/Mirovinski sustav koji bi pogodovao ženama? Ženska kuna vrijedi samo 77,3 lipe

Mirovinski sustav koji bi pogodovao ženama? Ženska kuna vrijedi samo 77,3 lipe

Poznato je da su ženske mirovi­ne u Europi za 39 posto niže od muških mirovina, a Hrvatska, kao i većina novih članica Europske unije ima nešto niži rodni jaz u mirovinama, od 22,7 posto. Drugo je, pak, pitanje zašto ženska mirovinska kuna vrijedi samo 77,3 lipe? Može li se onda i sve proizvode kupiti za 22,7 posto niže ci­jene? Naravno da ne može.

Žene su zakinute i nije velika eni­gma prepoznati koji su uzroci nižih mirovina. Na prvom mjestu je stopa zaposlenosti žena koja je u Hrvatskoj vrlo niska, u 2017. samo 40,2 posto od radnog kontingenta žena, što je 11,8 postotnih poena niže od muške stope zaposlenosti te daleko niže od europskog prosjeka od 65,3 posto, piše suh.

Žene imaju kraće ili isprekidane karijere s uplatama mirovinskih doprinosa zbog obiteljskih odgovor­nosti i djece, a također puno veći dio njih radi skraćeno radno vrijeme, od­nosno u Hrvatskoj na određeno. Prema Eurostatu čak 31,4 posto zaposle­nih Europljanki radi „skraćene” i stoga manje plaćene poslove, za razliku od samo 8,2 posto Europljana.

Naprotiv, samo desetak posto Hrvatica ima ta­kav „skraćeni” posao. Sadašnje umi­rovljenice nisu žrtve visokog broja za­poslenih na skraćeno radno vrijeme, ali niti na određeno – oblik ugovora o radu koji je „zarazio” već četvrtinu svih zaposlenih.

Kako je poznato da su plaće zapo­slenih na određeno vrijeme i do 30 posto niže od zaposlenih na neodre­đeno vrijeme, u Hrvatskoj možemo i bez gatanja iz šalice kave pretposta­viti da će novije generacije žena imati još niže mirovine. Jasno je da ženama pogoduje sustav u kojemu je dominantan rad na neodređeno, na sigur­nim i trajnim poslovima, uz pravo na zajamčenu minimalnu plaću radi zaštite od iskorištavanja i siromaštva ugroženih kategorija radnika, te kva­litetne mjere za ravnotežu osobnih, radnih i obiteljskih obveza.

No kakav bi mirovinski sustav po­godovao ženama? Prije svega javni mirovinski sustav s obveznim miro­vinskim doprinosima, a ne privatizirani s obveznim drugim stupom, kao kod nas.

Nadalje, potrebno je uspo­staviti sustav zajamčene minimalne mirovine koja bi zaštitila žene s krat­kim i isprekidanim karijerama zbog obiteljskih obveza i neplaćenog rada, i to u visini koja bi bila poravnana s nacionalnom linijom siromaštva (u Hrvatskoj ove godine – 2.321 kuna).

Trebalo bi uvesti i redistributivne elemente u mirovinskoj formuli, ko­jima bi za cilj bilo, primjerice, podi­zanje razdoblja niskih primanja i do­prinosa na prosječno utvrđeni mini­malni iznos, što bi moglo pogodovati ženama koje rade na određeno ili sa skraćenim radnim vremenom.

Nadalje, tu je i čitav set mogućih kompenzacijskih mjera za skrb o dje­ci, invalidima ili starijima, što u razli­čitim oblicima za djecu imaju goto­vo sve zemlje. Taj takozvani „sustav zasluga” je u početnoj i simboličnoj verziji uveden za nove umirovljeni­ce – majke, kojima se od početka ove godine priznaje dodatni radni staž od šest mjeseci po djetetu, što bi pove­ćalo mirovine za oko dva posto.

No daleko smo od mirovinskog sustava koji bi pogodovao ženama. Stoga se u sljedećoj mirovinskoj reformi mora svakako artikulirati rodni aspekt i izjednačiti žensku i mušku mirovin­sku kunu.

mšm/suh

Foto: Pixabay