/Roditelji su otkrili što misle o cjelodnevnoj nastavi od 9 do 16 sati i gdje vide problem

Roditelji su otkrili što misle o cjelodnevnoj nastavi od 9 do 16 sati i gdje vide problem

Najava ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak da planira, uz potporu Svjetske banke, uvesti cjelodnevnu nastavu od 9 do 16 sati za sve osnovne škole u Hrvatskoj, izazvala je brojne komentare roditelja na društvenim mrežama, i to uglavnom negativne. Stoga smo odlučili upitati nekoliko roditelja iz Zagreba što misle o uvođenju cjelodnevne nastave i koliko je to izvedivo. Mišljenja su bila podijeljena, ali čak i oni koji se slažu s novi modelom smatraju da prvo treba ispuniti nekoliko važnih uvjeta.

„Kao roditelj dvojice osnovnoškolaca, moram reći da bi jednosmjenska nastava bio veliki korak naprijed te je svesrdno podržavam. Dečki bi išli u istu smjenu, a privatni život bi bilo lakše organizirati. Također, mislim da je za djecu i njihov bioritam bolje da svakoga tjedna u isto vrijeme idu u školu. S popodnevnom nastavom, barem meni, događa se da odu kasnije spavati, a samim time onda imaju problema s ustajanjem u tjednu kada je škola ujutro”, rekao nam je tata Marko.

U perspektivi, dodao je, jednosmjenski rad je izvediv, no pitanje je kako i kada.

“Svakoga dana svjedočimo da postoje prijepori i oko sadržaja povijesnih udžbenika pa se ovakav jedan projekt čini kao popriličan zalogaj. Smatram kako je najava ministrice za sada još uvijek u sferi najave. S obzirom na postojeće kapacitete u brojnim školama, jednosmjenska nastava po meni je još uvijek “na dugačkom štapu”. Dalek je put od najave nečega do konkretne realizacije, poglavito ovako velikog i zahtjevnog projekta koji uključuje financiranje stranim sredstvima, izgradnju objekata i slično“, zaključio je Marko.

Mama Glorija iz Zagreba pak ima drugačiji stav. Poučena dosadašnjim iskustvom smatra da ideja ne bi dobro funkcionirala u praksi.

„Već smo to iskusili s boravkom kada nam je kćer bila u školi od 8 do 16 sati. Bez obzira na boravak gdje bi djeca trebala riješiti zadaću, morala sam s kćeri raditi i kada bi došla iz škole. Znači, nakon osam sati provedenih u školi, uslijedilo bi brzinsko učenje kod kuće pa odlazak na neku aktivnost i povratak oko 21.30 sati te spavanje. Nismo se stigli niti podružiti“, ispričala je Glorija.

Dodala je i to kako su se ‘preporodili’ od kada su završili s boravkom.

„Kada ide ujutro u školu, doma je već oko 11.30 sati. Do trenutka kada se vratim s posla ona se već poigra i napiše zadaću, a ja prekontroliram i sve je puno jednostavnije. Slično je i s popodnevnom smjenom, iako mi je draža jutarnja. Mislim da je ovu ideju ministrice teško provesti jer velika većina škola funkcionira u dvije smjene jer nemaju dovoljno učionica za sve razrede, tako da u našem slučaju jednu učionicu dijele dva razreda“, zaključila je ova mama.

S njom se slaže i tata Sadik čija je djevojčica ove godine krenula u prvi razred. Smatra kako cjelodnevna nastava ima nekoliko mana.

“Naravno da nije dobro, nije usklađeno s radnim vremenom roditelja, a djeci se uzima najbolji dio dana. Kasnije budu umorni i koncentracija za učenje je puno lošija“ , poručuje ovaj tata.

Mama Breza iz Zagreba podijeljena je oko cjelodnevne nastave.

„Prvi put čujem o tome tako da nemam neki stav, no ako bi djeca imala određeno vrijeme za odmor i napravila svu zadaću (kao u produženom boravku), onda smatram kako bi to bilo u redu. Naime, stariji razredi su ionako u školi do 14 sati pa onda još imaju puno zadaće i dosta toga za naučiti.“

I mama Daniela je sličnog mišljenja. Smatra da bi cjelodnevna nastava mogla biti dobro rješenje, ali samo ako se ispuni nekoliko uvjeta.

„Slažem se s prijedlogom, ali samo ukoliko bi djeca u školi napisala svu zadaću, ukoliko bi se djeci omogućio duži odmor tijekom boravka u školi i ako bi za svu djecu čiji roditelji rade duže omogućio produženi boravak za učenike nižih razreda.“

Komentirala je i izjave u medijima da roditelji u slučaju cjelodnevne nastave više ne bi morali plaćati instrukcije jer bi se u ovom slučaju s djecom više radilo. S time se ne slaže.

„Mislim da instrukcije na koje dijete ide uveliko ovise o tome koliko se pojedini profesor trudi djecu naučiti gradivo i koliko im je voljan dodatno pojasniti gradivo. Nažalost, imamo profesore koji odrade što moraju i idu dalje s gradivom, iako neki učenici nisu usvojili gradivo. Naravno, ima i djece koja nisu odlični matematičari, jezičari i slično te im je potrebna dodatna pomoć, ali opet je važno koliko je profesor  voljan i ima vremena s djecom dodatno proći gradivo“, zaključila je i za kraj predložila da treba smanjiti količinu  gradiva iz svih predmeta pa će onda biti i više vremena da se profesori posvete djeci.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Pixabay