Nova mirovinska reforma u javnosti je izazvala brojne nedoumice. Ministar rada Marko Pavić odlučio je pojasniti prijedlog mirovinske reforme – što zapravo građani dobivaju s mirovinskom reformom, koliko novaca godišnje nedostaje za mirovine, koji je najveći problem mirovinskog sustava i kako mirovinski sustav učiniti održivim.

Pavić je u intervjuu za Globus objasnio na koga se odnosi mirovinska reforma, gdje se pogriješilo s prijašnjom reformom, postoji li neki provjereni model koji bi slijedila nova reforma mirovinskog sustava te što ako Sabor ne prihvati prijedlog reforme.

Na koga se odnosi buduća mirovinska reforma – na današnje umirovljenike, na one koji sada uplaćuju kako bi otišli u mirovinu sutra i sljedećih deset godina, ili na one koji sada ulaze u mirovinski sustav?

Ovo je ključno pitanje! Dopustite da našim sugrađanima podrobnije pojasnim naš prijedlog kako bi im bilo jasnije što želimo napraviti s mirovinskom reformom. Naš mirovinski sustav je vrlo kompleksan, mi ga želimo učiniti dugoročno održivim i našim umirovljenicima osigurati primjerene mirovine. Za reformu mirovinskoga sustava smo se odlučili jer smo svjesni problema s kojim ćemo se suočiti već 2019. godine kada ćemo imati veliki broj umirovljenika koji će imati u prosjeku 600 kuna manju mirovinu nego sadašnji umirovljenici.

Volim reći da je najveći problem mirovinskog sustava sukob triju generacija: sadašnjih umirovljenika koji žele veće mirovine, koje možemo jedino osigurati sredstvima iz proračuna, zatim umirovljenika koji odlaze u mirovinu u idućih deset do petnaest godina i pripadaju generacijama rođenih između 1962. i 1980., a koji će po sadašnjem zakonu imati u prosjeku oko 600 kuna manju mirovinu nego sadašnji umirovljenici, i generacija rođenih 1980. i mlađih koji uz povećanje izdvajanja u drugi stup imaju mogućnost zaraditi veće mirovine od onih koje imaju sadašnji umirovljenici.

Treba znati da nama već sada godišnje nedostaje 17 milijardi kuna za mirovine. S druge strane, naši umirovljenici imaju u prosjeku samo 30 godina radnog staža, osam godina manje nego umirovljenici u Njemačkoj s kojom se volimo uspoređivati. Sve to utječe na održivost našeg mirovinskog sustava. Jedan od ciljeva koji je sebi postavila ova Vlada jest očuvanje održivosti financijskog sustava tako da dodatno zaduživanje, koje neki predlažu, kako bismo pokrili ove troškove ne dolazi u obzir. Unatoč naporima u prošlosti, ova je Vlada prva pristupila sustavnom rješavanju ovog problema mirovinskog sustava.

Dugo smo mirovinsku reformu isticali kao jedinu reformu koju smo dobro započeli. Danas se čini da smo možda krenuli u pogrešnom smjeru. Gdje se pogriješilo? Je li čileanski trostupni model najbolji?

Važno je još jednom napomenuti da nam godišnje za mirovine nedostaje 17 milijardi kuna koje Vlada mora nadomjestiti, to je pet Peljeških mostova godišnje, a iznos će i dalje rasti u budućnosti. Omjer umirovljenika i zaposlenih je 1:1,26. Iako omjer raste u zadnje dvije godine, to nije dovoljno, u prosjeku naši umirovljenici imaju kratak mirovinski staž, samo 30 godina, dok je europski prosjek 35 godina, udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći u Hrvatskoj je ispod 42 posto, a u EU je 58 posto. Sve to ukazuje da naš mirovinski sustav moramo učiniti održivim. Zbog toga predlažemo duži boravak u svijetu rada, tj. odlazak u mirovinu sa 67 godina za žene i muškarce od 2031. godine, a ne kako je sadašnjim zakonom propisano od 2038. godine te destimulaciju prijevremenih starosnih mirovina i prilagodbu beneficiranog radnog staža tehnologijama 21. stoljeća. Sve ove prilagodbe odvijaju se i u ostalim EU zemljama.

