Dušni dan slavi se svake godine 2. studenog. Na taj dan sjećamo svih svojih dragih pokojnika. U tom smislu, pohodi grobovima i grobljima znak su pažnje i vjere, ali se ovaj običaj iz praktičnih razloga prebacio na dan ranije s obzirom na to da je 1. studenoga neradni dan.
Dan svih svetih nacionalni je blagdan u velikom broju pretežito katoličkih zemalja. Upravo na ovaj dan posjećuju se grobovi, stavlja se na njih cvijeće i pale se svijeće, iako ih ljudi često danima prije uređuju.
Na ovaj dan prisjećamo se svih onih koji su službeno proglašeni svetima, odnosno Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.
Manje je poznato da je ovaj blagdan u prošlosti narodu slavljen i kao mali ili prvi Božić. Obilježava se tako da se prvi put u godini peče orehnjača ili makovnjača, jede se purica punjena kestenjem, blaguju se kruške i jabuke, med… Također, odrasli su znali namjerno ostavljati mrvice kruha na stolu kako bi na Dušni dan uvjerili djecu da su u kući bile “dušice”. Uz to, poznat je i običaj u kojem su se na stolu ostavljale čašice i rakija kako bi se duše predaka mogle počastiti.
Nekada su društveni događaji bili vezani jedino uz svetkovine pa je na Dan svih svetih među mladima bilo uvriježeno da momak na grobu osobe iz čije obitelji mu se sviđa djevojka nacrta križ. To je bio znak da će na dan sv. Andrije (30. studenoga) u tu kuću doći prosci.
Još jedan neobičan običaj i danas se djelomično održava u slavonskom selu Drežnik. Radi se o običaju kada se igra kolo ispred crkve, a prate ga i rituali takozvanog “muntanja”, odnosno dražbe na kojoj se prodaje prikupljeni kukuruz ili tradicijski ručnici. Novac koji se prikupi daje se crkvi.
Prvi tragovi koji govore o ovom blagdanu javljaju se već u 4. stoljeću, a u 8. stoljeću papa Grgur III. premjestio ga je na 1. studenoga kako bi se poklopio s keltskim blagdanom “Samhain” koji je označavao Novu godinu.
Kelti su 1. studenog slavili kao početak nove godine vodeći se prirodnim kalendarom jer se tada završavala žetva. Samhain je naziv za gospodara smrti i po njemu je taj datum dobio ime, a Kelti su vjerovali kako je taj dan najtanja granica između svijeta mrtvih i živih te da se duhovi predaka vraćaju na zemlju.
Naime, te su noći stari Kelti slavili završetak svijetlog i početak tamnog dijela godine. Značilo je to završetak žetve i svih poljoprivrednih radova, pripremu zimnice, povratak stoke u štale te pripremu za zimu. Stari Kelti vjerovali su da se upravo na tu noć pokojnici iz svijeta mrtvih vraćaju u svoje domove, svojim živim članovima obitelji, koji su za pokojnike povratnike uređivali svoje domove, ukrašavali stolove, nudili im hranu i palili male krijesove.
Običaj je to koji ima puno sličnosti s našim pokladama, s tom razlikom što se u Hrvatskoj krajem veljače slavi izlazak iz zime, razdoblja mirovanja prirode i početak plodnog dijela godine. Tome dodajmo da američki “Halloween” nije samo još jedna zapadnjačko-kapitalistička “izmišljotina”, već zapravo svojevrsna inačica starog keltskog poganskog običaja koji je, naravno, prilagođen današnjem stilu života.
Barbara Kraš Kedmenec
Foto: Unsplash
