Kako bi se stariju populaciju upozorilo na sve prisutniji problem produkcije i širenja dezinformacija i lažnih vijesti u medijima pokrenuta je “Hodalica kroz lažne vijesti”. Ovaj hvalevrijedan projekt prošle je godine osmislio i pokrenuo Ured hrvatskog zastupnika Tonina Picule u Europskom parlamentu. Više o samom projektu, ideji, počecima i provedbi otkrio nam je Tomislav Levak, medijski analitičar i predavač na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu koji na projektu sudjeluje kao stručni suradnik.

“Želeći se konkretno i praktično uhvatiti u koštac s rastućim i globalnim problemom sve jače produkcije i sve bržeg širenja dezinformacija i lažnih vijesti (fake news), 2020. godine Picula i članovi njegova Ureda prvo su osmislili i uspješno realizirali projekt i nagradni natječaj pod zajedničkim nazivom “Kidalica lažnih vijesti”, a koji su bili primarno usmjereni mladima, odnosno srednjoškolcima i studentima. Protekle godine pak odlučili su se, kao svojevrstan nastavak, provesti ovaj projekt “Hodalica kroz lažne vijesti”, usmjeren prije svega prema osobama starije životne dobi”, započeo je Levak.

Govoreći o samim počecima projekta, istaknuo kako su rezultati više relevantnih znanstvenih istraživanja zadnjih nekoliko godina egzaktno pokazali da, unatoč ranijem uvriježenom suprotnom mišljenju, starije osobe u pravilu šire dezinformacije i lažne vijesti osjetno češće nego mlađe osobe, u prosjeku od četiri do sedam puta više.

“Uredu gospodina Picule to je bila jedna od glavnih osnova za pokretanje ovoga projekta, a mene su kontaktirali na samom početku, želeći me angažirati kao stručnoga suradnika, iz dva razloga. Naime, zamijetili su kako se u svojem znanstvenom i stručnom radu već dulje bavim ovom problematikom, a s druge strane uočili su se kako u svojim izvanfakultetskim edukacijama aktivno radim upravo na medijskom opismenjavanju osoba treće životne dobi. Što bi se reklo, bio je to dobar spoj”, prisjetio se Levak.

Poziv je, naravno, prihvatio, i to iz više razloga. Jedan od njih je i sam cilj projekta – borba s lažnim vijestima.

“Ne samo jer projekt objedinjava ova dva moja uža područja interesa, već i jer je osmišljen kvalitetno, korisno i realno. Njegov je glavni cilj pobliže upoznavanje starije populacije sa sve prisutnijim problemom dezinformacija i lažnih vijesti, ali i ukazivanje na potencijalne načine detektiranja lažnih, neprovjerenih i nepouzdanih sadržaja u medijima i javnosti te borbe protiv njih. 

Dezinformacije i lažne vijesti ušle i u hrvatske medije

Na naš upit koliko su dezinformacije i lažne vijesti prisutne u hrvatskim medijima, odgovorio je:

“Na to je pitanje dosta teško odgovoriti jer, nažalost, dobar dio dezinformacija i lažnih vijesti bude uočen prekasno, a događa se da neke od njih ne bude niti otkrivene kao lažne. Ipak kao određenu i zanimljivu ilustraciju iznijet ću primjer vezan uz aktualnu pandemiju Covida-19, a koje smo kolege Lana Ciboci Perša, Adrian Beljo i ja iznijeli u jednom prošlogodišnjem znanstvenom radu. Točnost i istinitost informacija vezanih uz ovu pandemiju kontinuirano prati i bilježi Faktograf.hr, trenutačno jedini hrvatski medij usmjeren primarno na ‘fact checking’, odnosno na činjeničnu provjeru informacija i vijesti koje se pojavljuju u javnoj sferi. U razdoblju od početka veljače 2020. do početka srpnja 2021. Faktograf.hr objavio je ukupno čak 420 informacija, koje su objavljene ili prenesene i u hrvatskim medijima, a za koje je naknadnom provjerom utvrđeno da su netočne ili neistinite”.

Levak je dodao kako je to u prosjeku gotovo 25 mjesečno ili skoro jedna neistinita vijest dnevno. Te informacije obuhvaćale su različite teme i različita područja društva (zdravstvo, gospodarstvo, politika, sigurnosna pitanja, kultura, zabava i drugo), a većina ih se svrstava u kategoriju namjerno produciranih i proširenih dezinformacija.

