/Doktorica otkriva: Danas manje žena umire od raka

Doktorica otkriva: Danas manje žena umire od raka

Udruzi ‘Nismo same’, koja daje podršku ženama koje su pobijedile malignu bolest ili se liječe od nje, javljaju se žene s brojnim pitanjima. Kako bi im pomogla da dobiju odgovore osnivačica Udruge i novinarka Ivana Kalogjera objavila je na stranici Nismo same intervju na temu raka dojke.

Koje su žene u većoj opasnosti da obole od raka dojke, po čemu se razlikuju stadiji bolesti i kako se utvrđuju te razlike, što kad rak dojke već zahvati limfne žlijezde… Odgovore na ova i brojna druga pitanja mogu se naći u razgovoru s doc. dr. Natalija Dedic Plavetić, v.d. pročelnicom Poliklinike u Klinici za onkologiju KBC-a Rebro, piše Nismo same.

-Broj umrlih od raka dojke u Hrvatskoj je lani, nakon dugo godina, pao ispod tisuću. Što je najviše utjecalo na pad broja umrlih od raka dojke?

Pad broja umrlih ono je što smo dugo priželjkivali. Uvođenjem Nacionalnog programa probira za rak dojke otkriva se više karcinoma no ranije, ali je dobra vijest da se otkrije više malih tumora koji su samim time potpuno izlječivi, uz kirurški zahvat i moderno sistemsko adjuvantno liječenje. Rano otkrivanje, uz napredak sistemskog liječenja, uvođenje moderne ciljane i biološke terapije, bolje potporno liječenje, bolje razumijevanje bioloških karakteristika raka dojke, te sukladno tome i individualni pristup svakoj bolesnici, rezultirali su manjom smrtnošću.

Ovakav trend već smo vidjeli u zapadnim zemljama, a sada ga vidimo i kod nas. Očekujem da će se  smanjenje smrtnosti od raka dojke nastaviti i u godinama koje slijede.

– Koje su žene u većoj opasnosti da obole od raka dojke?

Epidemiološkim istraživanjima identificirani su brojni čimbenici, kako vanjski (okolišni) tako i unutarnji (endogeni), koji povećavaju rizik nastanka raka dojke. Najvažnijima se smatraju: starija životna dob, visoka razina estrogena u poslijemenopauzi, mjesto rođenja u razvijenim zapadnim zemljama, kao i pozitivna obiteljska anamneza bližih srodnika, a što sve zajedno može povećavati rizik za nastanak raka dojke za više od četiri puta. Rana dob prve mjesečnice, tzv. menarcha (<11 godine), i kasna menopauza (> 55 godina), pretilost u poslijemenopauzi, prehrana bogata zasićenim masnim kiselinama, nerotkinje, crna rasa uz dob mlađu od 45 godina i žene bijele rase uz dob stariju od 45 godina, povećavaju rizik nastanka raka dojke jedan do dva puta.

Poznati su i zaštitni čimbenici u nastanku karcinoma dojke: kasna dob prve mjesečnice ( > 15 godine ), dojenje koje traje duže od godinu dana, prehrana bogata nezasićenim masnim kiselinama, kao i povećana tjelesna aktivnost. Velikom broju rizičnih čimbenika za rak dojke zajednički je nazivnik duljina izloženosti ženskim spolnim hormonima tzv. estrogenima. Unatoč tome, uzrok nastanka raka dojke većinom je nepoznat odnosno uzrokovan je kombinacijom utjecaja različitih okolišnih i genetskih čimbenika.

Obiteljska povezanost uočava se u oko 5 do 10 posto slučajeva raka dojke, ali prema najnovijim istraživanjima na jednojajčanim blizancima čini se da se nasljednim čimbenicima može pripisati čak do 27 posto karcinoma dojke. Najpoznatije su mutacije supresorskih gena, ili tzv. antionkogena, BRCA1 i BRCA2 ( eng. Breast Cancer 1 i 2 ). U žena kojima je potvrđena mutacija gena BRCA1 vjerojatnost nastanka karcinoma dojke je od 50 do 90 posto. U obiteljima s visokim rizikom nastanka karcinoma dojke i jajnika, mutacije gena BRCA2 nađene su u 10 do 20 posto slučajeva. Oba gena su tzv. geni supresori tumora, a glavna im je uloga u popravcima oštećenja molekule deoksiribonukleinske kiseline tzv. DNA.

– Koji su rizični faktori za razvoj ove bolesti?

Prema Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka (International Agency for Research on Cancer, IARC) 25 posto slučajeva raka dojke diljem svijeta povezano je s prekomjernom tjelesnom težinom i pasivnim načinom života. Kombinacija povećane tjelesne mase, umjerene do visoke količine konzumacije alkohola i neaktivni način života najbitniji su čimbenici rizika obolijevanja od raka dojke.

