Majčinstvo je najljepša, ali i najteža zadaća. Biti majka odgovoran je posao, ali i posao koja beskrajno ispunjava i usrećuje. Zanimalo nas je kako se mlade majke snalaze sa svojim mališanima i s kojim se sve izazovima susreću od kada su na svijet donijele novi život. Dora Bilandžija (30) majka je dvogodišnjeg dječaka i šestomjesečne djevojčice, Ivana Pavlić (31) ima dvogodišnjeg dječaka, a Klara Gagula (32) dvije djevojčice u dobi od dvije i četiri godine.

Ove tri mlade majke iz Zagreba otkrile su nam što im je bilo najteže, a što najljepše u prvoj godini djetetova života, za koje su nove strahove saznale, koliko im se život promijenio od kada si postale majke, kako izgleda njihova svakodnevnica s klincima – što ih oduševljava, a što najviše ljuti, te imaju li vremena za sebe i što bi poručile budućim majkama.

1. Što vam je bilo najteže, a što najljepše u prvoj godini djetetova života?

Dora: Najteže mi je bilo postaviti se prema drugima koji ‘imaju’ iskustva, ne dijele samo savjete već inzistiraju na njihovoj primjeni, iako sam ja kao majka osjećala da nisu u pravu. A najljepše – sve drugo!

Ivana: Najteži mi je bio oporavak nakon poroda. Željezo mi je bilo puno ispod granice normale, tako da sam jedva hodala dok nisam otkrila što je i počela konzumirati nadomjestak. Inače, psihički sam bila stabilno i presretno. Osjećala sam se zaista zadovoljno i ispunjeno što svakim danom mogu upijati napredak tog savršenog i jedinstvenog bića.

Klara: Rođenje djeteta nešto je najljepše što se ženi može dogoditi. Uz svu ljepotu, dolaze i one manje lijepe stvari – neprospavane noći, iscrpljenost i nervoza. Najljepša mi je bila ta povezanost s bebicom , uživanje u šetnjama. Najteže je bilo uskladiti svakodnevni ritam, pogotovo kada je prvo dijete u pitanju jer u tome jos nemam iskustva. Moja djeca su spavala cijelu noć, tako da sam bila odmorna za dnevni ritam.

2. Za koje ste strahove saznale, a da niste znale da ih imate?

Dora: Pojavili su se mali strahovi – kako ću ga okupati, kako ću znati je li mu hladno, kako ću kada se razboli i slično. No kada bi došla takva situacija sve se lako rješavalo, pa i strahovi nestanu, a ostaju one velike brige… No shvatiš da ni tu nema kruha i da moraš sve pustiti i prepustiti Bogu.

Ivana: Pojavio se strah svjesnosti roditeljstva. Da sam od sada roditelj i odgovoran za gotovo svaki postupak usmjeren prema djetetu. Ne znaš sve, učiš putem i znaš da tako mora biti, ali se svejedno bojiš hoćeš li znati odraditi sve kako treba i usmjeriti to dijete na pravi put. A sve s ciljem da postane dobar, pošten i vrijedan čovjek.

Klara: Dok ne postaneš majka ne možeš niti zamisliti kakav je to osjećaj. Ispuni te snagom i ljubavlju s kojom dobiješ nevjerojatnu moć da ćes sve napraviti za svoje dijete! Isto tako, postoji i druga strana – brineš se kako će sve to izgledati, hoće li dijete biti dobro i zdravo te hoće li uspjeti u životu.

3. Koliko vam se život promijenio od kada ste postale majke?

Dora: Sada se zna čija je dobrobit na prvom mjestu, postoji dnevni ritam podređen djetetu, a i definitivno manje spavam, nema opcije ‘poslije ću’ i jedem ostatke svega.

Ivana: Više nisam ja centar svojih zbivanja, već mali novi član obitelji. Mislim da ovaj odgovor sve govori.

Klara: Život mi se promijenio iz temelja. Sve je podređeno djeci i prilagođavam se njima i njihovim potrebama. Dok su djeca mala, bitno je da imaju svoj dnevni ritam (vrijeme spavanja, hranjenja, šetnje) i da se ne odstupa puno od toga jer samo tako dijete će biti raspoloženo. Naravno , u iznimnim situacijama to se pravilo može i prekršiti. Bitno je da se i pronađe vremena za sebe jer i majka mora biti sretna i zadovoljna.

4. Kako izgleda vaša svakodnevnica s klincima – što vas oduševljava, a što najviše ljuti?

Dora: Uh, svakako! Najgore je što počinje prerano. No počinje s najljepšim osmjesima, ciktanjima i pusama, pa onda i to ustajanje nije više tako teško. Dan varira u obavljanju poslova doma, igri i izlascima u šetnja koja je obavezna. Oduševljava me sve vezano uz te male umove, svaki dan je nešto novo, a ljuti me moja nemoć u nekim situacijama i slabost, što ponekad zbog premorenosti odreagiram krivo.

Ivana: Rutina. Ujutro zajedničko buđenje oko 6 sati, maženje, doručak, spremanje za vrtić, spremanje sebe, odlazak u vrtić, nakon posla i vrtića igranje u parku ili s bakom i djedom, a predvečer večera uz popratne dječje aktivnosti, kao što su čitanje slikovnica. Opet puno maženja i tako u krug. Vikend je nešto turbulentniji.

Klara: Moja svakodnevnica s djecom je vrlo aktivna i gotovo bez odmora. Imam dvije curice koje su vrlo razigrane i traže puno pažnje. Vesele me zajednicke igre i šetnje, a već sada dolaze do toga da se i same igraju. Kako mlada kćer raste, tako njih dvije sve više uživaju. Još uvijek me ne ljuti puno stvari jer su još male, ali kako budi odrastale bit će toga više (smijeh).

4. Imate li dovoljno vremena za sebe i svoje potrebe?

Dora: Od samog početka pronalazim vrijeme za sebe jer znam da mi je potreban mali odmak od pelena i slikovnica.

Ivana: Zapravo se volim jako družiti s djetetom i suprugom, pa ni nemam velikih potreba za svakodnevnim kavama. Ali zato se zaželim izlazaka koji me vesele, pa si priuštim izlazak ili kavu s prijateljicama, kino sa suprugom, kazaliste i slično. Često nam  prijatelji dođu na piće ili neku klopu i jako volimo takva druženja.

Klara: Moram priznati da imam vremena za sebe. Učim njemački, vježbam ,odlazim u kino i kazalište. Kada idem van s prijateljicama djecu čuva suprug, ali vrlo često suprug i ja idemo zajedno u kino, kazalište, kafiće i restorane. Tada s djecom bude svekrva. To mi puno znači jer smatram da roditelji trebaju imati vremena za sebe jer samo zadovoljan roditelj je i dobar roditelj.

5. Što biste poručile budućim majkama?

Dora: Poručila bi im da se ne boje, da imaju vjere u sebe i svoju djecu, da djeca jesu i život i radost, ali i da ne zaborave na sebe, jer sretna mama je najbolja mama!

Ivana: Budućim majkama savjetujem da budu vesele, otvorena srca i uživaju sa svojim obiteljima!

Klara: Mladim majkama bi poručila da se ne boje i neka uživaju u djeci jer vrlo brzo odrastu i sve nas manje trebaju. Koliko god bilo teško, sve brzo prođe i zaboravi se sve. Naravno, pronađite vremena za sebe i partnera jer ćete biti zadovoljnije i sretnije majke!

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Pixabay