Prema procjenama UN-a problem invalidnosti je mnogo rašireniji nego što se inače misli: od deset stanovnika svake zemlje bar je jedan u izvjesnoj mjeri s invaliditetom. Raspolaganje odgovarajućim podacima o invaliditetu preduvjet je za planiranje odgovarajućih preventivnih mjera i donošenje programa za osobe s invaliditetom.

Uostalom, unapređenje razine zdravlja pučanstva ima za cilj i dodavanje života godinama, odnosno povećanje broja godina života bez bolesti i invaliditeta. Hrvatska je prepoznajući taj problem donijela Zakon o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom (NN 64/01), koji propisuje način prikupljanja, obrade i zaštite tajnosti podataka o osobama s invaliditetom. Registar se vodi u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, a počeo je s radom 2002. godine

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u Hrvatskoj je oko 170 tisuća korisnika invalidskih mirovina te oko 82 tisuća korisnika starosne mirovine prevedenih iz invalidskih na ukupno više od milijun i dvjesto tisuća umirovljenika.

To se primjenjuje po Zakonu o mirovinskom osiguranju iz 2013. godine kada korisnici invalidskih mirovina napune 65 godina starosti, ali pod uvjetima kojima su ostvarili invalidsku mirovinu.

Mirovinskim zakonom iz 2013., osim prevođenja mirovina, uvedeni su i pooštreni uvjeti za ostvarenje invalidske mirovine. Osiguranik koji je imao do 50 posto invalidnosti tada je mogao birati hoće li prihvatiti invalidsku mirovinu ili profesionalnu rehabilitaciju.

Predsjednica Hrvatskog saveza udruga osoba s tjelesnim invaliditetom Jozefina Kranjčec, već ranije je za portal Generacija ocijenila kako se u posljednjih 20 godina napravilo puno na olakšavanju zapošljavanja osoba s invaliditetom. Kao vrlo pozitivnu promjenu navela je da se trenutno radi na novom Zakonu o osobnoj asistenciji u kojeg će se uvesti inkluzivni dodatak.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak još u listopadu prošle godine na Tematskom skupu 8. Centra znanja o inkluzivnom dodatku istaknula da se godinama govori o tome te da je i sama korisnica usluge osobne asistencije. Također, naglasila je da se puno toga napravilo no da je zabrinjava da se stalno priča o gotovo identičnim stvarima kao i prije nekoliko godina da nema dovoljno financijskih sredstava, da treba napraviti analizu, da bi trebalo napraviti određene promjene… Istaknula je da je svjesna činjenice da to nije lako, no zalaže se da se zakoni donesu čim prije iz više razloga. 

Kontaktirali smo Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike te provjerili  činjenice o Zakonu o inkluzivnom dodatku i Zakonu o osobnoj asistenciji.

“Donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji definirali bi se uvjeti i kriteriji za ostvarivanje prava na uslugu osobnog asistenta, tumača/prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika i videćeg pratitelja te način procjene razine potrebne podrške osoba s invaliditetom, uvjete za pružatelje usluge, uvjete za osobne asistente, tumače/prevoditelje hrvatskog znakovnog jezika i videće pratitelje, način financiranja te druga pitanja povezana s uslugom osobne asistencije“, istaknuli su iz Ministarstva. 

Također su dodali da donošenjem Zakona o inkluzivnom dodatku “normativno bi se propisali uvjeti, područja, kriteriji i način procjene razine potrebne potpore osoba s invaliditetom, iznos novčane potpore, financiranje inkluzivnog dodatka te druga pitanja povezana s inkluzivnim dodatkom“.

Što inkluzivni dodatak znači za osobe s invaliditetom?

Za osobe s invaliditetom na taj način stvorili bi se uvjeti za izjednačavanje mogućnosti i njihovo veće sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice te pravedniju i svrhovitiju raspodjela sredstava. Prema mišljenju pravobraniteljice Objasnili su nam i što bi to značilo za osobe s invaliditetom te kako sada država brine o njima? 

U svrhu izrade nacrta prijedloga navedenih zakona osnovane su Radne skupine koje se sastoje od predstavnika tijela državne uprave, akademske zajednice te predstavnika osoba s invaliditetom prema vrstama oštećenja.

