/Na današnji dan prije 151 godinu rođen je čovjek koji je potaknuo nevjerojatno oduševljenje za misije

Na današnji dan prije 151 godinu rođen je čovjek koji je potaknuo nevjerojatno oduševljenje za misije

“Svijet je umoran, obeshrabren i izgubljen. Treba svjetlo, treba mir, treba vodstvo. Potrebna nam je vjera, potreban nam je sveopći križarski pohod žarkih molitvi, potrebna nam je velika velikodušnost, brižnost i veliko srce. Na ovu situaciju trebamo odgovoriti inteligentnom i stalnom suradnjom biskupa, svećenika i svih krštenika.” (P. MANNA, La cooperazione cristiana alla conversione del mondo e l’Unione Missionaria del Clero – 1934., u: Scritti, v. 12, str. 22)

Blaženi o. Paolo Manna rođen je u Avellinu u Italiji 16. siječnja 1872. u skromnoj i pobožnoj obitelji, kao peto od šestero djece. Nakon osnovne škole upisao je srednju tehničku školu u Avellinu i Napulju, a nakon toga upisuje studij filozofije na Sveučilištu Gregoriana u Rimu. Tamo je osjetio poziv od Gospodina i ulazi u sjemenište Instituta za vanjske misije u Milanu 1891. godine. Za svećenika je zaređen 19. svibnja 1894. godine u milanskoj katedrali. U rujnu 1895. godine odlazi u Burmu gdje je djelovao među pripadnicima naroda Ghekku o kojem je napisao i knjigu. Tamo je bio misionar 12 godina tijekom kojih je imao problema s tuberkulozom te se tri puta vraćao u Italiju radi teška  zdravstvenog stanja. Prilikom posljednjeg dolaska u Italiju, na svoju veliku žalost, ondje i ostaje. Na taj će način otkriti Božju volju za svoj život: kroz pisanje i publikacije biti misijski animator cijele Crkve, misionar Misijske zajednice.

Tijekom idućih 40 godina svu svoju energiju usmjeravao je na širenje misionarskog žara među klericima i laicima. Cilj njegova rada nije bilo samo širenje vjere u svijetu i pomaganje misionarima molitvama i prilozima, nego prije svega upoznati ljude s dužnošću širenja Crkve kako bi dobila više misionara, tako i među lokalnim svećenstvom, da bi svoju zadaću u potpunosti mogla ispuniti. Kao urednik časopisa Le Missioni Catoliche (Katoličke misije), a posebno u svom prvom djelu Missionari autem pauci (Nedovoljno je misionara), potaknuo je nevjerojatno oduševljenje za misije i velik broj misijskih poziva. Na taj je način počelo njegovo veliko djelo poticanja svih svećenika na interes za misije.

Njegov san o osnivanju Misijske zajednice za kler ostvaren je s podrškom pape Benedikta XV., i to zahvaljujući spremnom zalaganju bl. Guida Marije Confortija, biskupa Parme i utemeljitelja misionara ksaverijanaca. Prvi međunarodni kongres Misijske zajednice (održan 3. siječnja 1922.) govorio je o nužnosti poučavanja o misijama u bogoslovijama, što je dotad bilo nepoznato područje u katoličkim obrazovnim institutima. Kako bi potaknuo razvoj mnogih poziva za misije, o. Manna je u svojim mnogobrojnim napisima naglašavao nezamjenjivu ulogu svećenika u naviještanju Evanđelja i stvaranju misijske svijesti u Božjem narodu.

