Mario Perković, poznatiji kao doktor Žbunj, dugogodišnji je klaundoktor CRVENIH NOSOVA te lokalni koordinator za klaunovske vizite u Slavoniji i Baranji. Svoju životnu misiju Mario je pronašao u kreativnom i poticajnom radu s najmlađima, a svoju klaunovsku biografiju ove je godine uvećao za jednu inozemnu misiju radosti za koju se zaputio u Ukrajinu.
“Prvi sam se put susreo s radom s ljudima i djecom u kriznim situacijama za vrijeme katastrofalnih poplava u Hrvatskoj 2014. godine te u „izbjegličkom valu“ koji je 2015. godine zahvatio Europu pa tako i Hrvatsku. Više od pola milijuna ljudi prošlo je kroz Hrvatsku, a više od polovice bila su djeca. Shvatio sam tada koliko igra i životna radost znače za djecu u situaciji kad su njihovi roditelji zaokupljeni egzistencijalnim problemima i nemaju vremena za većinu potreba svoje djece”, rekao je Mario za Crveninosovi.hr.
Tada smo, dodao je, u CRVENIM NOSOVIMA i započeli s Emergency smile programom na lokalnoj razini posjećujući područja zahvaćena poplavama te izbjegličke kampove u Hrvatskoj (samo godinu dana prije pokrenut je prvi Emergency Smile program na međunarodnoj razini u organizaciji Red Noses International odlaskom u krizno područje Kameruna).
Posljednjih je godina potreba za takvim programima postala velika pa je nedavno organizirana radionica za članove Emergency Smile tima na koju su se prijavila i četiri klaundoktora iz Hrvatske, među kojima i on.
Početna turobna atmosfera i osmijeh na rastanku
“Ubrzo sam postao dio misijskog tima za Ukrajinu gdje sam trebao raditi s djecom izbjeglicama iz ratnih područja Ukrajine (IDP- Internally displaced persons). Iako je ova misija uhodana i prošlo je nekoliko godina od izbijanja sukoba u Ukrajini imao sam puno izazova pred odlazak u Ukrajinu. Kao prvo, nisam bio siguran hoću li moći dobiti neplaćeni dopust na svom poslu. Nadalje, nisam nikad letio avionom izvan Hrvatske. Svakako je bio izazov raditi i živjeti mjesec dana s članovima međunarodnog tima”, rekao je Mario i dodao:
“Na misiju smo krenuli početkom rujna došavši na petodnevnu pripremu u naše sjedište u Beču gdje su stvarali predstavu kojom „probijamo led“ i predstavljamo se djeci u kriznim područjima te pripremali radionice za djecu i osoblje Crvenog križa s kojima ćemo raditi na misiji. Posebnu pažnju posvetili smo i psihološkoj pripremi tima za sve izazove na misiji.”
Nakon izvedebe predstave započeli su s radionicama cirkuskih vještina za djecu Circus Smile.
“Svaki dan prvog tjedna u prijepodnevnim satima posjećivali smo i odjel dječje psihijatrije u Kijevu. Nakon odigrane predstave, organizirali bi igre i vježbe zajedno s djecom na odjelu. Psihijatrijski odjeli su uvijek najzahtjevniji, ali promjena koju tamo donesemo je neprocjenjiva. Tako je bilo i ovdje. Od turobne atmosfere, koju povećavaju loši uvjeti boravka, na početku do srdačnih zagrljaja i osmijeha na rastanku.”
“Ne želim da odete”
U sjećanju će mu ostati dječak Slava koji ga je svojim izgledom podsjetio na vikinga, krupan, tamno bakrene duže kose.
“Nitko na odjelu nije razumio kojim jezikom priča, ali on je razumio nas i sudjelovao u svim našim aktivnostima na svoj način. Kad smo se pozdravljali, zagrlio sam ga i držao u tom zagrljaju nekoliko trenutka jer su njegove ruke nepomično stajale uz tijelo. U jednom trenutku osjetio sam da smo se na neki način povezali i on je polagano podignuo svoje ruke i stavio ih na moja leđa, naslonivši glavu na moje rame. Kolege kažu da je i zatvorio oči na trenutak…”, prisjetio se Mario.
U sjećanju će mu ostati i djevojčica Barbara koja ga je, svaki put kad je dolazila na radionicu, čvrsto zagrlila i isto tako kad je odlazila.
“Na kraju završne prezentacije mi je rekla tužnim očima na ukrajinskom jeziku: „Я не хочу, щоб ви пішли..“. Vidio sam da je tužna i da je nešto ozbiljno rekla pa sam otišao do prevoditeljice i zamolio je da mi prevede. Rekla mi je: „ Ona ne želi da vi odete…“, za kraj je rekao Mario.
mšm/crveninosovi
