Europsku uniju, tj. tijekom proteklih sedam godina napustilo najmanje 300 tisuća osoba, od čega značajan dio mlađih osoba do 30 godina.

Službene statistike zasad nema, sve se svodi na procjene, tim više što mnogi odlaze u inozemstvo, a da se prethodno nisu odjavili iz službenih evidencija u Hrvatskoj – Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Ministarstvo unutarnjih poslova… pa nije moguće u cijelosti niti napraviti potpuni uvid. Mnogi od njih odjavljuju se tek nakon što se uspješno snađu u inozemstvu i sigurni su kako više neće trebati, primjerice, usluge hrvatskog zdravstvenog osiguranja. Razlozi njihovog odlaska iz Lijepe naše različiti su.  Prema jednom istraživanju iz 2018. koje je proveo Filozofski fakultet iz Splita, glavni razlog odlaska u inozemstvo među mladim obrazovanim ljudima jest bolje zaposlenje, tj. egzistencijalni razlozi i želja za radom u struci, piše Mimladi.hr.


Dakle, glavni motiv je ekonomski, tj. egzistencijalni pokušaj osiguranja boljeg ili višeg životnog standarda. Slično istraživanje proveo je iste godine i zagrebački Institut za društvena istraživanja uz potporu Fondacije Friedrich Ebert (FES), ali na malom uzorku. Među motivima odlaska to istraživanje navodi svjetonazorsku komponentu, političku situaciju, homofobnu i ekonomski nerazvijenu sredinu, želju za boljim obrazovanjem, stjecanje novih životnih iskustava i zapošljavanje.


Veće istraživanje, iako ne primarno među mladima, proveo je 2018. godine portal Moj posao na uzorku od 1300 ispitanika, a kao glavni motivi napuštanja Hrvatske navode se bolji standard, svjetonazor i moralne vrijednosti te bolje plaćen posao u struci. Ispitanici u komentarima kao razloge odlaska navode još: nemogućnost pronalaska posla u Hrvatskoj, veliku birokraciju, korupciju te nepoštivanje zakona. Istraživanje je potvrdilo i kako mnogi mladi, i ne samo mladi, u inozemstvu rade poslove izvan svoje struke koje u Hrvatskoj ne bi radili. Jedini i isključivi razlog je novac. Za taj posao vani puno su pristojnije i bolje plaćeni.


Životne priče


Na portalu Mimladi.hr pokušali su u razgovoru s konkretnim mladim ljudima koji su proteklih godina Hrvatsku zamijenili s Nizozemskom, Njemačkom, Irskom, Kanadom i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD-om) otkriti koji su bili njihovi motivi odlaska u novu emigraciju, što zamjeraju Hrvatskoj i što misle da bi se trebalo promijeniti da se smanji odljev mladih, odnosno da se možda i oni jednoga dana vrate u Hrvatsku.


Siniša N. (29) iz Zagreba otkriva kako se 2017. odlučio na odlazak u Nizozemsku. Zagreb je zamijenio Utrechtom. Glavni razlog je egzistencija i bolje plaćen posao. U Zagrebu je unatoč fakultetskom obrazovanju nalazio poslove izvan struke i radio kao zaštitar s visokom stručnom spremom. Na poslu čuvanja jedne od najvećih hrvatskih banaka primao je plaću nešto veću od minimalne, a uz brojne prekovremene sate uspijevao je dosegnuti prosječnu plaću. Ugovor mu je naravno konstantno produljivan, stalno na određeno od jednog mjeseca do šest mjeseci. Kredit za stan mogao je samo sanjati, a kako je oženjen bilo mu je jasno da nešto mora promijeniti. Glavni razlog njegova odlaska, ističe, je novac i nemogućnost egzistencije u Hrvatskoj. Sada radi u Nizozemskoj, također izvan struke, ali za puno pristojniju plaću i svojoj obitelji, s obzirom na to da je u međuvremenu dobio dijete, može nešto i pružiti. Hrvatsku, kaže, vrlo vjerojatno ne bi napustio da je ranije dobio posao u struci ili barem posao na neodređeno vrijeme. O povratku, priznaje, ne razmišlja. “Puno bi se toga moralo promijeniti da se ja vratim”, kaže, naglasivši da će se u Hrvatsku vrlo vjerojatno vratiti tek kao umirovljenik.


Nives V. (24) u Irsku se zaputila još 2015. Iako je imala posao, oduvijek se željela okušati u inozemstvu. Priznaje da u tvrtki u kojoj je radila nije vidjela mogućnost za napredovanje jer su na bolja mjesta dolazili ljudi prema čudnim kriterijima. To je, ističe, bilo vrlo demotivirajuće. Uvijek slična plaća, radio dobro ili loše, puno ili malo, svojevrsna uravnilovka. Htjela je neki novi izazov, okušati se i dokazati daleko od kuće. Uspjela je i sada radi u Irskoj (Dublin) ono za što se i školovala ovdje, iako, priznaje, trebalo je vremena da svoja znanja i formalno podigne na razinu kakva se u Irskoj priznaje. Plaća je, naravno, nekoliko puta veće od one koju je imala u Hrvatskoj. Vraća se u Lijepu našu za blagdane i ljetovanja i misli da će tako ostati do mirovine. Ne isključuje, međutim, mogućnost da se vrati i ranije, ali sigurno ne još desetak godina. Možda, otkriva još nedefinirane planove, kada stekne određeni kapital pa da eventualno sama u Hrvatskoj pokrene neki svoj biznis.


