“Nisam zabrinuta ili u strahu od samog poroda, ali me uznemirava činjenica da će otac mog djeteta svog sina u najboljem slučaju, ako sve bude u redu, upoznati tek treći dan na parkingu bolnice kad dođe po nas da idemo doma”, požalila nam se jedna trudnica iz Zagreba koja želi ostati anonimna. Samo nekoliko dana dijeli ju od rođenja prvog djeteta, a pratnja na porodu na koju je računala, zabranjena je svega tjedan dana prije njezinog termina. Tako će u trenucima kada joj je podrška najvažnija, ipak morati biti sama.

Samo nekoliko dana od ponovne pojave korona virusa, više je bolnica odlučilo zatvoriti svoja vrata za posjete. Time su bolesna, hospitalizirana djeca ponovo ostala bez pratnje roditelja, a rodilje bez pratnje na porodu. Trudnica iz Zagreba otkrila nam je kako se osjeća pred sam porod, koliko joj znači podrška supruga i zašto je pratnja na porodu potreba i temeljno ljudsko pravo.

Buduća majka: ‘Bitan je taj prvi kontakt s djetetom’

“U cijeloj korona situaciji ionako je previše pitanja ‘što će biti, kako će biti’ na koja, razumljivo, nitko nema odgovor. Svaka trudnica, pogotovo u ovako visokom stupnju trudnoće, posebno je u brizi hoće li imati koliko-toliko normalne uvjete za porod i bilo je utješno znati da, iako su posjete zabranjene cijelo vrijeme, pratnja na porod ide. Dok i to ponovno bolnice nisu ukinule”, započela je ova buduća majka i dodala kako je suprugu i njoj odabir bolnice i bio prema tome tko je dozvolio pratnju.

No onda se tjedan dana pred porod sve promijenilo. U međuvremenu su odradili i online trudnički tečaj.

“Dobili smo potvrdu i kupili svu potrebnu opremu kako bi suprug mogao prisustvovati porodu. Kroz cijeli je trudnički tečaj, a i općenito naglašavano, koliko je bitan taj prvi kontakt s djetetom, takozvani ‘zlatni sat’ koji nastupa odmah po porodu, a koji djetetu puno znači u daljnjem razvoju, kao i roditeljima za povezanost s tim djetetom. Uporno naglašavam roditeljima, jer smatram da kao majka nemam ništa ‘veće’ pravo biti s tim djetetom, nego njegov otac.”

Rodit će, dodala je, sa suprugom ili bez njega u rađaoni jer izbora nema, no smeta je nešto drugo.

“Nisam zabrinuta ili u strahu od samog poroda, ali me uznemirava činjenica da će otac mog djeteta svog sina u najboljem slučaju, ako sve bude u redu, upoznati tek treći dan na parkingu bolnice kad dođe po nas da idemo doma. Do tada će ga, zahvaljujući modernoj tehnologiji gledati putem video-poziva, ali to je neusporedivo”.

Otac: ‘Znam da bih joj u tom trenutku bio podrška!’

Napomenula je kako razumije sve mjere koje su donesene u cijelom ovom periodu i smatra da možemo zahvaliti stručnom stožeru na odličnoj i pravodobnoj reakciji, zbog koje u Hrvatskoj nismo osjetili koronu u njenoj punoj snazi. Nažalost, i uz dobru reakciju posljedice su takve kakve jesu. No sa zabranom pratnje na porodu nikako se ne može složiti.

“Ne razumijem pak vodstva bolnica koja ovakvu odluku donose na svoju ruku, jer je suludo izjednačavati neku tamo susjedu koja bi došla u posjet i eventualno nekoga ugrozila i oca djeteta čije prisutstvo u tim prvim trenucima djetetovog dolaska na svijet nije nikakvo izvoljevanje, već potreba i temeljno ljudsko pravo”, poručila je.

Slično razmišljaju i očevi kojima je uskraćeno pravo da podrže svoje supruge za vrijeme poroda.

“Jasno mi je da se mjera moramo pridržavati, i to mi je sasvim razumljivo kada su u pitanju posjeti. Međutim, porod je više od toga i bez suvišne filozofije, znam da bih joj u tom trenutku bio podrška i barem malo olakšao. Ovo nam je drugo dijete, nisam bio na prvom porodu jer je bila riječ o carskom rezu pa mi je s te strane dodatno žao”, rekao nam je J.S. iz Zagreba i dodao kako im ostalo još neko vrijeme do poroda pa se nada boljoj epidemiološkoj slici i ublažavanju mjera što se tiče bolnica.

Roda: ‘Pratnja nije posjet već potreba’

Podsjetimo, nedavno su se po pitanju zabrane pratnje na porodima oglasili iz udruge Roda, naglasivši kako je pratnja na porodu, kao i prilikom hospitalizacije djeteta, nije posjet već potreba.

“Skrećemo pažnju kako se ponavlja situacija potpunog nerazumijevanja potreba djece i rodilja u njihovim najranjivijim trenucima. Bez pratnje roditelja, liječenje djece je duže i manje uspješno, a psihičke posljedice za djecu i obitelj su veće, često dugotrajne. Ne manje važno, zabranom boravka uz hospitalizirano dijete, roditeljima se uskraćuje pravo na informiranje i suodlučivanje u liječenju djeteta. Bez pratnje na porodu, žene i novorođenčad u većem su riziku od razvijanja ozbiljnijih komplikacija, a majke imaju više problema s prilagodbom na roditeljstvo”, upozorili su iz udruge Roda.

Smatraju kako pratnja uz bolesnu djecu i uz žene na porodu nije luksuz niti nadstandard te ju je moguće ostvariti i u doba korona krize.

“Pratnja je civilizacijsko dostignuće koje je moguće organizirati tako da se poštuju epidemiološke mjere i smanji rizik prijenosa virusa na osoblje i druge pacijente na najmanju moguću razinu, kao što se to radi u drugim europskim zemljama. U Hrvatskoj je nažalost redovito praksa da se na temama o djeci i ženama pokušavaju skupljati politički bodovi, ali kada je stvarno potrebno podržati ove skupine u ostvarenju njihovih prava, konkretna podrška izostaje. I tako, dok turisti slobodno šetaju po našoj zemlji, djeca i žene ostaju sami, a naša pisma i molbe nadležnima da riješe ovaj problem ostaju bez odgovora. Pratnja je potreba, a ne privilegija!”, poručili su iz te udruge.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Pixabay, ilustracija