/Traume o kojoj djeca često ne mogu govoriti; u Zagrebu se održava konferencija o otuđenju djeteta od roditelja u razvodu

Traume o kojoj djeca često ne mogu govoriti; u Zagrebu se održava konferencija o otuđenju djeteta od roditelja u razvodu

U Zagrebu se od 16. – 18. rujna održava 3. europska konferencija s međunarodnim sudjelovanjem o otuđenju djeteta od roditelja u razvodu u organizaciji EAPAP-e (Europskog udruženja stručnjaka koji rade s otuđenjem) i Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Zbog pandemije korona virusa konferencija se održava online, a prati je oko 400 stručnjaka koji rade s djecom, većinom iz Hrvatske i regije, a sudjelovat će 18 inozemnih te 14 domaćih predavača.

Otuđenje predstavlja oblik emocionalnog zlostavljanja djeteta, u kojem se dijete pod utjecajem jednog roditelja odbaci drugog roditelja i otuđi se od njega (a da taj roditelj nije zlostavljač, niti loš roditelj), pri čemu razvija ozbiljne negativne posljedice po mentalno zdravlje i prilagodbu u cjeloživotnoj perspektivi.

Cilj konferencije je ujednačiti postupanje u ovakvim slučajevima u cijelom sustavu zaštite djece, kao i donijeti smjernice za prijeko potreban terapijski rad s ovom djecom i obiteljima.

Karen Woodall, svjetski priznata i poznata stručnjakinja u području otuđenja djece, posebno je istaknula da savezu otuđujućeg roditelja i djeteta nije važno pristupiti samo s terapijskog aspekta nego je nužno mijenjati strukturu života.

Doc. dr. sc. Milica Pejović Milovančević, načelnica Klinike za djecu i mlade pri Institutu za mentalno zdravlje iz Beograda naglasila je važnost prepoznavanja psihološkog “rascjepa” (splittinga) djeteta kao jednog od najznačajnijih simptoma otuđenja te zaključila: “Splitting je u nekim slučajevima trajan i ne možemo očekivati da se razriješi sam od sebe, a posljedica je traume o kojoj nam dijete često ne može progovoriti”.  

Doc. prim. dr. sc. Vlatka Boričević Maršanić, govoreći o psihološkim posljedicama otuđenja, zaključila je da su posljedice po mentalno zdravlje otuđene djece jednake posljedicama svih drugih oblika zlostavljanja kao što su emocionalno, seksualno, fizičko zlostavljanje.

Danijel Crnković dr. med, specijalist psihijatrije, subspecijalist biologijske psihijatrije je, diskutirajući iz perspektive psihopatologije roditelja zaključio kako stručnjaci tijekom rada na slučajevima otuđenja ne smiju ući u ulogu promatrača jer je njihova uloga aktivno i pravovremeno reagirati. 

Dr. sc. Jill Salberg izvanredna profesorica, konzultantica i supervizorica iz područja kliničke psihologije na postdoktorskom programu psihoterapije i psihoanalize na Sveučilištu New York u pozvanom predavanju istaknula je važnost razumijevanja transgeneracijskog prijenosa traume koji se može reflektirati na cjelokupnu obiteljsku dinamiku, a u slučajevima otuđenja ga dodatno produbljuje.

bkk

Foto: Unsplash