/‘DOBRI DUH SISKA’ Postolar Željko unatoč posljedicama potresa otvorio svoju radionicu; poručio da će raditi do smrti

‘DOBRI DUH SISKA’ Postolar Željko unatoč posljedicama potresa otvorio svoju radionicu; poručio da će raditi do smrti

Razorni potres zaustavio je puls Siska. Sve je stalo. Tisuće građana ostalo je bez domova, radnje koje su i prije jedva preživljavale, razrušene su. Dva mjeseca kasnije, grad lagano oživljava. Skinuo se s aparata, ali šavovi su još tu, na krovovima, fasadama, živcima i duši. Ipak, tijek vremena, malo sunca i marljive ruke sve pomalo zacjeljuju. Dok čekaju državnu obnovu, građani rade sami koliko mogu, u nadi da neki novi potres njihov trud neće učiniti uzaludnim. Iako, kretati ispočetka i podići se nakon pada, nikada nije ni bilo uzaludno, piše Mirovina.hr.

Novinari spomenutog portala uputili su se u postolarsku radionicu dobrog duha Siska, umirovljenog 71-godišnjeg Željka Vrđuke koji obrt već šestu godinu nastavlja kroz kućnu radinost. Postao je možda i najpoznatiji hrvatski postolar, jer popravke djeci i starcima nikada ne naplaćuje. Cijene su mu i za ostale simbolične. Princip rada koji mu je po svim pravilima trgovanja već odavno trebao donijeti propast, njemu donosi sve suprotno. I tako će, kaže, do smrti. U tri desetljeća neprekidnog rada nikada ga ništa zaustavilo nije, sve do kobnog 29. prosinca koji mu je donio “crvenu naljepnicu”. Ipak, danas je iznova otvorio vrata zanata u izumiranju.

Pomaže mu supruga Dragica s kojom je već 50 godina

Novinari portala Mirovina.hr slikovito su svoj dolazak do radionice.

Hodali su glavnim cestama zaobilazeći brojne letve i trake, postavljene ispred gotovo svake kuće zbog opasnosti od cigli i crijepova koji i dalje padaju. Išli su i preko predivnog Staroga mosta čiji se zid odlomio i čeka obnovu pa su prošli kroz park uz crkvu bez tornja.

Na prvi mah učinilo im se da radionica ipak ne radi. Obje kuće uz nju ograđene su i nisu za uporabu. No, malena radionica otvorenim prilazom prkosi katastrofi. Bila je i ona “crvena”, ali nakon saniranja zida susjedne kuće koji je prijetio urušavanjem, sada je “žuta”. I nju čeka obnova.

Patuljak u izlogu i zvonce na ulazu uvode posjetitelje iznova u bajku čiji su glavni akteri dobri Željko i njegova supruga Dragica koja mu u radionici pomaže otkako je iz propadajuće Željezare još 1998. godine otišla u mirovinu. Ove godine će im i 50 godina braka. Ruke pune posla, mušterije ulaze i izlaze, jedna po jedna.

Mušterije su jedva čekale otvaranje, stalno ispitivale kada će moći donijeti cipele i torbe. Ne čudi stoga gužva. Cijene nisu mijenjali od 2007. godine pa mnogi iz Zagreba dolaze u Sisak popraviti obuću. Za djecu i starce, popravci su i dalje besplatni.

Odnos sa sugrađanima tako je više prijateljski, nego poslovni pa kada bi i trebali pomoć za obnovu radnje, sigurno bi uplatili donacije. Ali, ponos je jači od toga… Nakon potresa, kažu, otišli su u vikendicu jer nisu mogli gledati grabež nastalu oko podjele humanitarne pomoći. Ljudi kojima ne treba uzimali bi po pet grijalica, da se nađe, dok bi se istovremeno neko dijete negdje smrzavalo. To ih užasava. Štete imaju i u vlastitom stanu.

Krizna vremena Vrđuka je iskoristio za usavršavanje društvenih mreža, a duh ga nije napustio ni po pitanju njegove treće ljubavi, nakon Dragice i radionice – meksičke glazbe koja će još dugo odjekivati u njegovim ušima, baš kao i zvukovi bajkovite radionice dobrog duha Siska.

Fotografije pogledajte OVDJE.

bl/Mirovina.hr

Foto: Unsplash