Gotovo stotinu djevojčica iz Kenije, Tanzanije, Ruande svakodnevno nosi haljinice Marijane Janeković iz Koprivnice. Marijana je svoju ljubav prema šivanju uspješno povezala s njezinom velikom potrebom pomaganja drugima. Sada svakodnevno dokazuje da su čuda ipak moguća…
Sve je počelo prije pet godina kada je Marijana Janeković na društvenim mrežama doznala o Malom domu u Keniji – franjevačkoj misiji i sirotištu u kojem se brinu o djeci s invaliditetom.
“Ponudila sam im prvo šivanje torbi i pernica, uz to je išlo i prikupljanje školskog pribora, uključile su se i sve škole iz naše županije”, kaže Marijana za HRT.
Nakon 800 torbi i 600 pernica nastavila je šivati i za djecu Malog doma u Africi, sašila još stotinu haljinica i pedesetak hlačica. Svaka fotografija djeteta u njezinoj haljinici budila je još više želje i volje.
“Ja sam po struci frizer, to je kreativan posao i cijeli život sam imala u sebi tu želju nekome pomoći, uvijek sam nešto pomalo šivala, ovo je bio za mene jako veliki izazov. Oni kad su dobili te haljinice, ja sam dobila povratnu informaciju u fotkama, to je bilo prekrasno, to su bile šarene haljinice, te curice su bile prekrasne u njima i to je meni bila najveća nagrada – te nasmiješene curice u mojim haljinicama”, govori dobrotvorka.
Fotografija jedne djevojčice Marijanu se posebno dojmila – djevojčica bez noge, s kartonskom protezom. Na nju je najviše mislila kada je šivala haljinice. Marijanina ljubimica zahvaljujući dobrim ljudima dobila je pravu protezu.
“Nisam se s njom nikad povezala, ali pratim stalno taj njezin život i mislim da je pred njom lijepa budućnost”, rekla je.
Svojom je pomoći lijepoj budućnosti, ali i djetinjstvu te djece zasigurno pridonijela i Marijana iz Koprivnice. Nakon što je pomogla Malom domu u Keniji Marijana je pronašla druge hrvatske udruge koje pomažu djeci u Africi. Poput udruge Mali zdenac, Kolajna ljubavi…
Novi joj je cilj sašiti tisuću haljinica. Na svom putu Marijana nije sama. Puno joj ljudi šalje tkanine, prikupila je sada materijala za više od 200 haljinica.
Marijana ne pomaže zbog slave i hvale. Sve što daje, daje s puno ljubavi i tako pokazuje kako malim kamenčićima uspijeva graditi veliku tvrđavu dobrote i kad je ona udaljena tisuće kilometara. Iako mnogo daje, još više joj se vraća, kaže – kroz duševni mir i zadovoljstvo.
bl
Foto: Screenshot HRT
