„Na žalost ne radim u struci, zbog korone to nije bilo moguće”, rekao je 20-godišnji Luka K. koji danas radi u trgovini, dok je Tia T. (21) poručila: „S poslom u fotografskom studiju nisam mogla izraziti svoju kreativnost u stvaranju fotografija.” Ona se nakon završene srednje škole odlučila na prekvalifikaciju.

Oboje su završili Obrtničku školu za osobne usluge u Zagrebu, međutim njihove životne priče uvelike se razlikuju. I dok Luka ima plan prije ili kasnije vratiti se u svoju struku, Tia uvelike radi na planovima da otvori vlastiti salon ljepote, a zbog toga je i upisala prekvalifikaciju.

„Morao sam prihvatiti prvu mogućnost koja se otvorila“

„Kad sam završio školu, naravno da mi je bio cilj naći posao jer iskreno nakon 3 mjeseca od završetka škole već mi je bilo malo dosadno doma i rekao sam si da idem naći posao. Slao sam molbe na oglase koji su bili dostupni i otvoreni, ali na žalost, što se tiče rada u mojoj struci, zbog korone to nije bilo moguće. Dosta je studija bilo zatvoreno, nisu radili i nisu imali načina isplatiti plaće, pa sam eto morao prihvatiti prvu mogućnost koja se otvorila, a to je bio rad u trgovini”, ispričao je Luka za portal Zaposljavanje.mimladi.hr.

Posao je, kaže, uglavnom tražio putem oglasa, na internetu, a uključila se i obitelj, prijatelji pa čak i poznanici: „Kažem, jedini siguran posao koji je bio je ta trgovina jer je to jedino što je radilo. Tako sam i završio u trgovini.“ Ovo mu je već drugi posao kao prodavač u veleprodajnom centru i kaže da je zadovoljan. Osim dobrih uvjeta rada, ističe da ima dosta slobodnog vremena, pa se može baviti svojom strukom, iako ističe da što se tiče umjetničke fotografije, „to nije nešto za što se može reći imam vremena sad pa ću to napraviti.“

„Umjetnost je stvar ideje koja vam padne na pamet. Odradite je onako kako ste je zamislili, da nemate nikakvu blokadu. Svi kažu, ovo je umjetnost – ono je umjetnost, sve je umjetnost i fotografija je umjetnost. Nije svatko za fotografiju. Imam iskustva s tim, dosta iz perioda prelaska iz osnovne u srednju školu gdje su mi prijatelji govorili: „A kaj ćeš za fotografa? Danas se sve pofotka mobitelom.“ Onda im ja dam fotoaparat i kažem – hajde, kako bih vidio jesu li svjesni da to nije toliko jednostavno. Na kraju kažu: „To ne znam.“ A maloprije si rekao da znaš? „Pa s mobitelom je.“ Ali nije isto s mobitelom. Fotoaparat daje tu neku čar, ima tu neku dubinu. U jednoj fotografiji vi možete ispričati cijelu priču, znam iz iskustva.“

„S poslom u fotografskom studiju nisam mogla izraziti svoju kreativnost“

Tia, koja je srednju školu završila prije epidemije, kaže da je dobila ponudu za stalan posao u fotografskom studiju u kojem je pohađala praktičnu nastavu odmah nakon završetka. 

„No ponudu nisam prihvatila jer to nije dio struke kojim sam se htjela baviti. Posao u fotografskom studiju svodi se na fotografiranje za dokumente, razvijanje fotografija i rad u Photoshopu, a s time nisam mogla izraziti svoju kreativnost u stvaranju fotografija.“ Dodaje da su osim toga, plaće tu niske i nisu motivirajuće.

Smatra da je velika šteta što je to tek trogodišnja strukovna škola „jer bi se imalo još štošta za naučiti.“ Međutim, kaže da je nakon završene trogodišnje škole mali broj njezinih srednjoškolskih prijatelja zaista i ostao u struci: „Neki su ostali raditi u studijima kratko vrijeme, ali kao što sam rekla, to nije izazovan posao, osim toga plaće su niske. Puno mojih prijateljica sada radi u trgovini, kladionicama, a najveći broj njih konobari.“

„Kako ne bi ostalo na tome, odlučila sam nastaviti obrazovanje i upisati prekvalifikaciju za kozmetičara u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb. Oduvijek sam se kreativno izražavala te sam to htjela nastaviti kroz kozmetiku (šminkanje, nail art, oblikovanje obrva…). Trenutno sam u procesu otvaranja salona ljepote, a fotografija će uvijek biti tu ako ništa drugo bar kao hobi“, ispričala nam je.

Objašnjenje zašto nije dobila poticaje, nikada nije stiglo

Ove godine je po drugi put aplicirala pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje za poticaje za samozapošljavanje nakon što je prošle godine njezin poslovni plan ocijenjen negativno.

„Poticaje nisam dobila, a na žalost, nisam dobila ni objašnjenje zašto je tome tako. Puno njih mi je reklo da rijetko tko dobije poticaje ako sam napiše plan, tako da sam ove godine platila savjetnika za samozapošljavanje da to napravi umjesto mene pa se nadam da ću ove godine uspjeti. U mom kvartu stvarno nedostaje salona za ljepotu i mislim da bi otvaranje jednog takvog bio pun pogodak“, objašnjava.

Promišljajući o procesu potrage za poslom, Luka nije imao problema sa sastavljanjem molbe za zaposlenje te je rekao da se u motivacijskom pismu dosta toga može napisati o tome „koje su vaše prednosti ili mane, možete istaknuti stvari u kojima ste dobri, koje volite raditi, koje želite naučiti i u kojima želite napredovati.“

„Najveći je problem bio taj da posao ne mogu pronaći u svojoj struci zbog cijele ove situacije, da se ona nije dogodila, govorim o koroni i potresu, ja bih ostao raditi u struci jer sam već imao dogovoren posao u studiju gdje sam išao na praksu, ali prilikom završetka srednje, kako se sve moralo zatvoriti zbog tih preporuka i mjera, na žalost to je moralo propasti“, kazao je Luka. 