Međutim, želim također naglasiti da oni koji su rano ušli u svijet rada kada navrše 41 godinu staža moći će u starosnu mirovinu s navršenom 61 godinom života, a oni koji i danas rade u otežanim uvjetima mogu napraviti stručnu studiju medicine rada i ako stručnjaci tako procjene mogu ostvariti beneficirani staž. Smatram da je mirovinska reforma 2002. godine imala dobar smjer, ali se nije razvijala prema planu i njene projekcije su se pokazale nerealne. Naime, plan je bio jačanje stope doprinosa drugog stupa od 5 posto tako daje po tim projekcijama ove godine trebala dosegnuti 10 posto, a ona je ostala na razini od 5 posto. To je proizvelo financijski jaz između različitih generacija umirovljenika i sada to moramo ispraviti.

Ako je za prvu reformu uzor – bio čileanski model, postoji li neki provjereni model koji bi slijedila nova reforma mirovinskog sustava?

Dopustite mi da najprije našim sugrađanima objasnim što se događa danom umirovljenja jer sam po prvim reakcijama vidio da ne znaju svi kako se ostvaruje mirovina prema važećem zakonu. Za vrijeme radnoga vijeka iz naše plaće svaki mjesec se 15 posto sredstava izdvaja u prvi mirovinski stup, a 5 posto u drugi mirovinski stup. Tu je važno spomenuti da u slučaju naše smrti prije umirovljenja naša sredstva iz drugog mirovinskog stupa mogu našim nasljednicima biti isplaćena kroz obiteljsku mirovinu ili u gotovini ako nasljednici ne ostvaruju obiteljsku mirovinu. Međutim, danom umirovljenja naša sredstva iz drugog mirovinskog stupa se automatski prebacuju u Mirovinsko osiguravajuće društvo (MOD) koje je u privatnom vlasništvu, uz jednokratnu naknadu od 5 posto.

Svaki umirovljenik s MOD-om individualno potpisuje ugovor o načinu isplate mirovine koju je uštedio u drugom stupu, a mirovinu iz prvog stupa isplaćuje mu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO). U slučaju naše smrti, nakon što su sredstva prebačena u MOD, ona ne mogu našim nasljednicima biti isplaćena u gotovini, nego jedino mjesečno, kroz obiteljsku mirovinu, i to jedino ako je tako prethodno ugovoreno. Ako nije ugovorena obiteljska mirovina, u slučaju smrti, naša sredstva ostaju MODu. Mi predlažemo da danom umirovljenja svi umirovljenici imaju pravo izbora žele li mirovinu iz drugoga stupa primati iz MOD-a ili ih prebaciti u prvi stup uz dodatak od 27 posto. Znači još jednom napominjem, nikome nećemo oteti njihova sredstva kako su neki zlonamjerno komentirali, nego ćemo svakom umirovljeniku na dan kada odlazi u mirovinu dati mogućnost da sam izabere kako želi primati mirovinu. S obzirom na to da je naša situacija specifična (omjer umirovljenika, generacijske razlike itd.) ovo je najpovoljniji model u zadanim okolnostima. Kada se situacija u gospodarstvu i društvu dodatno poboljša, mirovinski sustav se može tome prilagoditi.

Što ako Sabor ne prihvati prijedlog reforme? Koliko dugo će se moći preživjeti s postojećim sustavom?

Prijedlog mirovinske reforme dobit će potporu u Hrvatskom saboru, Vlada je vrlo odgovorno pristupila reformi mirovinskoga sustava, a obavljamo i konzultacije s koalicijskim partnerima. Napravili smo ozbiljnu analizu i predložili model koji neće povećati javni dug i ugroziti financijsku stabilnost jer održivost javnih financija jedan je od tri glavna cilja ove Vlade. Postojeći sustav već stvara probleme jer u 2017. godini smo imali dvadesetak slučajeva umirovljenika s manjim mirovinama, a procjenjujemo da ćemo ih do 2020. imati preko 3.000, većinom žena s mirovinama manjim od sadašnjih umirovljenika, i svake naredne godine taj broj će rasti. Naš cilj je da nakon provedene javne rasprave i dva čitanja u Saboru paket mirovinskih zakona stupi na snagu 1. siječnja 2019. godine.

Cijeli intervju ministra rada i mirovinskoga sustava mr.sc. Marka Pavića možete pročitati na poveznici

Viktor Vresnik/Globus