Odlazak iz očaja


Sanja M. (30) otišla je iz Zagreba još 2013. u Njemačku. Sada radi u Münchenu u maloprodaji luksuzne robe. Napredovala je i naravno plaća joj je sada dvostruko veća od one koju je imala na početku u Njemačkoj. U svega nekoliko godina promijenila je šest-sedam poslova. Radila je i ono što, priznaje, u Hrvatskoj nikad ne bi – od njegovateljice do trgovačke pomoćnice. No i taj je posao u Njemačkoj pristojno plaćen. I to je ono što razlikuje Njemačku i Hrvatsku. I od takve plaće tamo se može pristojno živjeti. Hrvatsku je, priznaje, napustila iz očaja. Bila je prezadužena, blokirana, bez posla i nije vidjela nikakvu perspektivu. Kako se rano udala, njezin problem je bio i što je suprug također bio bez posla. Morali su, kaže, učiniti nešto kako bi njihova tada buduća djeca, sada na pragu osnovne škole, imala neku perspektivu. Već sada razmišlja, priznaje, da se vrlo često poželi vratiti. No Hrvatska mora postati sređenija država. Ne želi se, kaže, vratiti u onu državu iz koje je otišla i gdje za posao treba imati ili vezu ili dati mito. Ako se vrati, kaže, posao će tražiti isključivo u stranim tvrtkama jer boraveći u Njemačkoj shvatila je koliko se tamo cijeni rad, radnik i pošteni odnos prema poslu.


Rad se bolje cijeni


Helena V. (28) imala je odličan posao u Zagrebu. Radila je u stranoj tvrtki i 2016. odlučila je napraviti promjenu u svom životu. Nedostajali su joj izazovi. Tvrdi da joj je sve postalo monotono i da je poželjela promjenu u životu. Htjela je putovati, no za putovanja o kojima je maštala nije imala dovoljno novca. Dakle, glavni razlog ipak je bio novac. Uputila se u Kanadu na godinu dana, potom je taj boravak produljila i pronašla bolji posao. Imala je sreće, pa se u Torontu i udala za Hrvata, koji je upravo odlazio u SAD. Otišli su zajedno i sada žive u Kaliforniji. Ističe da je ostvarila gotovo sve svoje snove već u prvih nekoliko godina. Naputovala se američkim kontinentom, posjetila lokacije koje je prije toga gledala samo na filmovima. Da je ostala u Hrvatskoj, to si nikad ne bi mogla financijski omogućiti. Osim bolje plaćenog posla, odlazak u inozemstvo, ističe, svakako je profesionalni izazov. No dodaje, gotovo svi mladi koji napuste Hrvatsku u pravilu ne rade u svojoj struci. Izuzetak su oni koji rade u IT sektoru. Svi ostali rade stvari koje u Hrvatskoj ne bi jer se ovdje i od toga može živjeti. I kad si daleko nije sramota raditi bilo što, jednostavno je okruženje drugačije. U Hrvatskoj te društvo demotivira na neki način. Svi imaju velika očekivanja, ali nisu nekako dovoljno poduzetni. Možda je, priznaje, i to naš problem. Kad izađeš iz škole ili fakulteta svi gledaju gdje ćeš raditi, a rijetki razmišljaju da sami stvore svoje radno mjesto. Sada se i to pomalo, čini se, mijenja i u Hrvatskoj. Definitivno jednog dana će se, kaže, vratiti. No sada joj se taj dan čini nekako jako dalekim. Nema jasnog plana, ali sigurna je da neće umrijeti ovdje. Ima puno toga što još želi učiniti, napredovati u karijeri i mnogo toga vidjeti, prije nego se vrati na svoj otok, dodaje kroz smijeh.


Sličnih priča ima puno. Neki od njih, poput Ivana M. (30), koji radi u Njemačkoj u Düesseldorfu, u struci različita je utoliko što radi posao kojeg je radio i u Hrvatskoj. Spasilo ga je, kaže, dobro znanje njemačkog jezika jer je za sličnu tvrtku radio i u Hrvatskoj. Jedini motiv njegovog odlaska je želja da svojoj djeci jednom pruži više nego što je sam imao, dakle bolja plaća i veći životni standard. I on tvrdi kako će se jednog dana vratiti u Hrvatsku. Kada? To je drugo pitanje. Nema odgovora, zasad.


Hrvatska se mora promijeniti


Iz ovih nekoliko priča vidljivo je kako nova generacija hrvatskih iseljenika koja je Lijepu našu napustila u posljednjem desetljeću, uglavnom to nije učinila iz političkih razloga. Glavni motiv je financijski, tj. egzistencijalni. Da su u Hrvatskoj mogli pronaći kvalitetniji posao, bolje plaćen, mnogi bi od njih ostali. Klijentelizam, tj. napredovanje i pogodovanje prema raznim kriterijima – od obiteljskih i zavičajnih do političkih također su utjecali na njihove odluke o odlasku. Što može, s druge strane, utjecati na njihove buduće odluke o povratku? Isključivo gospodarski razvoj Hrvatske. Mogućnost da zemlja u koju bi se vratili jednog dana ne izgleda kao ona iz koje su otišli, dakle da bude moguće lakše pronaći posao, veće plaće, uređenije društvo i poduzetnička klima. Hrvatska iz koje su otišli bila je depresivna i prožeta korupcijom. Ona u koju se nova dijaspora može i želi vratiti mora biti natjecateljska, bogatija, tržišno i pravno uređenija država.

Darko Markušić

Foto: Pixabay, ilustracija

“Projekt ‘mimladi.hr – novo lice naslovnice’sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.”