“Nedvojbeno je da su dezinformacije i lažne vijesti ušle i u hrvatske medije i da se šire, što pokazuju i drugi primjeri. Ipak, sretna je okolnost da je hrvatsko društvo osvijestilo kako ovaj problem zbilja postoji i da se s njim moramo boriti. Ne znam kolika je utjeha, ali u Hrvatskoj je ipak još uvijek, po ovom pitanju, osjetno bolja situacija nego što je slučaj s medijima, primjerice, u susjednim zemljama, Srbiji i Bosni i Hercegovini”, napomenuo je naš sugovornik.

Starije osobe slabo su upoznate s medijskom tematikom

Otkrio je i dosadašnja iskustva s predavanja u sklopu projekta i što sve podučava starije osobe. Naime, u protekle tri godine je samostalno ili s kolegicom, održao mnoga predavanja i radionice za osobe treće životne dobi u domovima za starije i nemoćne osobe ili za članice i članove različitih umirovljeničkih udruga i Matica umirovljenika.

“Iskustva su mahom vrlo pozitivna, kao i reakcije starijih osoba, ali i odgojitelja u domovima i osoba koje surađuju sa starijim osobama. Pokazalo se da ih medijska tematika zanima, ali da, nažalost, mnogi ne znaju niti približno dovoljno o njoj. Postoje, naravno, različite situacije. Primjerice, u domovima za starije i nemoćne osobe uglavnom su smještene osobe koje su u visokoj životnoj dobi, a među njima ima dosta nepokretnih te onih koji slabije čuju, vide i razumiju. Tada predavanja i radionice moramo prilagoditi takvim osobama, osobito jer je među njima u prosjeku manje korisnika računala, interneta i društvenih mreža”, istaknuo je.

S njima tada, dodao je, primarno obrađuju bazične pojmove i pojave, poput toga što su mediji, kakvi sve mediji postoje i kakve su razlike među njima, na što trebaju posebno obratiti pozornost pri konzumaciji medijskih sadržaja, kakve su opasnosti i prijetnje na internetu i slično.

“Recimo, s njima posebno obrađujemo segment internetskih prevara jer se to pokazao kao velik problem među starijim osobama. S druge strane, umirovljeničke udruge mahom okupljaju nešto mlađe i vitalnije seniore, među kojima je mnogo onih koji su iznimno aktivni na svojim pametnim telefonima, društvenim mrežama i komunikacijskim platformama. Stoga ta predavanja i radionice više nalikuju onima koje držim i za druge dobne skupine, a s tim osobama tada dublje ulazimo u problematiku medija, s naglaskom na nove medije”, napomenuo je Levak.

Na naš upit zbog čega starije osobe češće šire dezinformacije i lažne vijesti od mlađih osoba, odgovorio je:

“Postoji više razloga za to, ali glavni je ipak nesnalaženje starijih osoba u suvremenom medijskom okruženju. Kao što smo kolegica Nefreteta Zekić Eberhard i ja naveli u nedavno objavljenom “Vodiču za srebrne surfere“, priručniku o internetu i društvenim mrežama za osobe treće životne dobi, riječ je u principu o pripadnicima generacija koje su odrasle u svijetu i vremenu u kojima se u pravilu znalo tko stvara vijesti i informacije. Međutim, naučeni obrasci sada su zastarjeli jer se svijet medija drastično promijenio u odnosu na onaj od prije deset ili petnaest godina, a mnogi od njih to ne shvaćaju ili ne prihvaćaju.

Drugi velik problem je nedovoljno poznavanje tehnologije. Recentna istraživanja pokazala su kako gotovo 80% osoba treće životne dobi u Hrvatskoj  posjeduje pametne telefone, ali, nažalost, dobar dio njih ne zna ih pravilno koristiti. U oba slučaja kontinuirana edukacija jedini je put koji može imati dugoročne rezultate.”

Raširenost projekta i pozitivne reakcije

U sklopu projekta nastalo je i pet kratkih video uradaka o medijima koji su krajem prošle godine objavljeni na internetskim portalima i na društvenim mrežama. Zanimalo nas je o čemu su progovarali u videu te jesu li zadovoljni s dosadašnjim aktivnostima i provođenjem projekta.