Članovi Radne skupine razmatrali su ponuđene prijedloge vezane uz uvjete i kriterije predmetnih Zakona te su predlagali i neke nove prijedloge. Dodatno, samo donošenje Zakona podrazumijeva određenu proceduru, a trenutno je u tijeku izrada nacrta prijedloga navedenih zakona koji se planiraju donijeti do kraja 2022. godine.

Također, ističemo da se do donošenja Zakona o osobnoj asistenciji, usluga osobne asistencije i nadalje osigurava kroz programe i projekte udruga osoba s invaliditetom i udruga koje djeluju u korist osoba s invaliditetom financiranih iz Europskog socijalnog fonda te Državnog proračuna i dijela prihoda od igara na sreću”, istaknuli su iz Ministarstva.

Naglasili su i da je temeljni zakon u sustavu socijalne skrbi Zakon o socijalnoj skrbi kojim se između ostalog propisuju prava i socijalne usluge u sustavu socijalne skrbi te postupci za njihovo ostvarivanje.

Osobna invalidnina novčano je pravo osobe s teškim invaliditetom koji se odobrava radi uključivanja u život zajednice, što znači podmirivanje troškova vezano na invaliditet, a na ovu naknadu ne utječe plaća, autorski honorar niti mirovina do iznosa najniže mirovine za 40 godina mirovinskog staža. Zanimalo nas je zašto donošenje navedenih zakona tako dugo traje te je li ‘kočnica’ možda bojazan da će to biti prevelik trošak za državu?

“Osobe s invaliditetom, temeljem navedenog zakona ovisno o vrsti i stupnju zdravstvenog oštećenja i pod uvjetima propisanim navedenim zakonom mogu ostvariti pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu od 600 kn ili smanjenom iznosu od 420 kn ili pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 1.500,00 kn, a članovi obitelji za skrb o osobi s invaliditetom mogu ostvariti pravo na status roditelja njegovatelja/status njegovatelja s naknadom od 4.000,00 kuna mjesečno (neto).

Osobe s invaliditetom temeljem navedenog Zakona pod propisanim uvjetima, također mogu ostvariti pravo na socijalne usluge kao npr. ranu intervenciju, psihosocijalnu podršku, pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija), pomoć u kući, boravak, smještaj, organizirano stanovanje i dr.”, objasnili su nam iz Ministarstva.

“Ističemo da se dodatni podaci o pravima, uslugama i olakšicama koje osobe s invaliditetom mogu ostvariti u različitim sustavima nalaze se u Objedinjenom katalogu prava osoba s invaliditetom koji je izrađen 2019. godine u sklopu provedbe mjere Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2017. do 2020. godine. Katalog je sastavni dio Izvješća o provedbi mjera Nacionalne strategije za 2019. godinu koje je objavljeno na stranicama Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike”.

U travnju ove godine pravobraniteljica za osobe s invaliditetom izjavila je kako smatra da se uvođenjem inkluzivnog dodatka može osigurati da ova naknada bude primjerenija vrsti i stupnju invaliditeta pa samim time i dostatna. Između ostalog, istaknula je i tiče kako je kako je zabrinjava da se stalno priča o gotovo identičnim stvarima kao i prije nekoliko godina.

“Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom temeljem Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom ima obvezu štiti, pratiti i promicati prava i interese osoba s invaliditetom na temelju Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i zakona.

S tim u vezi ističemo kako se preporuke pravobraniteljice ozbiljno razmatraju i u skladu s mogućnostima uvažavaju te da se prava osoba s invaliditetom kontinuirano unapređuju”, istaknuli su iz Ministarstva.

Težak položaj osoba s invaliditetom u uvjetima korona krize nije samo slučaj u Hrvatskoj nego i diljem Europe i svijeta. Nadajmo se da će pandemija što kraće trajati, ali to ne znači da se ne treba ukazivati na to da se ne smije u kriznim vremenima ili zbog krize odustati od zajamčenih prava te je potrebno i dalje  raditi na poboljšanju položaja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj iako se ponekad to čini kao borba s vjetrenjačama. 

Bjonda Lučić

Foto: Unsplash ilustracija

*Tekst je objavljen u sklopu projekta “Jednaka prava za sve” kojeg financira Agencija za elektroničke medije