Za sada se preporuke o usvajanju zdravijeg načina života, koji bi mogao djelovati protektivno u smislu razvoja raka dojke, odnose na pravilnu prehranu s manje masnoća i prisutnim protektivnim sastojcima (npr. fitoestrogenima), konzumiranje maksimalno jednog alkoholnog pića dnevno, redovitu tjelesnu aktivnost, koja djeluje povoljno u očuvanju poželjne tjelesne težine, a i u smislu kasnijeg nastupa menarhe, te smanjenje pušenja.

Za očekivati je da će se naša saznanja o rizičnim čimbenicima za rak dojke povećati, što bi dovelo do unaprjeđenja prevencije.

– Što znači karcinom in situ?

Karcinom in situ najraniji je stadij u nastanku raka u kojem tumorske stanice nisu probile tzv. bazalnu membranu, što znači da nisu došle u kontakt s krvnim i limfnim žilama koje se nalaze ispod bazalne membrane. Činjenica da nisu došle u kontakt s krvnim i limfnim žilama znači da taj tumor nema mogućnost metastaziranja. Sve to znači i izvrsnu prognozu što se tiče preživljenja tih bolesnica.

Takvi tumori traže adekvatan kirurški zahvat kako bi se smanjila vjerojatnost njihovog povrata u dojci, čemu su ovi tumori inače skloni. S istim ciljem se, ovisno o vrsti kirurškog zahvata, kod karcinoma in situ koriste i adjuvantno zračenje te adjuvantna endokrina terapija, a sve kako bi se  smanjila vjerojatnost povrata tumora u operiranoj dojci, a kod primjene adjuvantne endokrine terapije i smanjenu pojavnost tumora druge dojke. In situ se može javiti duktalni karcinom, ali i lobularni. Lobularni karcinom in situ je izostavljen iz nove klasifikacije raka dojke jer se ne smatra pravim rakom.

– Po čemu se razlikuju stadiji bolesti i kako se utvrđuju te razlike?

Kako bismo odabrali najefikasniji način liječenja, odredili prognozu i uspoređivali različite načine liječenja, bolesnice se razvrstavaju u određene skupine s obzirom na proširenost bolesti odnosno njezin stadij. U određivanju stadija karcinoma dojke koristi se TNM sustav za procjenu proširenosti tumora kojega su prihvatili International Union Against Cancer (UICC) i American Joint Committee for  Cancer Staging and Results Reporting (AJCC). Klasifikacija TNM uključuje veličinu primarnog tumora (oznaka T), proširenost tumora u regionalne limfne čvorove (oznaka N) i udaljene metastaze (oznaka M), utvrđene kliničkim pregledom i dijagnostičkim pretragama.

Manji tumor, nezahvaćenost limfnih čvorova te odsustvo udaljenih metastaza ujedno znače i niži stadij bolesti, odnosno bolje izglede za dugogodišnje preživljenje. Zahvaćenost limfnih čvorova pazuha još uvijek ne znači metastatsku bolest, odnosno još uvijek se radi o bolesti koja se može  izliječiti. Metastaze u udaljene organe znače metastatsku bolest, označenu s M, koju liječimo različitim vrstama terapija, ali je ne možemo trajno izliječiti. U metastatskoj bolesti cilj liječenja je produljiti život, a da se pri tom maksimalno održi i kvaliteta života na način da bolesnica što dulje obavlja svoje uobičajene aktivnosti.

– Što kad rak već zahvati limfne žlijezde, koliko ta činjenica utječe na preživljenje?

Pazušni limfni čvorovi su glavno mjesto metastaziranja karcinoma dojke. Klinička procjena (na temelju pregleda) stanja pazušnih limfnih čvorova uključuje velik broj lažno pozitivnih i lažno negativnih nalaza, pa je histološka analiza neophodna za točno određivanje stadija bolesti. U određivanju prognoze nije važno samo prisustvo metastaza, već i broj pozitivnih limfnih čvorova. Prosječna godišnja stopa smrtnosti raste ovisno o tome je li je pozitivno od jedan do tri, od četiri do 10 ili više od 10 limfnih čvorova, a studije su pokazale linearan odnos broja zahvaćenih limfnih čvorova i preživljenja bez bolesti.

Zahvaćenost limfnih čvorova pazuha utječe na stadij bolest, pa je zahvaćenost limfnih čvorova uz veličinu tumora, infiltraciju kože i ostalo, važan čimbenik koji bolest može svrstati u veći stadij. Veći stadij bolesti pri dijagnozi znači lošije preživljenje. Važno je i probijaju li tumorske stanice čahuru limfnog čvora, u kojim su točno regijama zahvaćeni limfni čvorovi, radi li se samo o zahvaćenosti čvorova pazuha ili su oni i na vratu i sl.

Još jednom naglašavam da zahvaćenost limfnih čvorova pazuha još uvijek ne znači metastatsku bolest, odnosno još uvijek se radi o bolesti koja se može  izliječiti.

mšm/Nismo same

Foto: Nismo same