/I ti možeš donijeti promjene i pokrenuti zajednicu

I ti možeš donijeti promjene i pokrenuti zajednicu

Pročitao si do sada, sigurna sam, brojne tekstove o odlasku mladih iz Republike Hrvatske. Pročitala si i brojne tekstove o pasivnosti mladih. Ako misliš da je ovo još jedan klasični tekst o tome kako mladi ništa ne rade, kako ne preuzimaju inicijativu i kako ne idemo nikuda, političari koji su na vlasti ne rade dobro i ne rade dovoljno, onda bih rekla da nisi u pravu. Možda, zapravo.

Tekst je o tome, ali u svojoj biti nije. Barem ga ja tako vidim, a potajno priželjkujem da i tvoja perspektiva bude takva, piše Tea Babić u kolumni za Mimladi.hr.

Ponoć je već prošla i imam osjećaj kao da ovaj današnji dan traje više od dvadeset i četiri sata. Ako ću biti iskrena, često poželim da dan toliko i traje, ali danas to nije slučaj. Danas nisam stigla pročitati nikakve nove vijesti na našim portalima, a sumnjam nekako da sam nešto puno propustila. Iseljavanje, referendumi, politika, ratovi, izbori, političke stranke, što su nosile zvijezde na crvenom tepihu…

Ne kažem da nije važno, jest, ali ja bih radije čitala o pravim zvijezdama. O onima koje svijetle u mraku, koje pokazuju put drugima, koje čak i kad se gase daju sve od sebe da svijetle. Neću vam sada govoriti o stelarnoj astronomiji, već o ljudima, običnim ljudima poput tebe i mene. Kada čitaš o uspjesima vjerujem da često pomisliš da su nedostižni. Da treba napraviti nešto veliko, da to mogu samo posebni ljudi, da je uspjeh rezerviran samo za njih. I onda se možda obeshrabriš. Pa odustaneš jer pomisliš da to nije za tebe. Prihvatiš da je tako i nastaviš dalje. I napraviš pogrešku.

Svi ti pišu o onima koji loše rade, onima koji odlaze, toliko rijetko pronađeš neke pozitivne vijesti. Toliko rijetko pronađeš u domaćim medijima nešto što te motivira. Već i sam gubiš volju i želju za promjenom jer vidiš da se ništa ne mijenja. Misliš da oni koji bi trebali donijeti promjene ne rade na tome i to te ljuti. Financijska situacija tvoje obitelji je sve teža. Ne vidiš izlaza i odlučuješ se otići…

Ja ti želim pisati o drugoj strani. Da, tko bi rekao, postoji i druga strana. I neću te osuđivati niti te moliti da ostaneš na jednoj ili drugoj. Na ovoj strani je hrvatska mladež, neki od njih su tek srednjoškolci, a neki već na fakultetima. Rade i studiraju, neke financiraju roditelji, ali neki od njih kakogod žele pronaći neki dodatni posao kako bi stekli iskustvo. Znaju da je ono u današnje vrijeme važno.

Postoje i oni koji su završili fakultete i u potrazi su za poslom. Ne odustaju i daju sve od sebe da unatoč nepotizmu dođu do posla, nisu odustali odmah, odlučili su više tražiti i pronaći dobre ljude. Njih uvijek možeš pronaći, teže je, ali moguće. Ako nisi znao, brojni studenti su aktivni u različitim studentskim organizacijama putem kojih provode zanimljive projekte koji mlade pripremaju za tržište rada. Neki od njih su već pokrenuli svoj vlastiti posao unatoč tome što ih sustav iz dana u dan sve više guši i sprječava njihov razvoj.

Što biste rekli, koja je zajednička stvar i jednima i drugima? U pravu ste, i jedni i drugi žele promjene, samo su jedni od njih prvo odlučili pokušati, prijeći nekoliko prepreka i nastaviti pokušavati, a drugi možda nakon prvih prepreka odustali.

Vidiš, nije sve tako jednostavno kako se na prvu čini. Svi mi priželjkujemo neke reforme i očekujemo da će se njihovom provedbom sve riješiti. I dobro je tako misliti jer to je prvi korak promjene cjelokupnog sustava. Tek tako ćemo moći reći da idemo naprijed i da se promjene događaju. No, što ako bih ti rekla da to nije jedino što bi donijelo promjene? Što ako ti kažem da si ti taj koji može donijeti promjene? Što ako ti kažem da si ti ta koja može pokrenuti svoju lokalnu zajednicu? Vjerojatno misliš da ću opet krenuti s rečenicom koju si čuo puno puta, “promjena treba krenuti od tebe” i kako je to već postala floskula.

Tea Babić

Foto: Pixabay