Proslavili smo Majčin dan, blagdan u čast majki i majčinstva koji se obilježava svake druge nedjelje u svibnju. Kao mlada majka dvoje male djece ovim povodom želim posvjedočiti o izazovima, ali i nebrojenim darovima koje nam donosi majčinstvo….
Majčinstvo je blagoslov, ali i nimalo laka zadaća. Sjećam se da sam još za vrijeme studija čula zanimljiv razgovor koji su vodile dvije djevojke u tramvaju. Jedna je upitala drugu: „Znaš li koji je to posao koji radiš od 0 do 24, ne dobivaš plaću, nitko ti ne plaća prekovremeno ili noćni rad, nikada ne dobiješ povišicu i nema mogućnosti napredovanja?“ Druga je djevojka šutjela i nije znala odgovor, a ja sam u sebi pomislila: „Pa to je strašno! O Bože, tko bi ikada volio imati takav posao!“.
Odgovor me potpuno iznenadio. Jedna je djevojka rekla drugoj: „Pa to je majčinstvo!“ i nasmijala se. Zaista, tek mi je tada postalo jasno da je majčinstvo posao, i to ne bilo kakav. No, kako tada još nisam imala djece, nisam mogla u potpunosti razumjeti što to zaista znači biti majka.
Tek sada kada sam postala majka u potpunosti shvaćam što to znači brinuti o drugom biću. Sada znam da jedino Bog nama majkama može dati dovoljno snage, ljubavi, strpljenja, predanosti i požrtvovnosti kako bismo uspješno podigle djecu. No, majčinstvo je ujedno i najljepši posao na svijetu. Svaki dan imam priliku gledati svoje male anđele kako odrastaju, smiju se, igraju, doživljavaju svijet oko sebe, napreduju i postaju mali ljudi.
Ono što dobivamo od naše djece puno je više od onoga što im dajemo. Bezuvjetnu ljubav vraćaju nam bezuvjetno. Mojim sinovima je svejedno kako izgledam, ne gledaju na to jesam li danas našminkana ili ne, te nosim li traperice po modi. Oni ne gledaju i ne traže moje mane i nedostatke, već me vole onakvu kakva jesam. Za njih sam uvijek jednaka i prekrasna – njihova najdraža majčica, njihovo utočište i nepresušni izvor ljubavi.
Ima li itko savršeniji od djece? Njihov pogled nije zamućen, oni gledaju jasno i čista srca. Njih ne zanimaju nevažne svari, čude se cvijeću i prirodi, a od roditelja samo traže ono istinsko – njihovu ljubav i pažnju. Ponekad poželim da moji mališani zauvijek ostanu baš kao djeca. Da ih svijet ne natjera da budu ono što nisu, da ih ne zavedu zablude, da ostanu čista srca i uvijek imaju samo dobre namjere, da ostanu sretni i zaigrani i da mi njihov zadivljeni pogled govori koliko sam im važna u životu.
Znam da će moji sinovi jednog dana postati veliki i baš zato želim uživati u svakom trenutku njihova odrastanja. Od buđenja do hranjenja, šetnji, igranja, presvlačenja, kupanja i uspavljivanja – sve je to proces koji ponekad zamara i dovede te do ludila, ali i beskrajno nagrađuje.
Kada na kraju dana iscrpljena silazim u kuhinju i stavljam prljavo posuđe u perilicu, pokupim uprljanu odjeću i još jednom provjerim da li djeca spavaju, dovoljan je samo jedan pogled na njihova zadovoljna i usnula lica. U tom trenutku znam kako se sav moj trud isplati i pomislim si: „Bože, hvala ti na ovome daru, hvala ti što si mi povjerio prekrasne anđele!“ Ne prođe niti jedan dan da se ne zahvalim na predivnoj i zdravoj djeci i zamolim za njihovu zaštitu i blagoslov ove naše male obitelji.
Maja Šubarić Mahmuljin
