/‘IZUČAVA OBITELJSKO STABLO’ Ivana otkriva koje dobrobiti dobivamo od svojih predaka: ‘Sve je počelo s bolešću moje majke i strahom od raka dojke…’

‘IZUČAVA OBITELJSKO STABLO’ Ivana otkriva koje dobrobiti dobivamo od svojih predaka: ‘Sve je počelo s bolešću moje majke i strahom od raka dojke…’

Što obiteljsko stablo govori o nama? Koje dobrobiti dobivamo od svojih predaka? Pitanja su to kojim se bavi Ivana Matak. Ova majka i shiatsu praktičarka za sebe kaže da živi praktično, znatiželjno, vitalno i u punini završetak svoje prve polovine života. Do sada je službeni, radni i profesionalni dio života odradila, a pri kraju je i majčinska uloga. Sada živi svoj poziv kroz Shiatsu filozofiju, po načelu dobrobiti, i to već osam godina.

“Oduvijek vjerujem u dobro, dobrobit i zdravlje, tako da sam se zadnjih godina usmjerila na učenje, izučavanje i istraživanje svega što život jest, svega što ga podržava, čini vitalnim i vrijednim”, započela je Ivana.

Otkrila je više o počecima bavljenja genogramom i svojem izučavanju obiteljskih odnosa.

“U našoj mnogobrojnoj obitelji prvi genogram je izradila moja najmlađa sestra kao seminarski rad u srednjoj školi prije više od 20 godina. U široj obitelji izrađeno je ogromno obiteljsko stablo s pet generacija i preko 300 članova. Sestrin genogram je popunjavan, kao i obiteljsko stablo, uvijek s dobrodošlim novim članovima u obiteljima, ali i sa smrtima. Ono što je meni u genogramu nedostajalo i što je mene „natjeralo” da se uključim bilo je puno dublje razumijevanje majčine bolesti i bolesti po majčinoj, ženskoj liniji”, rekla nam je Ivana.

Dodala je kako se jednog dana vratila sa sistematskog pregleda, zdrava i uglavnom dobro, ali uznemireno zbog razgovora s liječnicom koja ju je tada primila.

“Razgovor je išao u smjeru da bih trebala biti svjesnija i poduzeti „nešto” jer sam u visoko-rizičnoj skupini oboljenja od karcinoma zbog obiteljske anamneze. Tada je bila aktualna izjava i priča glumice Angeline Jolie. Količina straha i odgovornosti prema vlastitom životu, s kojom sam tada živjela unatoč svim urednim nalazima, utjecala je na kvalitetu mog života i kvalitetu života mojih najbližih. Prisutan, ali nevidljiv strah pomogao mi je da majčino iskustvo naučim gledati ne samo kao kći, nego kao žena i promatrač. Zato je genogram u mom životu, nova, šira slika i potpuno novi prostor u koji osim loših dijagnoza i smrti stane i puno dobrog života”, istaknula je Ivana.

Ivana Matak

Prijenos dobroga i ‘Pozivnica u trenutak’

Pojasnila je i što je to transgeneracijski prijenos dobroga koji trenutno izučava.

“Razumijem i svjesna sam da smo transgeneracijski prenijeli, osim trauma, i sve divne resurse i osobine koje nikako da dobiju zasluženo mjesto u našim životima. Pokrenuti pozitivnu jezgru svakog živog bića je osnovna namjera u shiatsu tretmanu. Osvijestiti svoje resurse i sve što smo transgeneracijski dobro prenijeli unutar te jezgre i integrirati svjesno u svoj život, neprocjenjivo je. Kako sam praktična, osim rada na tijelu volim zaposliti i sve ostale razine ljudskog postojanja, kako svoje, tako i svojih klijenata”, rekla je Ivana.

Stoga je osmislila alat, kartice „Pozivnica u trenutak”, čiji je cilj, kako kaže, najaviti dobrodošlicu i napraviti novi, veći, smisleniji kapacitet s fokusom na transgeneracijski prijenos dobrog u naše živote.

„Pozivnice u trenutak” su pomoćni alat promatranja svega što nas okružuje kroz samo jednu riječ. Potiču da svatko u sebi nađe sve što postoji/vibrira i napiše, nacrta ili izgovori što sve ta riječ znači, da je na neki način definira. Potiču tijelo da napravi pokret, um da se izrazi i duh da se pokaže u kreativnom, maštovitom i nježnom novom prostoru koji se stvara”, pojasnila je Ivana.

Dodala je kako je na kartici unutarnji fokus simboliziran krugom pomoću kojeg ulazimo u prostor našeg referentnog okvira.

“Krug koji je simbol vremena i duha predstavlja cjelovitost i homogenost. Kroz ovaj simbol savršenosti u kojem nema ni početka ni kraja imamo priliku za transgeneracijsko namirenje, pomirenje i duboki oprost, svoj trenutak ISTINE na staničnoj razini”, rekla je i dodala kako su kartice pomogle i u njezinom partnerskom odnosu.

“Različitost smo već potvrdili poznavanjem vlastitih biografija i genograma. Prostor koji smo stvorili za vrijeme korištenja „Pozivnica u trenutak” pomogao nam je da s namjerom veće prisutnosti, u tišini slušamo s poštovanjem ono drugo. Prisjećanja koja su počela dolaziti iz nesvjesnog bila bi najnježnija priča koju smo jedno drugome mogli ispričati. Most koji smo stvorili u ovom odnosu kroz posve drugačiju komunikaciju daje potpuno drugu, bolju dimenziju nas”, otkrila je Ivana.

