Većina organa i tjelesnih funkcija počinje slabiti oko 45. godine života. Izrazite posljedice te staračke regresije ili nazadovanja opažaju se otprilike u dobi od 60. do 75. godine. Tako gerijatrija počinje od 40. godine života, piše dr. Ljerka Pinotić, pedijatrica u mirovini.
Starenjem se bavi gerontologija. To je nauka o starenju, o biološkim procesima starenja, psihičkim i fizičkim svojstvima ostarjelih organizama i sociološkim problemima ljudi starije dobi. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji ljudi starije dobi su oni između 60. i 75. godine, stare dobi od 76. do 90. godine, a vrlo stare iznad 90. godine.
Starački organizam se razlikuje po nekim svojstvima od organizma u naponu životne snage. Samim vremenskim trajanjem, samim življenjem dolazi u organizmima do specifičnih progresivnih i nepovratnih promjena građe i funkcija koje obuhvaćaju nazivom starenje. Razlikuju se dvije faze starenja. Prva faza je faza kada organizam raste, napreduje kvantitativno (povećava se) i kvalitativno (mijenja se kakvoća), većina se životnih funkcija pojačava, pošto se održava maksimum vitalnosti.
Kada počinje starenje?
Nastupa druga faza u kojoj organizam kvantitativno i kvalitativno nazaduje. Starenje je u jednoj fazi evolucijska (razvojna), a u drugoj involucijska (nazadna). To je vrijeme smanjivanja regeneracijskih sposobnosti i metaboličke aktivnosti, praćeno dehidracijom, smanjivanja jedrine te nakupljanja kalcija i pigmenta u nekim organima. Nastupanje svih ovih procesa dovodi do propadanja i negativnih promjena i počinje starenje u užem smislu.
Većina organa i tjelesnih funkcija počinje slabiti oko 45. godine života. Izrazite posljedice te staračke regresije (nazadovanja) opaža se otprilike u dobi od 60. do 75. godine. Tako gerijatrija počinje od 40. godine života, a senescencija između 40. i 60. godine, kada počinju odlučni preokreti u organizmu. Prava starost počinje poslije 60. godine. Postoje razlike u promjenama koje su nastale kao posljedica odvijanja životnih funkcija od promjena nastalih od negativnih okolišnih čimbenika (patogenetskih faktora).
Ranije se smatralo da je starost neizlječiva progresivna bolest, dok moderna gerijatrija smatra starenje normalnom fiziološkom pojavom. Ostarjeli organizam može biti zdrav, samo što je on podloga za razvoj degenerativnih bolesti. Već su u staroj Grčkoj u doba Hipokrata uočene bolesti povezane uz staračku dob. Zanimljivo da se ta zapažanja ne razlikuju od današnjih. Jedan od Hipokratovih aforizama glasi: “Stari ljudi pate od teškoća u disanju, katara s kašljem, otežanog i bolnog mokrenja, bolova u zglobovima, upale bubrega, vrtoglavica, vodenih iscjedaka iz crijeva, očiju i nosnica, slabog vida, mrene i nagluhosti, gubitka prirođene topline.” Prema Galenu još i smanjene tjelesne vlage. Zanimljivo je da je primijećeno da starije osobe boluju od bolesti koje postaju kronične (trajne) i traju do smrti, za razliku od mladih koji ozdravljaju.
Tako je i Leonardo da Vinci primijetio kod seciranja starih leševa izvijugane krvne žile i staračke promjene na crijevima i jetri. Kad su učestale obdukcije umrlih uočena je česta upala pluća kao uzrok smrti u starijih osoba, te karcinomi, adenomi prostate, edem pluća (voda u plućima), emfizem pluća (popucane alveole).
Patološki procesi u starijoj dobi
Starost je završna faza živih bića. Regresivni procesi se zovu procesi trošenja. Starački organi se zbog regresivnih, to jest, nazadujućih procesa atrofije (propadanja) smanjuju, postaju oskudniji a u nekim stanicama se taloži veća količina žutosmeđeg pigmenta lipofuscina. Staračka su tkiva siromašnija vodom i sklonija pojavi zloćudnih tumora.
Regeneracija ili obnavljanje stanica je usporenije, pa tako i zarašćivanje rana, nego kod mladih. Što je čovjek stariji manja je sposobnost reagiranja na vanjske i unutrašnje podražaje. Neke bolesti se pojavljuju bez povišene temperature, bez naročitih bolova. Sve dosadašnje funkcije, kao i snaga, opada. Štetne tvari se sporije izlučuju. Tjelesna temperatura je niža od sporijeg, slabijeg krvotoka. Kosti se lako lome, smanjenjem minerala dolazi do osteoporoze, to jest, smanjenja koštane mase. Hrskavice gube elasticitet i okoštavaju. Koža postaje nabrana, suha, bez elasticiteta i potkožnog masnog tkiva. Pigment se povećava i povećana sklonost stvaranja bradavica na koži. Poremećuje se ravnoteža i povećava sklonost padovima. Kosa na glavi se prorjeđuje i sijedi, dok se pojavljuju dlake na ušima, u nosu, brcima i obrvama.
Također, oštećuje se oštrina vida, pojavljuju se mrene, povećava očni tlak. Promjene se odražavaju i na srčanom mišiću skraćenjem vlakana, slabljenjem funkcije, taloženjem pigmenta. Krvne žile gube elastičnost i taloženje kalcija i masnoća stvaraju aterosklerozu te se ometa protočnost krvnih žila. Smanjenje dovoda krvi i kisika dovodi do propadanja cijelog organizma. Stariji ljudi postaju lakši i niži zbog smanjenja visine međupršljenskih prstenova, ravnijih stopala i sve veće sklonosti grbavljenju.
Rane sporije zacjeljuju, oporavak nakon bolesti duže traje. Javljaju se tegobe s mokrenjem bilo ono otežano ili nevoljno. Lijekovi zbog lošije resorpcije sporije djeluju. Pamćenje popušta pogotovo za podatke novijeg datuma, imena i brojeva. Slabije se pamte fizionomije lica. I zubi propadaju, ako ih se nije čuvalo.
Neke karakteristike kao staloženost i upornost dolaze do izražaja. U mijeni tvari, mijena masti ide u korist kolesterola. Povećava se sklonost šećernoj bolesti kod ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom. Sveukupna količina tekućine u organizmu je smanjena.
Suvremena medicina ne može organizam pomladiti, no može preventivnim mjerama otkrivati bolesti, produžiti raspon vijeka kvalitetnom prehranom (mediteranskom dijetom), radom, osjećajem svrsishodnosti, adekvatnom potrebnom terapijom postojećih tegoba, može se poboljšati kvaliteta života starije dobi.
mšm/ljerka pinotić
Foto: Pixabay, ilustracija
