/‘ODLUČILA PRESELITI’ Australka hrvatskih korijena: U Melbourneu je život bolji, ali jedno mi nedostaje iz Zagreba

‘ODLUČILA PRESELITI’ Australka hrvatskih korijena: U Melbourneu je život bolji, ali jedno mi nedostaje iz Zagreba

“Kod ljudi se ne osjeća depresija i negativnost kao u Hrvatskoj. Zadovoljniji su životom, vole boraviti u prirodi i putovati”, rekla nam je N.C. (34). Ova Australka hrvatskih korijena rođena je u Melbourneu, no još se kao djevojčica s obitelji preselila u Zagreb. Nakon mnogo godina provedenih u Hrvatskoj zbog suprugovog posla odlučila se 2016. vratiti u Melbourne, drugi najveći australski grad i glavni grad države Victorije koji je više puta proglašen najboljim gradom za život na svijetu. Kao majka dvojice sinova u dobi od šest i tri godine vrijeme uglavnom provodi s obitelji, a omiljena lokacija su im nepregledne plaže.

Upitali smo je koliko se njezin život u Australiji razlikuje od onoga u Hrvatskoj, je li zadovoljna uvjetima rada, zdravstvom i vrtićima, što sve za nju i obitelj nudi ovaj svjetski grad, kako im je bilo za vrijeme korona krize, planira li se vratiti u Zagreb i što joj najviše nedostaje iz Hrvatske.

“Odlučila sam se vratiti dijelom zato što sam tu rođena i provela dio djetinjstva pa mi je i ovo dom. Kao dvojni državljanin po rođenju osjećaš se i doma i kao stranac u isto vrijeme gdje god da ideš. Moj djed i baka su davno tu došli i stvorili život”, započela je N.C. i dodala kako je još nekoliko faktora utjecalo na odluku da se vrati u Australiju.

Suprug joj je cijeli život radio kao konobar i nije bio zadovoljan uvjetima rada, kao niti plaćom.

“Radio je nepošteno puno sati tjedno i vraćao se doma preumoran. Konobari u Hrvatskoj rade po šest dana u tjednu i to do 50 sati tjedno. Plaća mu je bila jako mala, a ponekad mu je bilo i neplaćeno. Puno puta ga poslodavac nije niti prijavio, a nije imao izbora jer je morao raditi. Stoga smo se odlučili da ćemo mu izvaditi partner vizu kako bi zajedno došli u Melbourne”, istaknula je.

Grad prepun doseljenika i različitosti

Život u ovom milijunskom svjetskom gradu, dodala je, u mnogočemu se razlikuje od života u Zagrebu, i to prvenstveno zbog ljudi i drugačijeg mentaliteta.

“Najveća razlika u mentalitetu je da se ovdje ne osjeća ona depresija i negativnost ljudi kao u Zagrebu. Ljudi su zadovoljniji životom, vole sjediti u parkovima, putovati posvuda, izaći na ručak. I kafići su drugačiji, nisu pušački i služi se hrana pa se više ide po ručkovima”.

Ovaj multikulturalan grad, dodala je, pun je doseljenika, no svatko gleda svoj posao.

“Puno vidim po hrvatskim vijestima prepiranja oko istospolnih brakova, hoće li negdje pisati roditelj 1 i 2 ili ne. Ovdje nikoga to ne zanima, a niti ne primijete one koji su “drugačiji”. Navikli smo na susjede Muslimane, Indijce, Azijate. Homoseksualni parovi hodaju zajedno niz ulicu, ni transvestite nitko ne osuđuje niti ne gleda”, napomenula je N.C i dodala kako postoji i ona loša strana Melbournea zbog jako puno droge i uličnih bandi pa se mora biti oprezan u zapadnom djelu gradu.

Prisutna je i hipster kultura. Primjerice, Australci jako vole svoje tetovaže pa nije čudno vidjeti kirurga, odvjetnika ili bankara tetoviranog.

“No to ne radi razliku za dobiti posao. Radi se puno, a uredski poslovi su manje više od 9 do 17 sati, uz pola sata pauze za ručak. Većina dućana se također zatvara u 17 sati, kao i velik dio kafića”.

Osvrnula se i na pandemiju korona virusa zbog koje su mnogi ostali bez primanja.

“Puno je ljudi izgubilo posao zbog Covida-19. Nezaposlenost je oko 7,2 %, a mnogi se još financijski oporavljaju od požara koji su harali ovo ljeto pa trenutna situacija nije najbolja. Na snazi su razni financijski paketi pomoći od vlade, ovisno o financijskoj i obiteljskoj situaciji, i to do daljnjega”.

Ni ona i njezina obitelj nisu iznimka pa se snalaze kako najbolje mogu.

“Prije korona krize smo bili zadovoljni. Suprug je bio plaćen po satu, a u prvoj godini rada već je dobio povišicu i dogurao do pozicije ‘Head Barista’. Ja sam doma s djecom, ali tjedno odradim po nekoliko dresurnih treninga. U svakom slučaju, zadovoljni smo. Nismo bogati kako mnogi misle, ali imamo dovoljno za pošten život i pošteno nam je plaćen sav rad”, istaknula je N.C.

“Vrtići su skupi, plaćaju se po danu”

Njezin se svakodnevni život uglavnom vrti oko djece koju vodi na razne aktivnosti kao što su odlazak u knjižnicu zbog priča i pjesmica te vrtić koji nije tako povoljan kao u Hrvatskoj.

“Vrtići su skupi i plaćaju se po danu. Moja su djeca upisana ponedjeljkom i srijedom. Jedan dan košta i do 120 dolara, a koliku će subvenciju dobiti dijete ovisi o godišnjoj procijenjenoj plaći i o satima aktivnosti roditelja, to jest, koliko tjedno sati rade roditelji. Subvencija je manja ako jedan roditelj ne radi”.

Tako, primjerice, većina majki s malom djecom radi samo dva do tri dana u tjednu jer s većom plaćom imaju manje subvencije za vrtić.

“Nekad se ne isplati majkama raditi puno radno vrijeme, osim ako imaju nekoga tko će im pričuvati djecu. Meni je ionako ljepše da mi djeca nisu puno radno vrijeme u vrtiću jer tako imamo puno zajedničkog vremena. Volimo obiteljski otići na plažu na piknik ili negdje u prirodu voziti se, vidjeti dijelove Victorije koje još nismo.”

“Nedostaje mi obitelj”

Situacija u zdravstvu je znatno bolja nego u Hrvatskoj, ali ne zbog liječnika.

“Bogatija je zemlja pa su bolnice jako uređene i moderne, kao i cijeli sustav općenito. Jedno dijete sam rodila u Zagrebu, a jedno ovdje. Mogu reći da sam imala izvrsne doktore i medicinske sestre u Hrvatskoj i ovdje, ali razlika je u tome što sam ovdje imala svoju sobu i kupaonicu, čak i previše hrane”, istaknula je.

Na naš upit planira li se vratiti u Hrvatsku i što joj najviše nedostaje, odgovorila je:

“Ne znam hoću li ću se za stalno vratiti. Nažalost, u Hrvatskoj nismo bili još od 2016. godine jer su letovi skupi za četveročlanu obitelj. Nedostaje mi obitelj, ali oni mi ipak ponekad uspiju doći u posjet”, poručila je za kraj N.C.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva