/Igor od šeste godine ne živi s biološkim roditeljima: U udomiteljskoj obitelji prvi sam put osjetio roditeljsku ljubav…

Igor od šeste godine ne živi s biološkim roditeljima: U udomiteljskoj obitelji prvi sam put osjetio roditeljsku ljubav…

U Svetom Martinu na Muri održan je regionalni susret udomiteljskih obitelji sjeverne Hrvatske te okrugli stol na temu “Izlazak iz udomiteljstva”. Uz primjere dobre prakse, upozoreno je na neke od gorućih problema s kojima se susreću i udomitelji i udomljena djeca.

Igor Ignac ima 22 godine, a od šeste ne živi s biološkim roditeljima. Zahvaljujući upornosti te toplini i ljubavi udomiteljske obitelji, završio je srednju školu i danas je zaposlen u struci.

“S osam godina došao sam u udomiteljsku obitelj kod Marine i Vladimira Hoblaja i ja sam tamo prvi put osjetio roditeljsku ljubav”, kaže za HRT.

A Marina Hoblaj je super mama. Uz šestero posvojene djece, još trinaestero je osjetilo njezinu majčinsku ljubav. Trenutačno se brine o njih petero.

“Ja uvijek govorim, i hvala na pitanju, jako volim biti udomitelj. Najviše zbog toga što je prekrasno vidjeti promjenu kod djece koja dolaze iz jako teških situacija, istraumatizirana, jadna, nesretna, i onda ubrzo vidite promjenu kod djece. To je najveće bogatstvo koje ničim ne možete platiti”, kaže Marina.

Udomiteljstvo je samo privremena skrb o djeci. A to, nažalost, može dovesti do tužnih oproštaja.

“Prvi put je bilo najteže. Kasnije smo se navikli i razmišljam onom logikom – pa ipak smo pružili tom djetetu bar jedan dio ljubavi i sreće i to nas nekako drži”, ističe.

Kada djeca iz udomiteljskih obitelji završe školovanje, i dalje im treba podrška, a mnoga su tada prepuštena sama sebi.

“Dok se društvo i država ne angažiraju, udruge su preuzele funkciju, tako da mi u Varaždinu imamo stambenu zajednicu za mlade koji izlaze iz skrbi. Grad Varaždin nam je dao stan na korištenje i u Petrijancu smo osigurali prostor za pet mladih te u Varaždinu za dvoje mladih”, kaže Stana Vereš, tajnica Udruge udomitelja za djecu i mlade Varaždinske županije ZIPKA.

Primjeri dobre prakse izneseni na okruglom stolu mogu biti vodilje za pojedince, ali i sustav socijalne skrbi. Za najranjivije članove društva trebali bismo biti barem senzibilizirani. To je najmanje što možemo.

bl

Foto: Screenshot HRT