Je li fotografska struka deficitarna ili možda ima previše fotografa na tržištu rada, pitali su ga.

Mogu li danas svi na mobitelu napraviti dobru fotografiju?

„Nije samo stvar u tome da ima previše fotografa, stvar je u tome i da je tehnologija dosta napredovala. Svi danas na mobitelu mogu napraviti stvarno dobre fotografije. Doduše i dan danas postoje ljudi koji zovu fotografe i žele da im se fotografira vjenčanje, krstitke itd., jer žele da im to bude nešto posebno, ali kažem, mnogi ljudi ujedno kažu: „A što ću ja uzimati fotografa, uzet ću ja mobitel i slikati i ja zadovoljan.“ I dan danas se može dobro zaraditi od fotografije, samo se mora znati reklamirati ako hoćete raditi sami ili doći do posla preko preporuke. I dan danas se može zaraditi od tog posla, samo se mora znati na koji način i kako to odraditi.“

Tia također smatra da je fotografska struka podcijenjena:

„Fotografija je danas izgubila svoje značenje. U vrijeme analogne fotografije, fotografi su bili puno cjenjeniji i mogli su lakše doći do izražaja nego danas. U današnje vrijeme svatko može fotografirati i pomoću raznih programa lako prekriti greške. Prije nije bilo mogućnosti digitalne obrade fotografija te su po meni takve fotografije bile puno značajnije.“  

Koliko je važno u fotografskoj struci ulaganje u sebe, u opremu i u dodatne edukacije?

„Danas postoje mnogi freelance fotografi, koji su sami sebe učili o fotografiji, ali što se tiče fotografije, nije bitna oprema koju koristite, bitno je da vi znate u pravom  trenutku okinuti fotografiju i da to izgleda stvarno očaravajuće. Ako imate ideju, zamisao, znate kako ćete to napraviti, oprema nije prepreka. Ja i dan danas radim s opremom koja je početnička iz srednje škole, meni je osobno za sada sasvim dovoljna i ljudi mi se iskreno dive kako ja to uspijem napraviti. Misle da sam ja dao ne znam kakvu lovu za tu opremu, a većina toga je bila naručena preko interneta. Sam fotoaparat bio je nekoliko tisuća kuna“, kazao je Luka.

Otkrio je i koja mu je fotografija koju je „okinuo“ najdraža.

„To je jako teško pitanje. Mogu izdvojiti jednu koju sam napravio u kvartu u kojem živim. Riječ je o fotografiji zgrade, ali to je jako teško riječima opisati. To je noćna fotografija i jako su se lijepo istaknula ta svjetla koja svijetle iz stanova i taj cijeli ambijent upotpunjuje sliku. Sve oko zgrade je mrak, samo zgrada svijetli. To je jedna od stvarno meni najdražih fotografija, ali ima ih mnogo koje sam napravio i stvarno su mi drage“, kaže i dodaje da iako fotografira i pejzaže, panninge i sl., najveću strast ima za portrete i autoportrete.

Ambicija za dalje

Zbog svega, kaže, definitivno ima ambiciju započeti nešto svoje. 

„Da, započeo bih nešto svoje, vratiti se među svoje kolege fotografe. Definitivno imam u planu ili uz trenutan posao baviti se fotografijom ili se posve vratiti u svoju struku. Vidjet ćemo što će prvo nastupiti. Trudim se da to postignem.“

Tia, koja ostvaruje svoju želju za otvaranjem vlastitog salona, zadovoljna je svojim odabirom i kaže da za sada sve ide po planu.

„Smatram da su danas kozmetičari iznimno traženi i da će uvijek biti posla. U današnje vrijeme ljudi sve više teže osobnoj njezi i urednosti. U ovoj struci se definitivno može napredovati. Sve je stvar volje, truda i naravno prakse.“

Dodaje da je lako našla posao u struci kozmetičara.

„Ja nekako smatram da što god netko završio, bilo to redovno školovanje ili prekvalifikacija, uvijek će se naći posao ako imamo volje, želje za učenjem i naravno smisla za to.“

Ipak, u njezinom poslu stalna edukacija i usavršavanje je vrlo bitno, dodaje.

„Na tržište svakodnevno dolaze novi preparati i novi proizvodi te se iz dana u dan mijenjaju načini i tehnike rada.“

„Što se tiče posla, samo bih želio reći ako želite raditi, ako imate volje naučiti, svaki posao se može naći. Stvarno nije problem naći posao ako imate volje, želje za raditi i ako želite naučiti i napredovati, onda ne postoji prepreka. Nisam iskreno razmišljao da ću završiti u trgovini, ali evo radim u trgovini već godinu i pol. Naravno da svaki posao ima svoje prednosti i mane, ali ovo što radim trenutno meni je sasvim dovoljno i zadovoljan sam. Što se tiče struke, ne treba odustati, stvarno ne treba odustati. Ako ne možete naći posao da radite za nekoga, radite to za sebe. Ako vas ispunjava, ako ste vi zadovoljni time, radite to za sebe. Možda ćete nakon nekog vremena planirati, aha, mogao bih raditi sa strane, prijateljima preporučiti neko fotografiranje rođendana i sl. Mislim da će se sve jednog dana pokrenuti, samo ako se trudite i imate volje za to“, zaključio je Luka.

Barbara Kraš Kedmenec

Foto: Unsplash

Projekt ‘mimladi.hr – novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.