“Na projektu sa mnom surađuje i Nefreteta Zekić Eberhard, dugogodišnja novinarka i medijska praktičarka s kojom od 2019. na području istočne Hrvatske, uz potporu Agencije za elektroničke medije, i provodim projekt “Novo medijsko doba za treću životnu dob” usmjeren na medijsko opismenjavanje starijih osoba. Tako smo u jesen 2021. zajedno osmislili scenarije, poruke i sadržaje za ukupno pet edukativnih kratkih video uradaka o medijima koji su objavljeni na portalima i društvenim mrežama.

Teme su bile: internetski trolovi, prepoznavanje lažnih i pouzdanih izvora informacija, audio, video i fotomontaže, razlikovanje satiričnih i šaljivih vijesti od ozbiljnih te online prevare i lažni i obmanjujući oglasi. Svi su snimljeni u profesionalnoj produkciji i s profesionalnim glumcima koji su utjelovili unuku, baku i djeda u zadanim svakodnevnim situacijama. Ovi videoklipovi objavljivani su na tjednoj osnovi, a dobili su brojne pohvale i pozitivne reakcije, u prvom redu ciljane skupine starijih osoba, što mi je posebno drago”, napomenuo je Levak.

Uz to, Levak je osmislio i sadržaj za predavanja i radionice o medijima koje je u studenom i prosincu 2021. održao po domovima za starije i nemoćne osobe te za članove umirovljeničkih udruga u više gradova diljem Hrvatske – Zagrebu, Rijeci, Splitu, Šibeniku, Vrgorcu, Dubrovniku i Đakovu. Napomenuo je i to kako je suradnja s Toninom Piculom i njegovim Uredom bila i jest iznimno ugodna i kvalitetna, a osobito s Ivanom Matićem koji je zadužen za operativni dio toga projekta.

“U jednom trenutku, polovicom prosinca, nalazili smo se na pravoj maloj turneji po gradovima na jadranskoj obali, što je bilo novo i zanimljivo iskustvo. Jako sam zadovoljan dosadašnjom provedbom projekta te reakcijama i rezultatima koje smo polučili. Zbog tolikog uspjeha i odjeka u javnosti odlučeno je da će ove godine biti realiziran i nastavak projekta”, istaknuo je naš sugovornik. 

Na naš upit jesu li stariji u Zagrebu medijski pismeniji od starijih osoba u drugim, posebice manjim sredinama, Levak je odgovorio.

“U današnjem “globalnom selu” više po ovom pitanju nema faktički nikakvih pravila niti posebnih razlika između manjih i većih sredina. Tehnologija i mediji doprli su u praktički svaki kutak i svi su postali (potencijalni) korisnici. Nisam zamijetio nikakvu osjetnu razliku u razini medijske pismenosti između starijih osoba koje žive u Zagrebu i u drugim dijelovima Hrvatske. Dapače, primjerice, u Vrgorcu sam u publici imao seniore koji su bolje i više shvaćali stanje u medijima nego, primjerice, zagrebački umirovljenici. Istina, sigurno osobe treće životne dobi u glavnom gradu i većim sredinama imaju veću mogućnost pohađati edukacije iz medijskoga opismenjavanja, ali još uvijek to u “povojima” kada je riječ o starijoj populaciji.”  

Za kraj je otkrio planove za dalje.

“Što se tiče projekta “Hodalica kroz lažne vijesti”, za ovu je godinu planiran nastavak serije predavanja i radionica, a u fokusu su sjeverna i srednja Hrvatska koje prošle godine nismo uspjeli obuhvatiti. Već su načelno za jesen dogovorena predavanja u nekoliko gradova, poput Varaždina i Koprivnice. Jedva čekam nastavak projekta. Nije precizno određeno njegovo trajanje, već je zamišljeno da se on provodi u ciklusima. Osobno, nadam se da ćemo uspjeti s ovim i sličnim projektima doći u što više domova za starije i nemoćne osobe te umirovljeničkih udruga širom Hrvatske”, poručio je Tomislav Levak.

Bjonda Lučić/Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Ivan Matić/Ured Tonina Picule

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.