Papinska misijska zajednica brzo se širila nakon što je papa enciklikom Maximum illud (iz 1919.) potaknuo da bude prisutna u svakoj biskupiji. Kroz brojne propovijedi i publikacije, o. Manna je oduševljavao kler i laike za misijski ideal, a mladim je ljudima postavio izazov da taj ideal ostvare. Za njega nije postojao misijski poziv različit od svećeničkog ili općenito kršćanskog poziva, i njegov je moto bio: „Svi su misionari“! Smatrao je da su svi krštenici misionari, ali prvenstveno je „svaki svećenik po svojoj prirodi i definiciji misionar“. Zadaća Misijske zajednice je promicanje misijskog djelovanja i širenje misija kroz izravan angažman onih koji su, poput apostola, primili zapovijed: „Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga…“ (Mt 28,19).

Žalio se da je velik dio klera „zaboravio na veliku i temeljnu istinu“, onu da je „primarna dužnost Crkve evangelizacija svijeta – cijeloga svijeta“. Univerzalni misionarski duh mora ići ukorak s duhom jedinstva s onima koje prve nazivamo „odijeljenom braćom“, i to je „nužan uvjet za pobjedu Evanđelja u svijetu“.

Geslo o. Manne je bilo: Svi su misionari! Podsjećajući na misijsku narav Crkve, govorio je da su svi krštenici misionari, ali prvenstveno je, smatrao je, svaki svećenik po svojoj prirodi i definiciji misionar.

Svojim je istraživanjima i smjelim izjavama bl. o. Manna proročki navijestio deklaracije Drugoga vatikanskog sabora, posebice Ad Gentes (2, 39), Lumen Gentium, Optatam Totius (20) i Presbyterorum Ordinis (10). Zajedno sa svećenicima, redovnici, redovnice i posvećeni laici također su prirodni misijski radnici. Godine 1949. dekretom Huic Sacro Kongregacija za širenje vjere i njima je omogućila članstvo u Zajednici. Dekretom od 28. listopada 1956. papa Pio XII. dao je Zajednici naziv „papinska“ te je preimenovana u Papinsku misijsku zajednicu svećenika, redovnika i posvećenih laika. Kraće se naziva Papinskom misijskom zajednicom (PMZ).

I sam je o. Manna u svom institutu služio od 1924. do 1934. kao generalni superior. Plod njegova djelovanja su Opažanja o modernoj metodi evangelizacije, u kojima predlaže posebnu i drugačiju formaciju većeg broja bogoslova u misijskim zemljama i osnivanje lokalnih crkava koje bi vodilo lokalno svećenstvo. U svojim je kasnijim godinama, kao u snu, skicirao svoj veliki, proročki i dalekosežni misijski plan: naše crkve i naviještanje Evanđelja. Netom prije održavanja Drugoga vatikanskog sabora, pozvao je starije Crkve da osnuju misijske bogoslovije kako bi izravno mogle sudjelovati u evangelizaciji svijeta i pomoći mlađim misijskim Crkvama.

O. Manna ostat će zapamćen i po zalaganju za osnivanje Družbe sestara misionarki od Bezgrješne, kao i po brojnim knjigama i izdanjima. Osobito je zaslužan za uvođenje inovativnih metoda misionarskoga rada, a njegovo je, tvrde upućeni, najveće naslijeđe primjer budućim generacijama. Njegovu neugasivu strast za dobrobit misija nisu mogle uništiti ni bolest ni patnja. Do smrti se vodio geslom: Sva Crkva za sav svijet!

O. Paolo Manna umro je 15. rujna 1952. u Napulju, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 4. studenog 2001. godine.

“Ako pak ne možete ići u misije, zapamtite da uvijek imate dužnost biti revni i promicati sva djela koja su usmjerena da im pomognu i podrže.” (P. MANNA, Operarii autem pauci! La vocazione alle missioni estere, Milano 1960, 253)

Posjetite www.misije.hr i pratite aktivnosti Nacionalnog misijskog ureda na društvenim mrežama: www.facebook.com/missioHR ili www.instagram.com/misije.hr.

Za dodatne informacije kontaktirajte Nacionalni misijski ured u Zagrebu: 01/5635-055; e-mail: missio.croatia@misije.hr.

mšm

Foto: Pixabay, ilustracija