/Obitelj Čeh: Pitaju nas zašto ne posvojimo dijete

Obitelj Čeh: Pitaju nas zašto ne posvojimo dijete

Hrvati su poznati po velikom srcu, što se moglo vidjeti ovih dana na dočeku Vatrenih sa Svjetskog prvenstva u Rusiji. Jedna obitelj iz Čakovca pokazala je svoje veliko srce pružajući dom onima kojima je pomoć najpotrebnija – djeci koja čekaju na posvojenje.

Vesna (58) i njezin suprug Vladimir Čeh već 14 godina udomljuju djecu koja kod njih rastu dok ne nađu obitelj koja će ih posvojiti. Ova predivna obitelj otvorila je vrata svoje kuće u Čakovcu i ispričala svoju životnu priču za portal Super1.

Trenutno kod njih boravi troje djece – Vesnina i Vladimirova 2-godišnja udomljena kćerkica, 4-godišnja djevojčica i 10-mjesečni dječak. Za potrebe teksta nazvani su Iva, Ana i Tin.

“Ana je kod nas došla kad je imala godinu dana, tu je sad već tri. Iva je došla s nekoliko mjeseci, kod nas je sad već godinu i pol, a maleni Tin je s nama nekih pet mjeseci. Naša Ana, ona se najteže prilagodila. Ona je, ustvari, ovdje kod nas došla sa svojom mamom. I mama joj strašno fali”, ispričala je Vesna za taj portal.

Koliko će dugo Ana, Iva i Tin biti kod Vesne i Vladimira ni oni zapravo ne znaju. Jedna je djevojčica, u ovih 14 godina koliko udomljuju djecu, kod njih ostala čak devet. Ostanak ovisi o sustavu, o tome jesu li pronašli odnosno djetetu dodijelili prikladne posvajatelje, jesu li njihovi roditelji dobili odobrenje od institucija da su sposobni za daljnju brigu o djetetu. Većina djece, barem djece koja su bila udomljena kod Čehovih, budu posvojena.

“Često nas ljudi znaju pitati zašto mi nismo posvojili niti jedno dijete dosada. Ali situacija s posvajanjem kod nas kao udomitelja je takva da mi ne možemo posvojiti dijete koje je kod nas. Ili uopće. Najčešće su razlog godine ili neki čudni uvjeti koje ne zadovoljavamo”, objašnjava Vesna, a onda se sjetila rastanaka s djecom koji su uvijek, naravno, grozni.

Rastanci su bolni

“Sjećam se prvog dečkića koji je bio kod nas zajedno s jednom curicom, prije dosta godina već sad. Rastanak s njim nam je bio posebno grozan. Vladimir je tada smršavio, bio je neprepoznatljiv”, prisjeća se Vesna.

Ova požrtvovna majka i supruga još od osnovne obožava djecu. Htjela je tada postati odgajatelj, ali se nije uspjela upisati. Na kraju je u Čakovcu upisala tekstilnu školu.

“Poslije sam 20 godina radila u tekstilnoj industriji, a onda je tvrtka propala. S jedne strane je to za mene bilo dobro, omogućilo mi je novi početak. Naša djeca su taman tada krenula svojim putem i ja sam napokon osjetila da je vrijeme da dođem na ono svoje”, govori Vesna.

Javila se udruzi koja pomaže kod udomljavanja djece, završila tečaj koji je trebao biti položen, a već i prije nego su joj stigli papiri i dozvola, dobila je poziv da imaju jednu djevojčicu kojoj je potreban privremeni smještaj.

“Za tjedan dana je za njom došao i naš mali dečkić. Oduvijek sam ja znala da je ovo moj poziv. A iskreno, bilo mi je jako glupo sjediti doma, bez posla, bez igdje ikoga. Odmah su mi u glavi bila ta djeca koja trebaju dom, brigu, ljubav”, dodaje.

U ovih 14 godina dosad su kod njih bile i bebe, i tinejdžerice, i zaigrana djeca, i ona povučena. Sjeća se Vesna da je bilo i grozno teških trenutaka s djecom koja su imala problema s povezivanjem i preseljenjem.

“Prva curica koja nam je došla došla je iz doma. Ona je prvu cijelu noć kod nas povraćala. Drugi dan je cijeli dan plakala”, ispričala je Vesna koja priznaje da je razmišljala i o prestanku udomljavanja, ali je ipak ustrajala.

“Rekla sam si da sljedeći put nećemo udomiti tako malu djecu, bebe, da nećemo udomiti troje koliko ih najviše možemo udomiti u isto vrijeme. A eto sad je s nama ovaj mali preslatki bebač i opet ih je sve skupa troje. Sljedeće godine nam ističe licenca koja se obnavlja svakih pet. Mislite da je nećemo produžiti? Sigurno hoćemo”, zaključuje Vesna.

mšm/super1.net.hr