Na ovaj način, dodala je, ponovno su upoznali same sebe i ono drugo sa svim onim blagom koje su nosili.

Obitelj – pripadnost, povezanost i sigurnost

A kako gleda na obitelj i genogram?

“Za mene obitelj ima značenje pripadnosti, povezanosti i sigurnosti. Ove svoje dominantne vrijednosti osjećam bez obzira gdje sam, unutar svoje obitelji ili šire. Vjerujem da, želite li bolje upoznati sebe i svoju obitelj, trebate napraviti svoj genogram. Idite na sam početak po prostoru i vremenu, povezujući ljude i događaje sve do danas. Neprocjenjivo je znati gdje počinje, a gdje završava granica vašeg i njihovog trenutka izbora. Omogućuje nam širu obiteljsku sliku našeg podrijetla, transgeneracijskog prijenosa modela i obrazaca vjerovanja, ponašanja i stavova u kojoj je istovremeno prisutna prošlost i sadašnjost”, istaknula je Ivana koja je uspjela izraditi genogram sa sedam generacija.

Time je nastala jedna nova, šira slika i potpuno novi, dragocjeni uvidi za nju.

“Apsolutno svaka generacija traži samo svoj način kako da pripada i prilagodi se obitelji u vremenskom okviru u kojem žive. Isto tako, svaka generacija želi ravnotežu u primanju i davanju, priznanje i poštovanje, dozvolu i „blagoslov“ za samo svoj životni put. Neki to zovu tolerancija, neki prihvaćanje, a za mene je to znak vitalnosti, kvalitete života i ljubavi za kojom svako živo biće čezne”, napomenula je.

Na naš upit što možemo naučiti od svojih predaka, odgovorila je:

“Svaka generacija ima svoje slabe i jake točke, ima svoje strahove, tabue i modele preživljavanja. Prekrasno je promatrati sve te procese, uspješne ili manje uspješne prilagodbe, postupke odlučivanja i stajanja iza svojih odluka – u baš svakoj generaciji i u svakoj obitelji. Vjerujte, u svakoj generaciji postoje osobe kojima „nije važno“ ono što su oni, već kako ih njihova obitelj percipira. Uvijek će više brinuti o drugima nego o sebi. Ponekad se čini da je njihov životni put hod po nevidljivoj „šabloni“ i tu nema mjesta niti vremena za propitivanje jer je obitelj njihova jedina opcija. Njihov cijeli fokus je na drugima, nikako na njima samima.”

Priznala je da joj je ovo bio najveći test u prihvaćanju.

“Spoznaja da ih osuđujem, uključujući i vlastitu majku, naučila me da zapravo ništa ne znam o njima, da nemam pojma kako je ‘biti u njihovim cipelama’. Naučila sam da je i to ljubav. Zahvalna sam naročito svim tim posebnim ženama koje su radi ‘mira u kući’, na nježniji, tiši i nevidljiviji način, našle samo svoj put. Zahvalna sam na njihovim izborima, odlukama i načinima kako su se prilagođavale, uvidima i pričama koje su uspjele prenijeti i svemu dobrome iz baš svake generacije”, istaknula je Ivana.

Dodala je da je zahvalna i svim muškarcima, ocu, djedovima i svima kojima je uvijek bilo važno njihovo ime i prezime, bez obzira na vrijeme i mjesto.

“Zahvalna sam na svakoj njihovoj promjeni i kretanju u novo, na svakom njihovom novom početku uz more ili planine, u dolinama i uz rijeke. Sve ih volim, svi su oni moji i ja njihova. Zahvalna sam za svoj život jer da njih nije bilo, ne bi bilo niti mene.”

Dodala je kako je naučila da nema odustajanja od života i da je dobrobit, osim ljubavi, uvijek univerzalni put.

“Sad znate zašto oduvijek vjerujem u dobro, dobrobit i zdravlje i zašto sam se usmjerila na učenje, izučavanje i istraživanje svega što život jest, svega što ga podržava, čini vitalnim i vrijednim. Kada mi nedostaju moji roditelji, moje bake i djedovi, jer više nisu u ovoj fizičkoj dimenziji, uz pomoć „Pozivnice u trenutak“ slažem svoj genogram. Umjesto da me spoznaja o njihovom fizičkom nepostojanju uvijek ispočetka rastuži, riječi koje dolaze u ovom mom novom načinu preživljavanja uvijek me odvedu u davno zaboravljene trenutke koje sam dijelila s njima. Otvaraju se fenomenalni prostori u kojima smo jedno, tako da stvaram potpuno novi odnos s njima”.

Poručila je kako joj trenuci koje si stvara na totalno novi način daju uvijek drugačije i potpunije iskustvo.

“Duboko u sebi vjerujem da smo svi ovako sretniji. Ovo iskustvo mi donosi mir i zahvalnost za moj i njihove živote. Priznajem, za mene je to nekad bio tabu, trebalo je osvijestiti izbore i slobodu na svim razinama svog bića. Sve je put”.

Za kraj je otkrila kako izgleda njezina “Pozivnica u trenutak”:

“Moje ime je Odlučnost.
Kći sam oca Strasti i majke Radosti,
po ocu unuka sam djeda Samopoštovanja i bake Učenja, po majci unuka
sam djeda Istine i bake Mudrosti…”

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva