/Roditelji sedmero djece: Odricanje i žrtvu nadjača ljubav!

Roditelji sedmero djece: Odricanje i žrtvu nadjača ljubav!

Imati veliku obitelj za mnoge je roditelje izazov kojeg se boje prihvatiti, pa se odlučuju na jedno ili dvoje djece. No, Maja i Dinko Abramović iz župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu svjedoče kako je moguće biti otvoren prema životu i uz Božju pomoć podići čak sedmero djece. Maja ima status majke odgajateljice i priznaje kako je upravo to posao koje je ispunjava i usrećuje. Svoju vjeru prenose i na djecu – dvije najstarije kćeri pohađaju osnovnu školu ‘Ružićnjak’, prvu katoličku školu za djevojčice u Hrvatskoj. Maju i Dinka smo upitali jesi li planirali veliku obitelj, s kakvim se sve izazovima susreću, zašto su upisali djecu u katoličku školu, jesu li im financije problem i kakve su reakcije okoline na njihovu veliku obitelj.

– Kako to da ste se odlučili na veliku obitelj? Jeste li nakon vjenčanja razmišljali o broju djece?

Suprug i ja razgovarali smo o temi planiranja obitelji prije vjenčanja. Kako o toj temi osobno nisam baš konkretno razmišljala, svidjela mi se njegova izjava kako bi on rado volio imati četvero djece. Spremnost na odricanje, žrtvu i konkretnu djelatnu ljubav prema bližnjem svakako nije neznatna stvar – u tome smo se oboje složili.

– Predstavite nam članove vaše obitelji.

Naš najstariji sin Daniel (12) odlično se slaže s mlađim sestrama Lana Mariom (10), Ninom (9), Gabrielom (6), Filomenom (4) , Rafaelom (2,5). Ponekad je znao reći kako bi rado imao mlađeg brata i ta želja mu se pretprošle godine ostvarila kada nam je stigao najmlađi sin Maksimilian.

– S kakvim se sve izazovima roditeljstva svakodnevno susrećete? Opišite nam jedan tipičan dan u obitelji Abramović.

Pred današnje obitelji stavljeni su brojni izazovi. Da ih sada sve ne nabrajam dovoljno je reći  da je za uspješan i kvalitetan obiteljski život potrebno imati zajedničke prioritete, moralna načela i vrijednosti kojima oblikujemo vlastitu obiteljsku kulturu. S obzirom na to da suprug radi, a ja sam kod kuće, manje-više planiram, organiziram i obavljam dnevne rutinske poslove koji uključuju prijevoz djece u školu te njihove izvannastavne aktivnosti, pripremanje obroka, zajedničke kreativne i rekreativne aktivnosti te slobodno vrijeme. U planiranje slobodnog vremena uključujemo i djecu koja pritom imaju priliku izreći svoje ideje, želje, prijedloge i zamisli.

– Kako okolina reagira na vašu obitelj? Prevladavaju li negativni ili pozitivni komentari?

Reakcije su vrlo različite – od čuđenja do divljenja. Često čujemo komentare poput :“Kako sve to uspijevate i kako stignete“? Uglavnom prevladavaju pozitivni komentari.

– Kako rješavate praktične stvari, poput zajedničkog putovanja automobilom? Stanete li svi u auto?

Naš mono volumen vrlo nas vjerno služi i sve stane u njega, no kako djeca  rastu – radi zajedničke sigurnosti potrebno nam je više prostora te smo trenutno u potrazi za većim kombijem koji bi bio idealno rješenje.

– Jesu li vam financije ikad predstavljale problem?

Suprug je izvrstan ekonom i ima vrlo istančan osjećaj i talent za planiranje budžeta tako da smo i u tome smislu blagoslovljeni. Iako, bilo je situacija kada nam je novac doista bio potreban i baš bi se u tim trenucima Božjom Providnošću stvorio – darom  roditelja, prijatelja ili u nekoliko prilika donacijom naših župljana. Bilo je i situacija kada nam je pokrivanje obiteljskog budžeta omogućio dodatni posao.

 

– Majo, budući da ste majka odgajateljica, morali ste ispisati djecu iz vrtića. Jeste li zadovoljni svojim statusom? Nedostaje li vam posao ili možda vrtić?

Prije svega, zadovoljna sam činjenicom što mogu biti posvećena svojoj obitelji. Djeca to osjećaju i  ispunjenija su, a kod mlađe djece primjećujem veće zadovoljstvo. Iako im ponekad nedostaju prijatelji iz vrtića priznali su mi da im se sviđa što više vremena provodimo zajedno. Osmislili smo zajedničke kreativne igre, čest boravak na svježem zraku koji uključuje povremene izlete i rekreativne aktivnosti u kojima uživaju i starija djeca. To je moj posao koji me ispunjava i usrećuje.

– Vaše dvije najstarije kćeri pohađaju OŠ Ružićnjak. Kako reagiraju na katoličku školu i koliko ste vi zadovoljni školom?

Cure su jako zadovoljne, baš kao i mi. Jako lijepo se slažu s prijateljicama iz razreda, a mi roditelji se gotovo svi poznajemo i redovito družimo. Organiziramo zajednička obiteljska druženja u vanjskim prostorima škole kojima redovito prethode zajednička Euharistijska slavlja.

– Najstariji sin vam pohađa ‘klasičnu’ osnovnu školu. Kakva su njegova iskustva i primjećujete li razliku u pristupu prema djeci, ali i roditeljima??

Suprug i ja oboje smo pohađali klasičnu školu i imamo pozitivna iskustva, jednako kao i naš sin. Naravno, sve što je dobro može biti još i bolje, pa smo se iz tog razloga odlučili cure upisati u katoličku školu čiji pristup dodatno obogaćuje naše iskustvo i viziju kao roditelja.

–  Što biste poručili mladim roditeljima koji tek planiraju obitelj?

Poručili bismo im da budu hrabri i odvažni. Svako dijete je dar Božji i blagoslov koji oplemenjuje cijelu obitelj.

Maja Šubarić Mahmuljin